Većinska stranka u zagrebačkoj Gradskoj skupštini odlučila je ignorirati inicijativu triju uglednih udruga za preimenovanje Ulice Gojka Šuška. Dapače, nastoje ju prikazati kao kukavičje jaje Jadranke Kosor. To je nova epizoda kalkulantske "odlučno možda" SDP-ove strategije, jedine konstante u 20-godišnjoj novijoj povijesti te stranke.

Ovog je proljeća na adresu zagrebačkog skupštinskog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova stigao službeni prijedlog da se Aveniji Gojka Šuška vrati njeno prvotno ime, tj. da se ponovo nazove Alejom izviđača. Radi se o inicijativi koja primarno nastoji iz zagrebačke ulične nomenklature ukloniti Šuškovo ime, a prijedlog potpisuje grupa istaknutih nevladinih organizacija, konkretno Građanski odbor za ljudska prava, Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću i Centar za mirovne studije.

Sukladno proceduri, spomenuti Odbor zaprima prijedlog i upućuje ga u daljnju proceduru koja podrazumijeva očitovanje Vijeća četvrti na području gdje se ta ulica nalazi.

Inicijativa za preimenovanje podnesena je u trenutku povijesne isprike predsjednika Ive Josipovića Bosni i Hercegovini

U datom slučaju nadležnost je podijeljena budući da Avenija Gojka Šuška dijeli zagrebačke gradske četvrti Maksimir i Gornju Dubravu. Tijekom ljeta oba su se vijeća četvrti i službeno očitovala, pa je tako Maksimir, koji se nalazi lijevo od ulice spornoga imena, glasao za promjenu, a Dubrava, koja je s desne strane, promjeni se protivi.

Iako dio procedure, mišljenja vijeća četvrti nisu obezujuća za Odbor koji ih može i ne mora uvažiti, a  svaka odluka Odbora potom ide na raspravu i glasanje u Gradsku skupštinu.

No, po svemu sudeći, prijedlog preimenovanja neće uopće doći na dnevni red Odbora iako je dio procedure već odrađen, i to na zahtjev toga istog Odbora.  

Predsjednik toga tijela, Marin Knezović (SDP) u izjavi za Novi list navodi da prijedlog za sada neće ići, štoviše, kaže i da će se sačekati još neka druga inicijativa za preimenovanje.

Po toj logici, aktualna inicijativa grupe najuglednijih nevladinih organizacije u Hrvatskoj nije dovoljna da se o njoj barem raspravlja. Pritom valja podsjetiti da ta inicijativa nije prva koja traži brisanje Šuška iz gradskog stradarija.

Ne računajući onu neslužbenu kada je čitava Avenija Gojka Šuška u anonimnoj akciji 2006. godine povodom imenovanja zagrebačkoga Trga Franje Tuđmana prelijepljena natpisima Ulica grada Den Haaga, aktualnoj službenoj inicijativi prethodila je ona koju je prije nekoliko godina blokirao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. I tada je SDP-ovsko Vijeće gradske četvrti Maksimir  poduprlo preimenovanje.  Vrlo je izgledno da bi danas sam Knezović te gotovo svi članovi Odbora za ulice, s izuzetkom Ćire Blaževića (HDZ) koji se nikad nije ni pojavio na sjednici, glasali za preimenovanje. No, umiješale su se političke kalkulacije.

Valja podsjetiti da su se članovi HVIDRA-e svojevremeno u Gospiću vezali lancima u obranu danas od hrvatskih sudova pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca

Komentirajući inicijativu, u izjavi za H-alter Knezović ide korak dalje i tvrdi kako se radi o podvali premijerke Jadranke Kosor s ciljem zbijanja redova HDZ-ovih desnih birača pred parlamentarne izbore. Knezović zapravo govori u ime dijela SDP-a koji u inicijativi za preimenovanje vidi podvalu, pa i provokaciju, umjesto jednostavnoga nastojanja da se ispravi nepravda, tj. ukinu počasti osobi koja ih nije zaslužila.     

U dijelu SDP-a polazište za teoriju zavjere nalaze i u činjenici da je zahtjev za preimenovanje sadržavao svega jednu rečenicu: "Predlažemo da se Avenija Gojka Šuška preimenuje, odnosno da se toj ulici vrati staro ime Aleja Izviđača".

