U prijevodu, to znači da se sve dogovorene manifestacije za ovu godinu, sve ugovorne obaveze prema turističkim agencijama i svi zaposlenici moraju iznenada otkazati.
Nakon što je drastično srezan proračun za kulturno-umjetničku djelatnost grada Splita, gradonačelnik Ivo Baldasar pokrenuo je uništavanje pedeset godina stare udruge HULU-Split (Hrvatska udruga likovnih umjetnika) koja je gotovo pa kralježnica većine umjetničkih događanja na ovim prostorima. Naime, upravo ta umjetnička udruga je još prije tri desetljeća pokrenula inicijativu oživljavanja prostora podruma Dioklecijanove palače koji su do tada bili u derutnom i zapuštenom stanju. Od tada, taj prostor je značajno renoviran, očišćen i oživljen redovitim manifestacijama, izložbama i međunarodnim festivalima, te je sve do današnjeg dana u rukama udruge HULU-Split.
Foto: Hulu.hr
hulu-2.jpg
Nekoliko dana prije isteka starog i produženja novog ugovora Grad je, bez ikakve rasprave vijeća i konzultacije sa samom udrugom, donio zaključak da se udruga treba iseliti iz prostora te ga prepustiti na upravljanje Muzeju grada Splita. U prijevodu, to znači da se sve dogovorene manifestacije za ovu godinu, sve ugovorne obaveze prema turističkim agencijama i svi zaposlenici moraju iznenada otkazati. Jednostavnije rečeno, to znači da se imaginacija tisuća umjetnika koji iz godine u godinu stvaraju nove kulturne i duhovne vrijednosti mora iznenada obustaviti. Cinične tendencije poduzetnički nastrojenih vlasti u Hrvatskoj su nam više nego poznate, a u ovom slučaju otvoreno dolaze na vidjelo u obliku prijezira prema svemu što je vezano za tu sumnjivu djelatnost koja se zove umjetnost. Izgleda kao da je vrijeme ekonomske krize, vrijeme kada treba obustaviti stvaralački razvoj i novac preusmjeriti u konzervatorsko-muzejske institucije koje će zamrznuti aktualni trenutak te selektivno konzervirati djelove povijesti koji najmanje dovode u pitanje upravo postojeće društvene odnose, dominaciju kapitala i nedostatak elementarnog dijaloga među "društvenim jedinicama".
Naravno, jasno je da u ovoj namjeri splitskog poglavarstva stoji namjera samog kapitalističkog društva, da se umjetnik tj. svako stvaralačko biće koje promišlja o novim oblicima društva, isključi iz svih pozicija moći i deložira iz svih poduzetnički atraktivnih prostora te gurne na periferiju stvarnosti kao nevažan "estetski" dodatak životu. Međutim za takvu percepciju umjetnosti zaslužni su i sami umjetnici, koji nisu uspjeli uvjeriti ni same sebe, a kamoli ostatak društva da su sloboda i umjetnost osnovna građevna materija života bez koje smo prepušteni hladnoj imaginaciji otvorenog tržišta.
Jasno je da u ovoj namjeri splitskog poglavarstva stoji namjera samog kapitalističkog društva, da se umjetnik tj. svako stvaralačko biće koje promišlja o novim oblicima društva, isključi iz svih pozicija moći
Jedna od prvih stvari koju me otac (Božidar Jelenić) naučio jest da je umjetnost apsorbiranje aktualnih istina, dakle uključenje najšire svijesti, donosno ljubavi, iz koje se rađa ideja - eidos. Jer umjetnik je i kreator. Tek iz takve vrste širokog poimanja aktualnog trenutka moguće je pokrenuti proces imaginacije, odnosno djelatnog izazivanja unutrašnjih slika. Današnja, dominantno akademska umjetnost izgubila je jasnu podlogu svoje imaginacije te je od nje ostala samo fantazija, odnosno izmišljanje u "prazno" i poigravanje svojim predmetima.
