Na sam dan predizborne šutnje studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta prvi su put u četiri tjedna blokade izašli su na ulice i okupili se u prosvjednom maršu od zgrade Fakulteta do Trga bana Jelačića.
Povorku su vodile dvije studentice maskirane u dijete i staricu vukući teške kugle sa natpisom „studentski krediti", iskazujući tako put kojem vodi komercijalizacija školstva.
Iako je HRT na svojim web stranicama izvijestio da se u studentskom maršu okupilo svega nekoliko stotina studenata, njihov broj je bio znatno veći, što je prepoznao i ostatak medija navodeći da je studenata bilo oko tisuću.
Kako je glavni cilj studentskog izlaska na ulice bio podsjetiti građane da još uvijek ne odustaju od prvotnih zahtjeva za besplatnim obrazovanjem, studenti su svoje poruke građanima podijelili u obliku balona sa ispisanim porukama, edukativnih brošura i skripti.
Kao i prije neki dan kada su građani spontano odreagirali na mini akciju „ Potrubi za znanje", građani su se solidarizirali sa studentima glasno trubeći iz automobila, pljeskajući, a poneki su se i pridružili maršu. Tako je pismena solidarnost više od 80 tisuća ljudi realizirana i na ulici, potpisivanjem peticije.
Po dolasku na glavni zagrebački trg studenti su održali govore i poručili „Mi nismo nekolicina već masa", "Stojimo pred Vama i borimo se za vas, pitate nas zašto - zato da vaša djeca ne razmišljaju kako otići iz zemlje nego kako je izgraditi, nudimo vam vjeru u bolju budućnost".
U znak prosvjeda što ih, kako su rekli, nitko od mjerodavnih ne čuje, studenti su izveli i performance 'Freeze', zamrzavajući se u pokretu, sa podignutom rukom i olovkom u njoj, uz poruku: „Mi smo u blokadi već mjesec dana, a oni nas ne čuju. Čujete li nas vi?".
Kako je najavljivano, prosvjedu su se trebali priključiti i radnici, ali nakon potpisivanja sporazuma sindikata sa Vladom, studenti su ostali prepušteni vlastitim snagama.
Podršku su, ipak, došli izraziti predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i socijalne skrbi Vilim Ribić te čelnica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek. Naravno, „samo" u statusu građanina.
„Nakon što smo potpisali sporazum sa Vladom, nemamo ni moralno ni pravno pravo prosvjedovati", izjavio nam je Ribić. Iako podržava studente, Ribić je studentima priljepio kritiku zbog „ loše koncipiranog prosvjeda". „ Mi u sindikatu nudili smo im pomoć, ali je nisu prihvatili. „Moramo biti svjesni da su oni mladi ljudi bez iskustva", pomalo je patronizirajuće dodao Ribić. Studenti pak tvrde da su im sindikati nudili pomoć jedino u obliku već rezerviranih autobusa iz drugih gradova, što su oni odbili jer nisu imali vremena i kapaciteta za organiziranje velikog prosvjeda. Isto tako, prije dva dana na redovnom plenumu Fakulteta Ribić je rekao da sindikati studentima prepuštaju prostor Trga za okupljanje, i to na čitav dan. S potpisivanjem sporazuma, ta opcija je prestajala postojati, iako je Ribić tvrdio suprotno.
Premda se na Trgu nije moglo vidjeti puno lica iz političkog i društvenog života, studente su kao i zadnjih tjedana došli podržati profesori poput Borislava Mikulića, Andree Zaltar, Deana Dude, Slavena Jurića, Jasenke Kodrnje, Branka Despota ili predsjednika HND-a Zdravka Duke kao i novinara Viktora Ivančića, Vesne Kesić, umjetnice Sanje Iveković i brojnih aktivista.
Kodrnja je ovaj trenutak nazvala povijesnim, smatrajući ga značajnijim čak i od 1968. godine.
Zanimljiva je i činjenica da se točno u vrijeme najavljenog studentskog prosvjeda na Trgu održavao i nekav miting mladih navijača Dinama, što je prokomentirao i bivši predsjednik hrvatskog PEN-a Zvonko Maković koji to ne smatra nimalo slučajnim.
„To je igra gradske vlasti i Bandićeve grude, izjavio je Maković.
Studenti su pokazali da, unatoč sustavnom ignoriranju resornog ministarstva i Vlade čija taktika osipanja očito još ne pokazuje rezultate, nisu odustali od svoje borbe za besplatno obrazovanje kojim nastoje ostvariti svoja i budućih generacija ustavom zajamčena prava. Svakako se nisu ni umorili, sudeći po energičnom nastupu i reakcijama javnosti. Njihova borba, unatoč šutnji nije propala.
Pokopano društvo znanja
„Mlijeko simbolizira vitalnu tekućinu, kao što je i obrazovanje od vitalnog značaja za društvo, bez njega ne možemo opstati. Nije dovoljna samo obična voda, što je s duhom?", rekla nam je jedna od idejnih začetnica ove akcije koja je željela ostati anonimna. Kao auditivni dekor komornoj atmosferi trenutka oplakivanja, gudački kvartet, sastavljen od djece, odsvirao je prigodni molski komad. „Ova djeca koja nam sviraju - to su naši budući studenti. Što će biti s njihovom budućnošću?", rekla nam je organizatorica ove umjetničke akcije.
