Da kaubojska real-politika, koju Bijela kuća kao po nekome satu uredno štanca, nije dala pozitivnih rezultata, nekima nije sasvim dovoljan dokaz da bi možda trebalo okrenuti ploču ili barem probati nešto novo. Govorimo, naravno, o mogućem vojnom udaru na Iran o čemu se ovih dana naveliko raspričala državna tajnica Georga Busha, Condoleeza Rice. Vjerni izvršioci naloga stratosferno nepopularnog prvog čovjeka prve sile svijeta, doktorica Rice i John Rumsfeld, dakle, ne otkazuju poslušnost svojemu vođi. Pritisci, na Busha, da napokon smijeni Rumsfelda, postali su nevjerojatno snažni, na što je on na CNN-u ovog tjedna odgovorio: Nema šanse. Neka se javi kome je jasno što točno Condoleeza Rice očekuje kada kaže: vjerujemo da možemo doći do rezultata diplomacijom, prijeteći istovremeno otvoreno jednoj naciji ratom. Njena ponuda miriši na licemjerje, a diplomatska umješnost državne tajnice dosegla je neku novu razinu...
Vojni udar je, doduše, najavljen kao jedna od opcija u budućoj američkoj komunikaciji s Iranom, tj. Ahmadinedžadom, koji je, osim toga, odbacio ultimatum Vijeća Sigurnosti UN-a da Iran sasvim prekine obogaćivati uran do 28.travnja. A podrška Kine i Rusije iranskoj vlasti samo su vjetar u krila njezinoj oholosti.
Vojni udar je, doduše, najavljen kao jedna od opcija u budućoj američkoj komunikaciji s Iranom, tj. Ahmadinedžadom, koji je, osim toga, odbacio ultimatum Vijeća Sigurnosti UN-a da Iran sasvim prekine obogaćivati uran do 28.travnja. A podrška Kine i Rusije iranskoj vlasti samo su vjetar u krila njezinoj oholosti.
