Devedesete godine su još uvijek tu

Ovo s prirodnim resursima je još i gore, jer će nam oteti prostor na kojem se treba razvijati lokalna zajednica.

Ministar Zmajlović je nedavno izjavio da će povratiti povjerenje građana u proceduru procjene utjecaja na okoliš. Čini se da se samo šalio, s obzirom na ovo što se događa na primjeru Srđa

Jagoda Munić, voditeljica programa zaštite prirode u najutjecajnijoj hrvatskoj udruzi za zaštitu okoliša, Zelenoj akciji, prošloga je mjeseca izabrana za predsjednicu najveće svjetske mreže udruga koje se bave tom problematikom, Friends of the Earth International. Izborom u Salvadoru, gdje je održana skupština mreže koja okuplja 74 članice iz svih dijelova svijeta, Munić je dobila mandat na sljedeće dvije godine. Nakon dugogodišnjeg rada na nizu kampanja s ciljem zaštite hrvatske prirode, između ostalog vrlo uspješne mobilizacije građana i zaustavljanja prodora genetski modificiranih organizama u Hrvatsku, te ukidanja skandaloznog Zakona o golfu, Munić će uz nastavak rada na trenutnim domaćim kampanjama u vezi zaustavljanja projekta hidroelektrane Ombla i apartmanizacije obale kroz gradnju golf resorata, preuzeti nove zadaće predstavljanja cijele Friends of the Earth mreže u svjetskim medijima.

"Djelovanje organizacija unutar mreže razlikuje se od većine ostalih organizacija koje zaštitu okoliša promatraju kao usko ograničeno pitanje. Iako se okolišni pokret na sjeveru počeo razvijati oko pitanja onečišćenja na lokalnom nivou te u početku nije bilo postavljeno pitanje ekološke i klimatske pravde, do danas se shvatilo da je nužna promjena globalnog sustava. "Čak i ako uspijete povećati lokalnu kvalitetu okoliša, to može značiti da se zagađenje izvozi u neku drugu zemlju ili čak u drugi dio društva u vašem vlastitom društvu. Aerodrom tako neće biti izgrađen uz bogatu četvrt, već uz siromašnu. Tvornica koja jako zagađuje neće biti izgrađena tamo gdje ljudi imaju veću političku moć, već tamo gdje je nemaju. Mreži Friends of the Earth nije dovoljno povećati kvalitetu okoliša ili zaštitu prirode, a da se pritom ne uzme u obzir i aspekt pravednosti i podjele resursa među ljudima", ističe o toj svjetskoj mreži njena nova predsjednica. Munić za H-Alter govori o planovima za djelovanje mreže u budućnosti, o tome kako će njeno imenovanje na ovu utjecajnu poziciju pomoći lokalnim hrvatskim borbama, o odnosu Kukuriku vlasti prema resursima i mogućnostima promjene ekonomskog sustava na globalnom nivou.

Hrvatsko je civilno društvo po pitanju okoliša daleko ispred hrvatskih službenih okolišnih politika. Potvrdilo je to i vaše imenovanje predsjednicom mreže koja okuplja dva milijuna aktivista sa svih krajeva svijeta iako je manje poznato da si članica upravnog odbora već godinama. Koliko je Zelena akcija utjecajna u kreiranju stavova okolišnih organizacija na globalnoj razini? U kojem smjeru će se nastaviti djelovanje Friends of the Earth za tvojeg dvogodišnjeg mandata?

Cementiranje špiljskog sustava rijeke Omble može samo pridonijeti ugrožavanju pitke vode za grad Dubrovnik, a svakako će uništiti jedan od najbioraznolikojih ekosustava

