O Thanksgivingu u Americi sve znaju i mala djeca, no, o tom američkom prazniku u Europi se zna uglavnom malo, uglavnom iz američkih filmova u kojima na taj dan obitelj sjedne zajedno za ručak na kojem se tradicionalno poslužuje pečena purica. I to je manje-više sve. Thanksgiving svoje korijene vuče iz davne 1620. godine kada se su se na američku obalu iskrcali engleski i nizozemski kolonisti, mahom izbjegli iz Europe zbog vjerskih progona i siromaštva. Te 1620. godine na američku obalu iskrcalo se njih 102 da bi ih proljeće dočekalo živih svega 46. Teška zima i glad uzeli su svoj danak u životima kolonista koji nisu znali ništa o preživljavanju na tom novom području bez pogodnosti razvijene europske civilizacije. No, i tih 46 ne bi preživjelo da im nisu pomogli lokalni Indijanci koji su ih učli svim potrebnim znanjima i vještinama preživljavanja, bilo da se radi o lovu ili ribolovu, o sakupljanju jestivih plodova, ili o obrajđivanju zemlje i stočarstvu. Nakon preživljene zime, uz upotrebu svega naučenog od Indijanaca, na jesen je žetva bila više nego izdašna pa su izgladnjeli kolonisti proslavili svoje preživljavanje gozbom.
Pravi smisao
Američki predsjednik George Washington 1789. godine proglasio je u spomen na taj događaj nacionalni praznik Thanksgiving koji se slavi zadnji četvrtak u mjesecu studenom. Thanksgiving je danas sveamerički praznik kojeg podjednako slave svi Amerikanci, bez obzira na njihovo etničko i religijsko porijeklo. Možda ga samo vegeterijanci slave bez purice, no i za njih kao i za sve ostale Amerikance to je praznik kojim se slavi što ste Amerikanac, što ste preživjeli sve nedaće u životu, i prilika je da kažete hvala jedan drugome, baš kako su i prvi kolonisti rekli hvala Indijancima za svu pomoć koju su im dali da prežive tešku zimu.
No, kako to i obično biva, s vremenom se pravi smisao jednog praznika potisne u drugi plan i sve se pretvori u shopping, ludi shopping. Prvi val kupnje je priprema za gozbu koju će svaka američka obitelj pripremiti za taj praznik. Purica je glavno jelo tako da se ove godine za tu priliku u SAD-u uzgojilo 256 milijuna pura. A kako se puru treba preliti umakom od brusnica, za tu je priliku pobrano i prodano 295 tisuća tona brusnica. Količine ostale pripremljene hrane su impozantne, baš kao i kod nas za Božić ili za Uskrs.
Sezona lova
No, potrošačku groznicu vezanu uz Thanksgiving snazno određuje još jedan faktor.
Kalendarski, Thanksgiving pada četiri tjedna pred Božić pa je on početak sezone lova na božićne poklone. To je ujedno i prva prilika da se ispipa potrošačko bilo, te da trgovci naprave zadnje pripreme za božićni šoping koji je sigurno najveći u cijeloj godini. Dakle, Thanksgiving je uvijek u četvrtak, i tada u Americi ne radi gotovo nitko. Naime, u Americi možete doslovce 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, otići u skoro svaku trgovinu, no za Thanksgiving to je nemoguće. U neradni četvrtak ujutro na kućnom pragu čekaju vas novine. Ovaj puta vrećica sa novinama teži oko 2 kilograma, jer uz novine dolazi i pedesetak prodajnih kataloga u kojima najveći trgovački lanci oglašavaju velika sniženja koja počinju sutradan, u petak. I dok se purica u pečnici peče 4-5 sati, cijela obitelj iskorištava to vrijeme na pregledavanje kataloga i sastavljanje liste stvari koje želi kupiti na nenormalnim sniženjima.