No, provokacije naravno nema, niti je namjera nevladinih organizacija bila podvaljivati bilo kome, a ponajmanje po tome pitanju SDP-u koji zapravo podržava preimenovanje, budući da znatan broj članova SDP-a u Šušku nipošto ne vidi osobu koja je zaslužila bilo kakve počasti, ali se sada bespotrebno važe politički trenutak.   

Inicijativa za preimenovanja podnesena je, sasvim slučajno, ali i simbolički izuzetno važno, u trenutku kada se vremenski podudarala  s povijesnom isprikom Bosni i Hercegovini predsjednika Ive Josipovića prilikom njegova prvog službenog posjeta toj zemlji i to za politiku koju je Tuđmanova vlast vodila devedesetih. Dakle, inicijativa traži preimenovanje, odnosno skidanje počasti između ostalih i onome za čiju  politiku predsjednik Republike ima potrebe izraziti žaljenje. 

susak_tudjman.jpg susak_tudjman.jpg

 

Važna po trenutak je i činjenica da je inicijativa podnena nakon SDP-ovog obračuna s gradonačelnikom Milanom Bandićem, a koji je unazad nekoliko godina blokirao preimenovanje.

A onda se uslijed odgađanja konačne odluke, u sve umiješala i doza straha. 

Na najave HVIDRA-e da će u slučaju preimenovanja njihova lokalna podružnica u zagrebačkoj Dubravi organizirati prosvjede, blokirati promet i štrajkati glađu, SDP vidi problem, iako ga ni tu zapravo nema. Eventualna odluka o preimenovanju bi vjerojatno potaknula neki vid prosvjeda, no valja podsjetiti da je mirni prosvjed posve legalni izraz građanskoga neslaganja u demokraciji, a da je u slučaju bilo kakvoga nasilja policija dužna reagirati.

U procjenama da se SDP pribojava da će izgubiti glasove,  zapostavlja se pitanje - čije glasove?

Valja podsjetiti i da su se članovi HVIDRA-e svojevremeno u Gospiću vezali lancima u obranu danas od hrvatskih sudova pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca. Među zavezanima tada se moglo vidjeti i aktualnoga potpredsjednika Vlade Darka Milinovića, čija stranka  - suočena s ozbiljnim optužbama za institucionalni organizirani kriminal u samom vrhu Vlade i HDZ-a - danas Šuška i slične teme doista dijelom koristi za zbijanje redova i skretanje pažnje s drugih, važnijih, problema. Time svako odugovlačenje oko preimenovanja ide na ruku HDZ-u, koji se de facto već i pomirio s preimenovanjem budući da većinu u zagrebačkoj gradskoj skupštini ima SDP, a koji retoriku oko Šuška zaoštrava upravo na SDP-ovskom oklijevanju.

Konačno, u procjenama da se SDP pribojava da će izgubiti glasove,  zapostavlja se pitanje - čije glasove? Oni koji podržavaju mit o Šušku ionako ne glasaju za SDP, dok mu apologeti zločina prilaze posve nekritički i u njemu vide samo ministra obrane u ratu. Ratu koji je mogao imati i manje žrtava da nije bilo nekompetentnih osoba poput Šuška i da se u Šuškovom MORH-u npr. manje kralo.

U svemu je važno istaknuti da inicijativa za ukidanje počasti Gojku Šušku nije usmjerena protiv „dostojanstva Domovinskog rata" niti ona na bilo koji način omalovažava branitelje. Logiku suprotno tome nude upravo oni koji ne misle da Šušak nije kriv, nego da sve ono za što se veže njegovo ime zapravo nije zločin. 

Po svojevremenom pisanju Feral Tribunea, Gojko Šušak je u svojoj osobnoj iskaznici kao mjesto rođenja imao navedeno: Široki brijeg, NDH.

Kao prvi Tuđmanov čovjek bio je na čelu rigidne proustaške struje HDZ-a.

Između ostaloga, postoje ozbiljne indicije da je među najodgovornijima za osnivanje koncentracijskih logora u BIH i aktivnu politiku komadanja te zemlje s ciljem pripojenja dijela teritorija. Niz sudskih procesa za ratne zločine upučuje na Šuškovu ulogu u prikrivanju zločina. Bio je na čelu MORH-a u vremenu najvećih malverzacija, a slučaj iz Borova sela s početka devedesetih direktno ga povezuje i s eskalacijom rata. Pritom je činjenica da protiv 1998. godine preminuloga bivšeg ministra obrane ne postoji nijedna pravomoćna presuda za bilo što, ali ne postoji ni za Miloševića ili Tuđmana. Ponajviše zato što su mrtvi.