Sve politike unutar mreže stvaraju se odozdo prema gore, što znači da članice imaju dosta velik utjecaj. Činjenica da sam ja predsjednica neće promijeniti glavne smjerove djelovanja mreže Friends of the Earth jer smo donijeli zajedničku strategiju i akcijski plan kojom je određen smjer kojim želimo ići. Tri glavne metodologije koje koristimo su mobilizacija, otpor i transformacija. Pritom se misli na mobilizaciju građana, jer nismo organizacija koja stvara svoje politike bez građana. Otpor se odnosi na otpor prevladavajućem ekonomskom sustavu i svim posljedicama koje taj sustav stvara. Naime, vrlo je destruktivan i za prirodu i za ljude i u tome je pravi uzrok problema uništavanja okoliša na globalnoj razini. Bitno nam je pomoći lokalnim inicijativama građana koje se bore protiv manifestacija takvog sustava i povezati sve te borbe na međunarodnom nivou. Novost u našem strateškom planu je ta što pokušavamo povezati grupe i pokrete koji imaju transformativnu vrijednost, koji već sada stvaraju alternativne održive modele života na planetu. Tu je naravno bitan i globalni model koji bi podržao, a ne izolirao takve sustave.

Koliko će ovo važno priznanje značiti za skretanje svjetske pozornosti na aktualne hrvatske probleme kao što je land grabbing kroz projekte golf terena koje hrvatska vlasti redom guraju kao razvojne ideje?

Trend promjene se vidi na cesti, sa sve češćim i većim masovnim prosvjedima kao što je Occupy pokret ili Arapsko proljeće. Možda još nije iskristalizirano što ti pokreti žele, ali srušena je ta mentalna blokada da nema alternative

Kroz djelovanje mreže želimo skrenuti pažnju da se u području Mediterana, gdje pripada i Hrvatska, land grab ne događa nužno na isti način kao u afričkim ili latinoameričkim zemljama. Tamo se zemljište prenamjenjuje za intenzivnu industriju proizvodnje biogoriva, dok se na Mediteranu poljoprivredno zemljište prenamjenjuje za projekte turizma, često za golf resorte zatvorenog tipa. Sličan trend je u Španjolskoj počeo prije nego kod nas, te se posljedice već vide. Ima jako puno praznih apartmana i napuštenih golf igrališta, a cijene nekretnina su pale. Razlog brojnosti golferskih projekata nije u tome što su potrebni za poboljšanje turističke ponude Španjolske, već zato što su investicijski fondovi i drugi špekulanti na svjetskom financijskom tržištu zaključili da će ulaganjem u takve projekte izvući veće profite nego u nekim konzervativnijim ulaganjima. Kroz rad u mreži Friends of the Earth očekujemo da će i problemi hrvatskog okoliša postati vidljiviji u svijetu, i nadamo se da će to pridonijeti da se takav trend u Hrvatskoj zaustavi, jer je izuzetno štetan za okoliš, ali i za lokalne zajednice. Kroz ovakvu otimačinu zemlje prostor se degradira, a pritom se profit izvlači iz zemlje.

Samo dva dana nakon što je imenovan ministrom, Mihael Zmajlović je potpisao rješenje da postupak procjene utjecaja na okoliš za megalomanski projekt na Srđu krene prije dovršetka urbanističkog plana uređenja. Prošloga je tjedna povjerenstvo istoga ministarstva poslalo studiju utjecaja na okoliš za taj projekt na javnu raspravu. Oduzimanjem prostornog planiranja Ministarstvu zaštite okoliša već i pri formiranju Kukuriku vlasti bilo je očito da obećanja iz Plana 21 neće biti održana kada je riječ o okolišu. Kako ocjenjujete dosadašnje djelovanje ministra Zmajlovića?

Ministar Zmajlović je nedavno izjavio da će povratiti povjerenje građana u proceduru procjene utjecaja na okoliš. Čini se da se samo šalio, s obzirom na ovo što se događa na primjeru Srđa. Studija utjecaja na okoliš za taj projekt puštena je u proceduru, iako nisu izrađeni svi prostorni planovi. U europskim se zemljama može dogoditi da se procjenjuje utjecaj na okoliš ako lokacija nije sasvim definirana, ali onda se procjenjuju i alternativni projekti. Razmatralo bi se, na primjer, je li na Srđu bolje raditi golf resort ili nešto drugo, primjerice kongresni centar, sveučilište, rekrativnu zonu, ili da se ne gradi ništa. Međutim, na Srđu se sada gura samo jedna mogućnost, a to je da se gradi grad iznad grada na području koje nema infrastrukturu kao direktna konkurencija smještajnim kapacitetima u gradu. To je jako problematično, ne samo s aspekta zaštite okoliša, već i s aspekta utjecaja na lokalnu ekonomiju i razvoj grada Dubrovnika.

