Dva tjedna su prošla od mučnog događaja u Glini, kada je 29-godišnji Josip Štajdohar hicem iz pištolja ubio je svoju 23-godišnju suprugu Nikolinu. Sve to odigralo se usred bijela dana u parku, naočigled njihova dva mala sina u dobi od 2 i 4 godine.
Tjedan ranije, 33-godišnjak je u Benkovcu ubio bivšu 22-godišnju djevojku i njenog godinu dana starijeg brata.
Osim nedavnih tragedija, Hrvatsku je ove godine zadesilo još nasilja u obitelji i vezama koja su završila na najgori mogući način - ubojstvom:
- Samo dan nakon tragedije u Benkovcu, sličan scenarij odigrao se i u Slavonskom Brodu. 73-godišnji Ilija Ivić ubio je svoju 4 godine mlađu suprugu Mariju, a potom i sebe;
- Još uvijek nismo zaboravili ni stravičan događaj iz lipnja u zagrebačkoj Dubravi, gdje je 38-godišnji Darko Gajić ubio svoje dvije kćeri, koje su imale svega 14 i 6 godina. Nakon toga presudio je i sebi;
- Jednako jeziv je i događaj iz svibnja, kada je 45-godišnji Đuro Đurić u Rovinju zadavio svog devetogodišnjeg sina;
- Taj mjesec obilježilo je i krvoproliće u Vinkovcima, gdje je 57-godišnji Zlatko Hamzić ubio svoju suprugu Mariju i starijeg 30-godišnjeg sina Zdenka, pa potom također i sebe;
- Još jedno ubojstvo i samoubojstvo taj mjesec zabilježeno je i na zagrebačkom Sljemenu, gdje 54-godišnji Željko Škalec bombom u automobilu raznio godinu dana mlađu suprugu i sebe;
- 22-godišnju Anu u travnju je kraj pružnog prijelaza u zagrebačkom Retkovcu nožem ubio njen dečko Luka;
- Još jedan tragičan kraj braka, odnosno, veze dogodio se u siječnju u Osijeku. 57-godišnjoj Jadranki Balen nevjenčani suprug, 55-godišnji Zvonimir Mihić, presudio je izbovši ju nožem, a potom i bezobzirno opljačkao. Zbog toga je u travnju dobio 11 godina zatvora. Naravno da ni sto godina zatvora neće vratiti nesretnu ženu, no je li to dovoljna kazna?
- Je li dovoljno 13 godina zatvora, koliko je dobio Damir Kosmač koji je krajem studenog prošle godine u Zagrebu ubio suprugu Ivanu, zatukavši ju do smrti, dok su dvije kćerkice sve to slušale iz svojih soba?
- 68-godišnji Šandor Kugler prošao je još i bolje. Za brutalno ubojstvo supruge Jele, koju je u kolovozu prošle godine najprije zatukao čekićem po glavi, a potom zapalio, dobio je, nepravomoćno, svega 6 mjeseci prisilnog psihijatrijskog liječenja.
Nadležne institucije još utvrđuju propuste u slučaju ubojstva i samoubojstva u Glini, no svi ih ionako već znamo. Zakoni i protokoli se ne provode i to nije značajka samo ovog slučaja - to je naša praksa.
Propuste koje je u slučaju ubojstva i samoubojstva bivših supružnika u Glini počinila policija već znamo. Nisu pretražili Josipa Štajdohara niti su ga, kao što su po nalogu
Foto: ezadar.hrtrebali, priveli u policijsku postaju, pa je on s pištoljem kojeg je imao uza sebe, nedugo nakon susreta s policajcima, ubio svoju bivšu suprugu Nikolinu. Neki su zbog toga već i sankcionirani, barem nas tako uvjeravaju, a još se čekaju rezultati istrage koja bi trebala utvrditi jesu li i djelatnici drugih institucija također nešto propustili napraviti. No, javnost i brojne udruge već pretpostavljaju da je propusta bilo i na strani Centra za socijalnu skrb i sudova.
benkovac_ubojstvo.jpg
Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb ponovila je ono što je i sam ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko naveo kao moguće propuste drugih institucija.