Šušak je svoju zagrebačku ulicu dobio ubrzo nakon smrti. U toj se ulici nalazi bolnica u kojoj je umro. Postao je prvi ministar po kojem je nazvana neka ulica u Hrvatskoj.

Više od desetljeća kasnije, pitanje imena jedne ulice je malo, ali simbolički ipak izuzetno važno za izgradnju budućnosti lišenu hipoteke kriminala i zločina. Upravo zato ulicu treba preimenovati. 

Protiv preminuloga bivšeg ministra obrane ne postoji nijedna pravomoćna presuda za bilo što, ali ne postoji ni za Miloševića ili Tuđmana. Ponajviše zato što su mrtvi.

Povratak staroga imena ulice,  Aleja izviđača, očito je predloženo kako bi se izbjeglo svako nepotrebno politiziranje. Tko god dobije Šuškovu ulicu nakon Šuška, bit će predmetom komparacije. Stoga je najpravednije i najjednostavnije ulici vratiti staro ime, tj. ono kako se zvala od trenutka kada je izgrađena.

Preimenovanje Avenije Gojka Šuška dakako ima puno veću ulogu nego što je to ukidanje jednoga spornog imena, a konstrukciji da je skidanje počasti Šušku napad na dignitet Domovinskog rata treba jasno suprotstaviti činjenicu da je zapravo sam Šušak napad na dignitet Domovinskog rata.

Iako SDP ima sve mogućnosti ukinuti počasti Šušku, iako je HDZ na to čak spreman, po svemu sudeći Avenija Gojka Šuška za sada ostaje, no dvije su stvari sigurne.

Prvo, znatan dio u Zagrebu vladajućega SDP-a smatra da Šušak ne zaslužuje ulicu u glavnome gradu niti bi ju smio imati, stoga je odluka o ignoriranju inicijative u najmanju ruku licemjerna. Time SDP-a pristaje na šutnju, jednako kako su šutjeli dobar dio zadnjih deset godina kada su se dogodile neke od najtežih devastacija Zagreba, a potom za to i službeno ispričali. 

I drugo, htjeli to ili ne, SDP je zagrizao u Šuška, a posao su mu doslovno olakšale nevladine gorganizacije. Javna je rasprava otvorena. SDP sada Šuška može prežvakati i ispljunuti, ili držati kao gorak okus u ustima koji će kad-tad trebati odraditi, a u međuvremenu će koristiti HDZ-u.

Čak se i predsjednik Republike Ivo Josipović odredio u korist preimenovanja riječima -  "kada bih bio u Skupštini grada Zagreba ne bih glasao da ulica nosi njegovo ime".

Odugovlačenjem i nepotrebno kalkulirajući SDP zapravo zaboravlja da birači u pravilu honoriraju hrabrost i odlučnost.

Pitanje ukidanje Avenije Gojka Šuška nije pitanje ni lijevih niti desnih već prije svega nužnoga suočavanja s tamnom stranom prošlosti.

Eventualna odluka o preimenovanju ujedno je i važan pokazatelj spremnosti SDP-a za istinske reforme na hrvatskom europskom putu koji uključuje i nedvosmislen odnos prema prošlosti i zločinu.

Avenija Gojka Šuška će u budućnosti sasvim sigurno biti preimenovana, a do tada očito nije nikakav bauk da se ulica u glavnome gradu zove u čast osobe koju je vrlo vjerojatno samo smrt spasila dugogodišnje haaške robije.


mile_budak.jpg

U godini kada čitav svijet slavi 65. obljetnicu pobjede nad fašizmom i kada se obilježava obljetnica proboja u Jasenovcu, u Zagrebu još uvijek postoji tijelo javne uprave nazvano u čast fašističkog zločinca koji je među najodgovornijima za Jasenovac. 

Ime mjesnoga odbora na Peščenici nazvanog u čast ustaškoga doglavnika Mile Budaka SDP proteklih godina nije našao za shodno promijeniti, unatoč činjenici da u tome gradskom tijelu  imaju ne samo većinu nego mu i predsjedaju. Nakon niza građanskih inicijativa za preimenovanje to se do danas nije dogodilo i unatoč tome što je samo imenovanje protuzakonito budući da se radi o vidu javnoga veličanja fašizma. U tome smislu postoje i pravni preduvjeti za neodgodivo preimenovanje. Mjesni odbor u čast Mile Budaka imenovao je HDZ devedesetih.

<
Vezane vijesti