Nakon privatizacijom opljačkanih tvornica krenulo se u pljačku prirodnih resursa. Na redu je prostor, a može li se vjerovati da će šume i vode u Hrvatskoj biti izostavljene iz novog vala grabeža?

Gradnja termoelektrane na uvezeni ugljen neće pridonijeti energetskoj neovisnosti zemlje, ali će pridonijeti klimatskim promjenama. Guranje ovakvih projekata pokazuje paniku i nedostatak vizije, a možda ukazuje i na korumpiranost

Ono što nam se dogodilo devedesetih, nažalost, nismo zaustavili. Možda tada nismo znali što nam se događa, ali sada znamo da je cijela industrija uništena, a ljudi su ostali na cesti. Može se povući paralela s time kako se profit onda izvlačio iz industrije, s načinom kako se sada izvlači iz prirodnih resursa. Ovo s prirodnim resursima je još i gore, jer će nam oteti prostor na kojem se treba razvijati lokalna zajednica. Vidimo da Kukuriku koalicija ne ispunjava svoja obećanja, i da recikliraju projekte koje je gurao HDZ. To su sve stari projekti, izvađeni iz ladica, koje SDP dok je bio u oporbi nije podržavao. Sada vidimo da se ti projekti nastavljaju, iako su redom loši za okoliš i za gospodarstvo. Netko će dug za, primjerice, gradnju hidroelektrane na Ombli morati platiti, a to će opet biti na račun građana Hrvatske. Mi ćemo svi platiti štetan projekt koji će uništiti jedan od najvećih izvora bioraznolikosti u Hrvatskoj, ali i u svijetu, bilo kroz poskupljenje električne energije bilo kroz dodatno opterećenje proračuna.

Za vrijeme vašeg boravka u Srednjoj Americi ministar Čačić je dao ostavku. S obzirom da je on bio najveći zagovornik velikih energetskih projekta koji su mahom vrlo štetni po okoliš, kako očekujete da će se razvijati situacija s hidroelektranom na Ombli i Plominom C?

Pritisak da se javnosti prikaže kako se nešto, bilo što, ipak radi, i dalje je velik. Ova su oba projekta vrlo loša. U Hrvatskoj postoje jako veliki gubici električne energije u mreži. Stuja se koristi i za zagrijavanje kuća, i to upravo na područjima gdje imamo obilje sunčeve energije, pa i biomase. Umjesto da se razvijaju i potiču projekti koji će povećati energetsku efikasnost zgrada i omogućiti zagrijavanje. U Grčkoj je još prije deset godina gotovo svaka kuća imala barem grijanje vode na solarni pogon. Zašto se naša obala grije na električnu energiju? To je pravo pitanje. Cementiranje špiljskog sustava rijeke Omble može samo pridonijeti ugrožavanju pitke vode za grad Dubrovnik, a svakako će uništiti jedan od najbioraznolikojih ekosustava. Gradnja termoelektrane na uvezeni ugljen neće pridonijeti energetskoj neovisnosti zemlje, ali će pridonijeti klimatskim promjenama. Guranje ovakvih projekata pokazuje paniku i nedostatak vizije, a možda ukazuje i na korumpiranost.

Odmah nakon skupštine na kojoj ste izabrani za predsjednicu mreže posjetili ste lokalne zajednice u Gvatemali i El Salvadoru koje se bore protiv uništavanja okoliša i vode kampanje protiv rudnika zlata i drugih minerala, te velikih hidroelektrana. Zanimljivo je da su vlasnici tih rudnika zlata korporacije iz Kanade, zemlje koja se u zadnje vrijeme u hrvatskim medijima prikazuje kao nekakva obećana zemlja za one kojima je u Hrvatskoj ugrožena egzistencija.