No kako je šoping ovdje u Americi gotovo olimpijska disciplina valja se ozbiljno pripremiti. U pripremi valja obratiti pažnju na nekoliko elemenata od kojih ćemo vam predstaviti najvažnije:
Popust, odnosno cijena - istu stvar različiti trgovci prodaju po različitim cijenama. Prosječna sniženja su od 40-80 posto. Tako je npr. CompUSA prodavao Toshibin laptop sa 15-inčnim ekranom, 512 MB memorije i 80 GB tvrdim diskom, te DVD-CDRW uređajem i Wi-Wi karticom za svega 199 dolara, ukoliko se uz kupnju laptopa pretplatite na AOL-ov pristup internetu na godinu dana, što iznosi mjesečno izvajanje od dodatnih 15 dolara. Ili možete kupiti 128 MB grafičku karticu po 14 dolara ili LCD TV sa 140 cm ekranom 800 dolara ispod njegove redovne cijene a to je dovoljna ušteda da vas zainteresira za kupnju. Sva ispitivanja obavljena ove godine pokazala su da se broj Amerikanaca kojima je cijena odlučujući faktor pri donošenju odluke o kupnji povećao za 36 posto, što je nezapamćeno u povijesti. Time se prosječni Amerikanac približio hrvatskom kupcu koji je isto tako orjenitiran cijenom kao presudnim faktorom.
Ove godine u šoping je krenulo 60 milijuna Amerikanaca, a čak dvije trećine njih nije premašilo svoj šoping budžet usprkos velikim sniženjima. Mora da su povećane cijene goriva u SAD-u odigrale svoje.
Ludi za tehnologijom
Ovaj petak nakon Thanksgivinga bio je moj prvi u Americi pa sam iz čiste znatiželje odlučio vidjeti kako izgleda taj shopping stampedo. CompUSA koji otvora svoja vrata u ponoć bio je pravi izbor, jer mi je kod njih bilo zgodno svratiti nakon večere kod prijatelja. A bolje to nego da se moram dignuti u četiri i ići u neku drugu trgovinu. Vozio sam kroz maglu koja se digla sa oceana, tako da nisam vidio ni prst pred nosom, ali ipak su svi vozili brzo jer svak se žurio da stigne prvi ispred svoje trgovine. Mislio sam, Murphy, Murphy, sad mi baš treba da razbijem auto i sebe, da bih kupio glupi hard od 200 GB po 29 dolara. Magla je bila toliko gusta da sam se izgubio, i dok sam se vratio na pravi put izgubio sam petnaest minuta. Stigao sam u CompUSA petnaest minuta nakon ponoći, i bio sam iznenađen prizorom. U redu za plaćanje čekalo je oko tristo ljudi, većinom Azijata i Indijaca koji su ludi za tehnologijom, i stvarno se kuže u kompjutore. Kako je većina najboljih stvari bila ograničena na jedan komad po kupcu, većina ih je povela i svoje žene i majke. Tako ste mogli vidjeti umorne šezcesetogodišnje Korejanke koje nakon cijelog dana pečenja, kuhanja, serviranja i pranja posuđa stoje u redu u pola noći sa skenerom i printerom u rukama, misleći valjda gdje se u toj trgovini nalaze police sa loncima i tanjurima. Nažalost, za moj tvrdi disk bilo je prekasno, već je bio razgrabljen. Vratih se kući. Putem sam slušao radio koji je izvještavao koliki red je ispred koje trgovine. Zanimljive servisne informacije, nema šta, pomislio sam. U jedan ujutro ceste su bile pune auta, svi su negdje žurili. Red ispred Best Buy-a bio je ogroman. Gomila klinaca u zimskim jaknama čeka XBOX 360. Još četiri sata čekanja neće im pasti teško, jer za njih je sve to jedan veliki tulum sa nagradom na kraju. Kada sam ja bio njihovih godina, naša nagrada nakon cijelonoćnog tuluma u Zagrebu obično je bila drugačije prirode, ali o tome neka pišu sociolozi. Odo' ja na spavanje, purica me umorila.