Što to znači za ovaj "aktualni trenutak"? Pa ako ova, otvoreno nasilna vlast, naočigled čitave javnosti, deložira ljude iz vlastitih domova, deložira radnike iz tvornica otimajući im pritom i ono što su pošteno zaradili, eksploatira prirodne resurse bez ikakve naznake javnog interesa te na koncu deložira umjetnike; to znači prvo, da su fine niti koje tvore jedno društvo raskidane; a to znači dalje da takav društveni organizam koji je u polusvjesnom stanju i onemoćao može samo biti vođen slijepim novčanim algoritmom. To dalje znači da čitava energija i svijest ovog društva, a pogotovo "društva likovnih umjetnika" mora biti usmjerena u proces obnavljanja i stvaranja novih veza, odnosa i prostora djelovanja.
U srijedu navečer, održana je odmah izvanredna sjednica HULU-Split kojega sam i sam član, gdje je jedina točka dnevnog reda bilo pitanje "deložacije" iz Dioklecijanovih podruma. Upravni odbor udruge je još i prije sjednice odgovorio Gradu da je njihovo rješenje doneseno mimo svih procedura te da ga kao takvog HULU-Split ne može prihvatiti. Vjerojatno će biti pokrenuti određeni pravni procesi, tužba Grada ili protutužba naše udruge, ali nameće se osjećaj da bi se mogao ponoviti dobro poznati scenarij fizičkog izbacivanja iz tih prostora. Jer kapital nema vremena čekati, on mora na dnevnoj bazi proždirati ljude i prostore da bi mogao nahraniti svoje morbidne potrebe. Umjetnici zasigurno imaju alate u ovakvoj borbi te je i zaključeno da će oblik kombiniranog protesta biti nužan.
Dakle medijskim kanalima, podrškom drugih hrvatskih i međunarodnih institucija te protestnom manifestacijom u samom prostoru podruma 30. travnja, kada je službeno zatražena primopredaja prostora.
Bilo koja borba, pa i ova, trebala bi stupiti u širi dijalog s društvom, a u ovom slučaju umjetnost mora pokazati želju da bude razumljiva i da se obraća svima, što nipošto ne znači upadanje u populizam
Jedan od problema koji je bio bjelodan na ovoj sjednici i koji sam već ranije spominjao, jest prisutnost od tek 10-15 posto ukupnog članstva udruge koja broji oko 400 članova. Isti simptom uočavali smo u svim radničkim, pa čak i studentskim prosvjedima, što samo zrcali korisnički tj. hijerarhijski odnos koji vlada u gotovo svim vrstama organizacija, a posebice u političkim strukturama, gdje je kralju, odnosno premijeru, povjeren ključ naše sudbine koji on dalje može proslijediti višim instancama EU-a, MMF-a i ostalim bankarskim organizacijama. Međutim brojke nisu toliko važne, ono što je važnije jest da ljudi koji jesu prisutni usmjere svoju pažnju na krhki prostor komunikacije i djelovanja koji stvaraju, te da pitanje borbe za partikularnu stvar, u ovom slučaju bitnu stvar, stvar splitske umjetnosti i upravljanja vitalnim dijelom grada, pretvore u borbu za drukčiji pogled na svijet. Bilo koja borba, pa i ova, trebala bi stupiti u širi dijalog s društvom, a u ovom slučaju umjetnost mora pokazati želju da bude razumljiva i da se obraća svima, što nipošto ne znači upadanje u populizam. Da bi takva namjera otvaranja prostora umjetnosti prema ostatku društva bila uvjerljiva, u prvom planu uvijek mora biti boljitak čitavog društva, briga za zajednički organizam i za vlastitu jedinstvenu poziciju unutar njega te briga za jezik i osjećaj koji dijelimo. U takvom pristupu problem građenja osobne karijere i autorskog brendiranja umjetnika postaju potpuno nevažni, jer samo mute svijest, onečišćuju namjeru i uzrokuju podjelu.
Sva ova pitanja na jučerašnjoj su sjednici bila dotaknuta i mogao se osjetiti djelić novog duha koji se rađa u ljušturi društva spektakla i kapitala, ali naravno uvijek ostaje pitanje koliko imamo energije za prebivanje u izmjenjenom stanju svijesti, prije nego se vratimo natrag u šuplji komoditet potrošačkog društva. Svakako ću posebnim očima pratiti ta gibanja i izvjestiti o svim anomalijama koje se budu nadalje pojavljivale.