Kanada se doista prikazuje kao jedna od zemalja gdje treba iseliti. Naravno da ljudi traže način da žive bolje, ali Kanada je daleko od obećane zemlje. To se vidi na primjeru Srednje Amerike, koja ima nesreću da je bogata mineralima. Lokalno stanovništvo nema utjecaja na donošenje politika, iako uglavnom na lokalnim referendumima odbijaju takve projekte jer su svjesni da im rudnik uništava poljoprivredu i pitku vodu. Bila sam u posjeti zajednici koja već devet mjeseci blokira otvaranje rudnika, što je stvarno impresivno. Kažu: "Branimo svoju zemlju, i jedino nas smrt može zaustaviti". Tamo to ima doslovno značenje, jer zaštitarske službe često pucaju na ljude. U mnogim zemljama svijeta gore je nego kod nas u Hrvatskoj, ali se ljudi žešće bore za to što imaju. Promjene na bolje neće pasti s neba, za njih se trebamo izboriti. Možete se odseliti u drugu zemlju ili u drugi grad, ali nema mogućnosti emigracije s ovog planeta. Cijeli planet je u krizi i sve će zemlje biti zahvaćene. Pritom ne mislim samo na ono što se u medijima spominje kao ekonomska kriza, već na krizu okoliša, krizu klimatskih promjena, krizu proizvodnje hrane.

U mreži Friends of the Earth utjecajne su organizacije iz Latinske Amerike, kontinenta na kojem se događaju inspirirajuće stvari kada je riječ o borbi za javna dobra i zaštiti okoliša. Bolivija je, primjerice, donijela Zakon o majci Zemlji, kojim se planetu daju neka prava. Koliko se takvi obrasci mogu prenesti u naš dio svijeta?

U Latinskoj Americi sada imamo jake i organizirane grupe unutar mreže Friends of the Earth. To nije uvijek bilo tako. Mreža broji već četrdeset godina, a tek se krajem osamdesetih uključuju grupe s juga. Njihovi se glasovi sada čuju. Kod većine drugih organizacija za zaštitu okoliša to se nije dogodilo, već uglavnom i dalje dominiraju grupe sa sjevera. Iskustvo iz ovog posjeta Majama u Gvatemali ukazalo nam je kako oni uistinu sebe vide kao dio Majke Zemlje, Pacha Mame. U Europi drugačije razmišljamo, ali došao je trenutak da shvatimo kako nismo izvan ovog planeta. Možda nećemo nikad u našim kampanjama planet zvati Majkom Zemljom, ali činjenica je da se ljudi ne mogu gledati izdvojeno od prirode. Ljudi jako utječu na prirodu, ali i ona ima i imat će još veći utjecaj na nas.

Jagoda Munić, foto: FOEI

U intervjuu za Radio Mundial izjavili ste kako vidite sjeme promjene u smislu onoga što bismo trebali učiniti s našim ekonomskim i financijskim sustavom, te sustavom proizvodnje i potrošnje. Gdje vidite te mogućnosti promjene?

Možda još nemamo konkretno rješenje kakav ekonomski sustav želimo, ali sve više grupa raspravlja o alternativama, pa i unutar mreže Friends of the Earth. Dvadeset godina smo usvajali paradigmu da nema alternative, ali alternative mora biti. Primjerice, već se pokreću pokreti vezani za degrowth ekonomiju ili steady ekonomiju. Drugi trend promjene se vidi na cesti, sa sve češćim i većim masovnim prosvjedima kao što je Occupy pokret ili Arapsko proljeće. Možda još nije iskristalizirano što ti pokreti žele, ali srušena je ta mentalna blokada da nema alternative. Živimo u uzbudljivim vremenima kada sve više ljudi uviđa da ovaj sustav ne valja i da želimo bolje. Sigurno je da će neki novi sustav morati oduzeti moć korporacijama, morat će biti održiv i neće biti baziran na bezgraničnom ekonomskom rastu unutar ekološkog sustava koji je ograničen. U mreži Friends of the Earth smatramo također da mora uključivati participativnu demokraciju, građani moraju biti uključeni u odlučivanje.