U Bruxellesu je objavljeno kako će u Gruziji od 6 svibnja do 2 lipnja biti organizirane štabske vježbe NATO-a, uz sudjelovanje 1.300 oficira i tehničara iz devetnaest zemalja. Spisak država-učesnica je zanimljiv, pa ih zato ovdje nabrajam po redosljedu iz engleskog saopćenja: Albanija, Armenija, Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Kanada, Hrvatska, Češka Republika, Gruzija, Grčka, Mađarska, Moldova, Srbija, Španjolska, Makedonija, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD. Ispada da su se četiri države nastale raspadom SFRJ dobrovoljno prijavile. Tu su i tri istočnoevropske zemlje koje su nekada pripadale sovjetskoj utjecajnoj zoni, te tri države-članice Comonweltha nezavisnih država (CIS). Nema Njemačke, Francuske i Italije, niti mnogih drugih članica NATO-a.
Pitam: što će Hrvatska u Gruziji? Kakva korist od toga? Da li netko u Zagrebu zna u što se upuštamo?
Planirana vježba je rutinska, u vojnom pogledu minorna, spada u podužu seriju sličnih što se redovito održavaju u zemljama članicama Atlantskog saveza i onima što su s njim potpisali posebne sporazume (Partnership for Peace i t.sl.). Ova će biti obavljena unutar perimetra vojne baze Vaziani, locirane dvadeset kilometara istočno od Tbilisija, koju koriste američke snage što obučavaju gruzijsku armiju. U briselskom štabu NATO-a naglašavaju kako je ta vježba dio njegovih normalnih veza s Gruzijom, te da joj je svrha pomoći gruzijskom partneru u ovladavanju standardima Atalntskog saveza.
Još 9. travnja su u centru Tbilijsija pokrenuli danonoćne demonstracije, koje ne prestaju. Saakašvili im nudi «dijalog», što oni odbijaju. Ne odustaju od zahtjeva za njegovom ostavkom i za raspisivanje prijevremenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Ukoliko i nije bio namjeran, timing NATO-a je u najmanju ruku čudan...
Pitam: kakav je interes Hrvatske miješati se u unutrašnje stvari udaljene Gruzije?
Ne manje uznemirujuća je međunarodna dimenzija ove vježbe. Istog dana kada je najavljena u Bruxellesu, Saakašvili je naa komemorativnoj ceremoniji na groblju u predgrađu Tbilisija, gdje su pokopani gruzijski vojnici pali u šestodnevnom ratu s Rusijom, hvalio borbeni duh gruzijske armije, koja je sada uzdignuta na profesionalnu razinu i čiji su se pripadnici voljni žrtvovati za domovinu. Zaključio je tiradu s izjavom: Ostvarit ćemo ono za što su se oni borili.
Rusija, čije su snage stacionirane u Abhaziji i Južnoj Osetiji (secesionističkim gruzijskim oblastima čiju u nezavisnost priznali), kao i njezini lokalni štićenici, strahuju od mogućih «provokacija», koje bi mogla izazvati Saakašvilijeva ekipa. Objavili su dovođenje «pojačanja» na granicama sa Gruzijom. Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov optužio je «članice NATO-a» (dakle i učesnice ove vojne vježbe) da se «vraćaju hladnoratovskoj logici konfrontacije».
NATO-ova vježba u Gruziji je samo jedna od inih epizoda u nadmetanju SAD-a i Rusije, i u njihovoj rovovskoj borbi za utjecajne sfere na prostoru bivših sovjetskih republika. Gruzija i Ukrajina su se kandidirale za kooptaciju u NATO, čemu se Moskva žestoko protivi. Mogući budući dobrovoljci su Moldova i Azerbejdžan. Do prije dvije godine u tu je grupu spadao i Uzbekistan. Za tu je svrhu pod patronatom SAD-a i EU svojevremeno formirana međudržavna Organizacija za demokraciju i razvoj GUAM (Gruzija, Ukrajina, Azerbejdžan i Moldova).
Pitam: kakav je interes Hrvatske uključivati se u rusko-natoovska-američka prepucavanja oko interesnih sfera na prostorima bivših sovjetskih republika? Kakvu korist iz toga možemo izvući, i - da li je netko procijenio kakvu bi nam štetu to moglo nanijeti?
