Već smo dosta dugo prisutni, osobito na raznim portalima i u nekim javnim priredbama, tinjanju ili podosta otvorenom izražavanju simpatija prema ustaštvu. No, naročito u zadnje vrijeme manifestacije takvih simpatija sve su jasnije i otvorenije. Dakako da se koristi sve veće nezadovoljstvo zbog rasta ekonomske krize. Pregnantno je to i lapidarno iskazao predsjednik Ivo Josipović - nestašica je majka fašizma. Naime, isti je povijesni razlog bio pojavi njemačkog naci - fašizma.
Tri događaja posljednjih dana posebno u tom smislu uznemiruju svakog građanski nastrojenog čovjeka, neprijatelja svih mogućih oblika nasilja i nazadovanja društva:
1. Otkrivanje natpisa u Splitu, posvećenog četrdesetorici poginulih HOS-ovaca za vrijeme oslobodilačkog rata, kojemu je na nesreću prisustvovao i sam gradonačelnik. Čin sam po sebi već ulijeva izvjesno podozrenje, jer se radi o nasljednicima zloglasne Crne legije, od koje se nikada oni nisu ni u kojem smislu distancirali. Ako bi se to i zanemarilo smatrajući da je prevagnuo sam čin da su bili u domovinskom oslobodilačkom ratu (to je vjerojatno i bio razlog prisustva gradonačelnika), sve je nemilo iznenadilo prisustvo Thompsona koji je nesumnjivo svima poznat, naročito po popratnom folkloru izrazito ustaških obilježja! Čeka se da se netko službeno oglasi.
2. Sastanak braniteljskih organizacija u Lisinskom gdje su dominirale uvrede sadašnje vlasti koja je antifašistička, a ogromno oduševljenje s pojavom crnokošuljaša Thompsona i nogometaša Šimunića, kojeg je svjetska nogometna organizacija kaznila zbog ustaškog pozdrava i isto tako nemile ustaške reakcije gledališta.
3. U najgorem obliku se pojavila apoteoza ustaštva na komemoraciji u Bleiburgu. Tamo se svirala hrvatska himna, a redom se govorilo otvoreno ustaški ili licemjerno o novoj pomirbi. Udjela su u toj farsi imali neka austrijska izaslanica koja je spominjala Kulturbund (to su njemačke organizacije manjina u raznim zemljama pa tako i u Hrvatskoj, nerado ih se sjećam), vođa počasnog blajburškog voda Čović, predstavnik Hrvata iz BH-a, Reiner, čelnik našeg Sabora i župan splitsko-dalmatinske županije koja je sponzor te komemoracije, zatim dubrovački biskup Uzinić koji je vodio misu.
Govorilo se da se nije skupilo zbog mržnje nego ljubavi prema onima koji su mislili drugačije od ubica, da se skupilo zbog ljubavi prema Hrvatskoj i nek' nas čuva dragi bog! To je učinila pobješnjela soldateska tzv. maršala Tita, to su zločini Titovih partizana, tu se još nalaze žrtve i ako nitko ne poduzme nešto, kaže predstavnica Kulturbundaša, onda će ona! Čović je to okvalificirao kao mržnju prema bogu i čovjeku. Spominju se Bleiburg, Jazovka i slično, ali se govori i o Bleiburgu i Jasenovcu paralelno. Naime, na zanimljiv način se zagovara oprost i novo pomirenje. Ponavlja se često da ne može biti pomirenja bez istine, a istina su ovi zločini. Govori se o oprostu, ali očito taj oprost treba da traži samo druga strana, jer Reiner, koji, nota bene, reče da govori u ime HDZ_a, a ne Sabora, pita se kome može smetati da se zna za poubijane žene i djecu , da se zna gdje leže nekome najmiliji.
Što bi to novo pomirenje moglo imati zajedničko s onim što je proklamirao Tuđman? Očito da se stavlja pod tepih da je većinu ubijenih predstavljala ustaška vojska, skupine kozaka i četnika, a dio tek civila koji su pobjegli, obmanuti i zato zastrašeni. Naravno, da se ne može biti oduševljen takvim ubojstvima, ali je sasvim razumljiva takva odmazda ljudi kojima su prethodno bili proganjani i poubijani njihovi najmiliji. Uostalom, svaki rat obiluje zvjerstvima, sam rat je ogromno zvjerstvo u kojem dolaze do izražaja najniže životinjske strasti.
No zašto bi jedna strana trebala tražiti oprost - zar bi se trebalo ispričavati i tražiti oprost od fašista? Očito da ovaj novi pojam pomirenja traži to samo od jedne strane i da postoji samo njihova istina. Očito se tu radi o licemjernom izigravanju oprosta, što je tipično za katoličanstvo. Međutim, Tuđman je očito mislio, iako pomalo naivno, na neku ravnotežu bez neprestanog spočitavanja.
No, osobito završnica komemoracije otkriva to licemjerstvo kada se Bleiburg proglašava mjestom izdaje i zločina, ali i ponosa, kada se iznosi niz patetičnih stihova o svetim nadanjima kroz stoljeća, o bogu, anđelima, o božjem narodu i kada se čak bezočno tvrdi da je velikodušnost sve nadvladala!
Što se na kraju može reći - treba biti jako oprezan pred takvom velikodušnošću. Treba na svakom koraku suzbijati svako buđenje ustaštva.