"Propusti u djelovanju različitih državnih institucija koje su trebale pružiti pomoć i podršku zlostavljanoj, a danas već mrtvoj ženi, različiti su i ima ih prilično. Što se tiče propusta Centra za socijalnu skrb to je: omogućavanje viđenja oca i djece u prisutnosti majke koja je žrtva nasilja, a bez nadzora službene osobe iz Centra za socijalnu skrb te ulazak počinitelja nasilja sa oružjem u prostorije Centra (ukoliko Centar ima zaštitare). Sud je također učinio veliki propust jer je predmet jako dugo čekao red na obradu."
Tolle ističe da Obiteljski zakon, Protokol protiv nasilja u obitelji i Nacionalna strategija
Foto: Mate Piškor, CROPIXza borbu protiv nasilja u obitelji propisuju da svi sudovi u Hrvatskoj postupke obiteljsko-pravne naravi, a pogotovo one u kojima je prisutno i nasilje protiv žena i djece, moraju rješavati u hitnom postupku.
gajic_ubojstvo.jpg
Treba li nas to iznenaditi? Sporost sudstva prisutna je u svim vrstama sporova, iako se sada, kako nas također uvjeravaju, stvari popravljaju. Što se tiče spomenutog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, izdalo ga je Ministarstvo obitelji, trebali bi ga provoditi policija, centri za socijalnu skrb, zdravstvene i odgojno-obrazovne institucije te sudovi. Sve to lijepo piše na papiru, no provodi li se i u praksi sasvim je drugo pitanje. Ministarstvo kaže da se provodi, kao i da prate provedbu Protokola. Dapače, u Ministarstvu tvrde i da je Protokol pridonio "bržem i sustavnijem pristupu borbi protiv nasilja u obitelji te pravovremenom poduzimanju mjera u slučaju počinjenog nasilja u obitelji", no ipak nemaju nikakve statistike niti podatke kojima bi to dokazali, već za odgovore na ta pitanja upućuju na druga ministarstva i institucije. Iako je Protokol njihovih ruku djelo, također ne žele (ne znaju) odgovoriti ni koja je funkcija te gdje i kakvu uopće prolaze edukaciju tzv. specijalizirani policajci za maloljetničku delinkvenciju, koji bi, po Protokolu, trebali biti izravno uključeni u slučajeve nasilja u obitelji u kojima su žrtve ili očevici djeca.
Petar Kanižaj iz Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo kaže da se Protokol
Foto: Vjekoslav Skledar, CROPIXgeneralno - ne provodi. Dapače, Kanižaj tvrdi da službenica jednog centra za socijalnu skrb nije znala niti da on postoji. Posebno je razočaran što centri ne brinu o djeci u ovakvim teškim situacijama.
skalec_ubojstvo.jpg
"Roditelj je doslovce morao donijeti Protokol da bi uvjerio službenicu da on postoji. Centri za socijalnu skrb bave se sobom. Traže pobjednika između majke i oca, te samo produbljavaju sukob među ljudima. Pri tome ne štite djecu niti gledaju njihove interese".
To je pogotovo zabrinjavajuće, ističe Kanižaj, jer su centri ti koji sudovima daju mišljenje o tome kome bi dijete trebalo ići. Naravno, majka uvijek ima prvenstvo, no što kada ona nije sposobna brinuti se o djetetu ili nema financijske uvjete za to, pita Kanižaj, dodajući da mu nije jasno kojim se kriterijima centri vode pri donošenju odluka tako važnih za dijete i obitelj.
Brojni roditelji izluđeni su sustavom koji bi im trebao olakšati razvod. Asenka Kramer iz udruge Dijete-razvod kaže da im se javljaju roditelji zbunjeni uputama koje dobivaju. Pri tom, osim nestručnosti, u centrima za socijalnu skrb dobivaju "lažne", odnosno, namjerno neodgovarajuće upute. Kramer kaže da, slušajući iskustva roditelja koji im se javljaju, nije tajna niti da se "kreiraju dokazi" kako bi se diskreditiralo jednog roditelja.
