Jedan od najsigurnijih pokazatelja po kojem se ocjenjuje stupanj razvijenosti demokracije u nekom društvu je neovisnost sudbene (kao najslabije) od ostale dvije vlasti, izvršne i zakonodavne. Isprika zbog pogreške u ovom slučaju pokazala bi snagu (i demokracije u Hrvatskoj i hrvatskog premijera), a ne slabost. Negativan pritisak Već sama reakcija sudačke udruge na tu premijerovu izjavu je dobar znak. Budi (slabu) nadu da u pravosuđu možda prevladaju ljudi koji bi se uopće željeli suprotstaviti negativnom pritisku na sud, nagomilanom u slučaju Glavaš i od političara i od medija i od Crkve. Negativni pritisak je javno zgražanje kako se uopće može suditi tako zaslužnom građaninu i generalu kao što je Glavaš, zgražanje koje, ne naročito uvijeno, implicira da njega suditi i protiv njega svjedočiti mogu samo neprijatelji Hrvatske. One, koji takav pritisak vrše, ne interesira što kažu činjenice, žrtve, materijalni dokazi i svjedoci. Ako takav pritisak prakticiraju utjecajne udruge, institucije, političari i svećenici to može biti pogubno za hrvatsko pravosuđe.
To što neki Glavaševi birači smatraju da je on nevin ili da ono što je počinio nije zločin, u državi koja nastoji biti pravna ne bi smjelo ni na koji način utjecati na odluku suda. A relevantne državne institucije, od predsjednika Republike i premijera nadalje, trebale bi svojim izjavama i postupcima zaštititi sud od takve vrste pritisaka. Premijer Sanader tvrdi da je izbor čovjeka optuženog za najteže ratne zločine za člana parlamenta i njegov dolazak na konstituirajuću sjednicu uobičajena parlamentarna praksa u svijetu. Međutim, upravo to nije točno. Kako tvrde gotovo svi pravni stručnjaci, to je slučaj bez presedana; u svijetu baš nije uobičajeno da čovjek protiv kojeg pravosuđe njegove zemlje vodi postupak zbog najtežih ratnih zločina, postaje ugledni zastupnik u parlamentu te zemlje. Ako ne postoje iskustva u vezi s takvim slučajem, mogla bi se preispitati praksa nekog drugog evropskog suda koji sudi za ratne zločine. Recimo, suda u Haagu. Nije se teško domisliti kakva bi bila reakcija Haaškog suda da npr. izvršna vlast u Srbiji traži da se Šešelja pusti na konstituirajuću sjednicu jer je izabran u parlament Srbije. Kaotična atmosfera Zahtjevi i izjave Glavaševih odvjetnika su legitimne i u skladu s njihovom profesijom; oni selektivno iznose ono što ide u prilog njihovom branjeniku. Naravno, to nije uvijek istina; dapače, govoriti istinu ako ona ide na štetu njihovog branjenika, bilo bi protivno odvjetničkom kodeksu.
Pozivati se na zastupnički imunitet nakoga tko je optužen za, prema optužnici, najteže radnje koje se mogu počiniti protiv civilnog stanovništva, a to su protuzakonito zatvaranje, mučenje i ubijanje civila, u neskladu je sa zakonom i s elementarnim moralom. Institucija imuniteta postoji da bi se saborske zastupnike zaštitilo od tužbi za klevetu, da ne moraju vagati svaku riječ (makar im koji puta ne bi škodilo), a ne da mogu nekažnjeno činiti zločine. Više promatrača koji prisustvuju raspravama u ovom procesu izrazilo je zabrinutost prilično kaotičnom atmosferom u sudnici. Glavaševi odvjetnici upadaju u riječ predsjedniku sudskog vijeća, dobacuju svjedocima tokom njihovog svjedočenja, Glavaš ucjenjuje suca da, ako ne bude po njegovom ( u vezi oblačenja), on će, otkazom svojim odvjetnicima, minirati glavnu raspravu, Glavaš viče na suca, a kad je na to upozoren, odgovara kako viče da bi ga mogli čuti novinari u novinarskoj sobi, obraća se sucu riječima: Hoćete li vi to sad unjeti u zapisnik pa da nastavimo, itd. Na početku procesa Glavaševa obrana sastojala se od zastrašivanja i premlaćivanja svjedoka, od prijetnji i intriga protiv policajaca koji su istraživali slučaj i državnog odvjetništva koje je podiglo optužnicu. Zastrašivanje i dezavuiranje svjedoka nastavlja se i danas (Ja da svjedočim, a pogledaj šta rade šefu osječke policije Faberu, šta pišu o Bajiću, vrana vrani oči ne kopa, ma nisam lud.)
Glavaš je na početku istražnog postupka prijetio kako će sve reći na sudu. Ali to sve nije ispalo da se radi o nekim dokazima koji pokazuju njegovu nevinost nego je to bilo otkriće da su se na HDZ-ovoj konvenciji u njegovom aranžmanu krali glasovi od Ive Pašalića u korist Ive Sanadera. To dosta govori o Glavašu ali ne bi trebalo biti neki argument u njegovoj obrani na sudu. A najnovije makinacije protiv Fabera više liče na sitne podlosti (tu se možda varam, možda te podlosti nisu tako sitne) nego na otkriće neke policijske urote protiv Glavaša. Na Otvorenom u srijedu, puštena je traka na kojoj Faber savjetuje Anu Mariju Getoš neka kaže sestri da je jedino govornje istine može spasiti teške zatvorske kazne. Nigdje ni traga ucjeni, ni zahtjevu da se tereti Glavaša - osim ako se govorenje istine ne smatra terećenjem Glavaša.
Zoran Pusić je predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava