Trgovina robinjama namijenjenoj seksu (sex trafficking) u svijetu buja. Radi se o milijunima ženskih osoba, a sudeći po aktualnim prilikama, nadanje da bi stvari mogle krenuti na bolje bilo bi vrijedno tek podsmijeha. Prvi Izvještaj o tamnom naličju nastarijeg zanata u suvremenom civiliziranom svijetu - do sada globalnog reporta o tome jednostavno nije bilo - kojeg je objavio UN-ov ured za narkotike i kriminal (UNODC), nije ponudio sasvim precizne brojke o žrtvama, ali je za sada jedini doprinos te vrste mogućem budućem čišćenju svih traffickingom okuženih područja na Zemlji. Ovaj izvještaj je zapravo svojevrsna svečana dodjela crvenih, žutih i zelenih kartona. Belgija se, dok ovo pišemo, već jarko zacrvenila! Naime, permanentno sjedište Europske Unije je objavom UNODC-ovog izvještaja promaknuto u glavni grad europskoga trafickinga - najveće stjecište nevinih djevojaka s rumunjskog sela koje ondje prisilno zarađuju seksajući se s potpunim strancima...
Trafficking
U Belgiji zbilja ima mnogo ilegalki, a njihov životni standard, i za one nastanjene u centralnim dijelovima glavnog grada Bruxellesa, vrijedi svačije sućuti: spavanje u istoj, skučenoj i neadekvatnoj prostoriji s desetak drugih ilegalaca na pljesnjivom i prljavom madracu, zatim, dijeljenje iste WC školjke u istoj sobi, ili čak stanovanje u prostorima bez sanitarija...
Belgiji, kao top- destinaciji žrtava traffickinga pariraju stare članice EU: Njemačka, Grčka, Italija i Nizozemska. Priča uvijek počinje nekim putovanjem trbuhom za kruhom. Siromašne Rumunjke i Ukrajinke završavaju doduše u Bruxellesu, ali do njega stižu na ovaj ili na onaj način, i pokazuje im se onakav kakvog će samo one upoznati, a ostatak svijeta neće, a ne bi nikada ni poželio ...
UN u svojem izvještaju kao odredišne zemlje navodi i Izrael, Japan, Tajland, Tursku i SAD. No, gotovo da i nema te zemlje koja nije na ovaj ili na onaj način uvučena u jednu od najprljavijih ljudskih aktivnosti. Neke od zanimljivih brojki do kojih je UN došao su i one o zemljama podrijetla (127), o 98 tranzitnih zemalja, i o odredišnim zemljama (137). Druga najčešća nuspojava ljudskog traffickinga u svima zemljama je prisilni rad.
Iako se ističe da je do točnih cifri o žrtvama izuzetno teško doći, zbog, općenito gledano, lošeg bavljenja tim problemom, kada su u pitanu mediji, UN tvrdi da je 5 posto svih upotrebljenih informacija za potrebe ovog izvještaja poteklo upravo iz tog važnog izvora, a dodaje se i da mediji imaju visok potencijal za kompenzaciju svega iskrivljenog u službenim izvorima informacija. Kao preostali izvori informacija navode se pak međunarodne organizacije (32 posto), vladine organizacije (27 posto), nevladine organizaicje i istraživačke ustanove (cca. 18 posto).
Trafficking
Premda je apel da se trafficking svugdje u svijetu okonča vrlo snažan, konkretna receptura za to za sada je još uvijek na nivou detektiranja problema. Antonio Maria Costa, direktor UNODC-a, naime, smatra da su za vlade najteži zadaci na tom putu kako da smanje potražnju za traffickingom, krivično gonjenje kriminalaca (tj. multinacionalno skrojenih kriminalnih grupa) te zaštita žrtava traffickinga, osobito žena i djece, kao i činjenica da mnoge nacije nisu u stanju same sebi priznati da uopće imaju taj problem.
Po kriterijima uzetim u obzir u izvještaju (zemlja podrijetla, tranzitna zemlja, i zemlja destinacija) Hrvatska je rangirana kao srednje opasna zemlja.