"U jednom slučaju je žena lažno optuživala bivšeg supruga da je nasilnik, iako nije bilo nikakvih dokaza za to. Otac se dvije godine po sudovima borio za svoje dijete. Slučaj je otišao toliko daleko da ga je njen odvjetnik fizički napao na ulici. Tada je dijete ipak pripalo njemu i to mirenjem, a ne sudskom odlukom niti preporukom Centra."
Iako ističe da nisu samo muškarci ti koji mogu biti zlostavljači, Kramer kaže da su sustav i institucije krive za ovakve tragedije.
Foto: Danijel Soldo, CROPIX"Sustav je ove žene osudio na smrt. Institucije imaju ogromnu moć, a nikakvu odgovornost".
ubojstvo_slavonski_brod.jpg
Kramer ističe i da će ovakvih slučaja biti sve više, te da je društvo to koje stvara nasilnike. Netransparentnost sustava navodno seže i do samih presuda.
"Roditelji nam se javljaju zbunjeni savjetima centara i samim postupcima. Bilo je više slučajeva u kojima su im se nudile željene presude na županijskim sudovima za naknadu od 20 tisuća eura na više".
Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić ističe da su roditelji prije svih ostalih dužni brinuti o dobrobiti svoje djece. Ipak, kad oni u toj svojoj brizi zakažu ili je njihova briga upitna, Jelavić kaže da je svaki građanin koji o tome ima saznanja dužan, prema Obiteljskom zakonu, o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb.
"Centar za socijalnu skrb dužan je odmah po saznanju, ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djeteta. Roditelja se može upozoriti na propuste i pogreške, može mu biti izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, može se uputiti u savjetovalište ili školu za roditelje te u zdravstvene ili druge ustanove radi liječenja i druge stručne pomoći. Protiv roditelja se može pokrenuti i sudski postupak radi oduzimanja prava da živi s djetetom ili lišenja roditeljske skrbi. U sudskom postupku mogu se zabraniti susreti i druženja, kao i neovlašteno približavanje djetetu na određenim mjestima ili na određenu udaljenost."
Osim pokretanja prekršajnog ili kaznenog postupka u slučaju nasilja u obitelji potrebno je, ističe Jelavić, i izricanje zaštitnih mjera. Primjerice, obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju, udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora, obveznog liječenja od ovisnosti, oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja.
"Izricanje nekih od ovih zaštitnih mjera, koje se mogu izreći u trajanju do dvije godine, trebalo bi osigurati da ne dođe do novih slučajeva obiteljskog nasilja."
Ipak, ako se zlostavljanje nastavi, pa dođe i do ovakvog, najcrnijeg scenarija - treba se pobrinuti za djecu. Osim osiguranja smještaja i svakodnevne brige za potrebe djece nužno je osigurati i kvalitetnu psihosocijalnu pomoć kako bi se s djecom proradile doživljene traume, kaže Jelavić.
"Na žalost, sustavna zaštite djece žrtava nije osobito organizirana području cijele države, te je posebice teško organizirati pružanje potrebne pomoći, podrške, psihosocijalnog tretmana, u malim sredinama, gdje ne postoje specijalizirane klinike za djecu niti organizacije koje bi takav vid pomoći mogle pružiti."
Trenutno takav kvalitetan i cjeloviti tretman pruža jedino Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, kaže Jelavić, koja se već godinama zalaže za osnivanje takvih specijaliziranih ustanova i u drugim regijama u Hrvatskoj, kako bi one bile dostupne svoj djeci.
Brojke su ipak na strani sustava. Nasilja u obitelji je, iako "za dlaku", ipak manje. Prošle godine bilo je 16.978 prekršajno i kazneno prijavljenih počinitelja nasilja u obitelji, dok ih je u prvih 6 mjeseci ove godine 8.106. S time povezanih ubojstava prošle godine bilo je 28, dok ih je u prvoj polovici ove godine zabilježeno 8. No, u te brojke se vjerojatno ne ubrajaju ubojstva bivših djevojaka, poput onog u Benkovcu, od prije samo deset dana.
