Podijeljena mišljenja o Saakašvilijevu režimu
19/10/2008 - Kombinacija serije prethodnih ratova, radikalnog programa privatizacije i ruske prometne blokade (nametnute još 2006. godine) negativno utječe na domaće ekonomske prilike. Direktne doznake novca gruzijskih građana iz Rusije su sasvim prestale. Turistički promet se smanjio. Broj nezaposlenih je porastao. Procjenjuje se da oko 35 posto stanovništva živi ispod praga siromaštva, a u zapuštenim seoskim oblastima čak 50 posto. (Pola ukupnog stanovništva živi na selu, doprinoseći 1/3 nacionalnom bruto proizvodu). Prema Razvojnom indeksu UNDP-a (Human Development Index - HDI). Gruzija zaostaje za većinom susjednih zemalja u tranziciji. Rangirana je na 96. mjesto od ukupno 177 zemalja. Nacionalni dohodak po glavi stanovnika joj je 3.365 dolara godišnje. Procjenjuje se da joj oko 60 posto gospodarstva još uvijek funkcionira neformalno.
Gruzija je primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) zbog programa privatizacije, sponzoriranog od Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) i Svjetske banke. Od tada blokira ruska nastojanja za učlanjenje u istu organizaciju.
Bivši američki ambasador pokušavao me uvjeriti kako su Antiraketni štit i sustav SAD/NATO savezništava što se gradi po Istočnoj Europi, i koji bi trebao također obuhvatiti Ukrajinu, Gruziju i Azerbejdžan - u dugoročnom ruskom interesu. Jer, po njemu, Rusiji ne prijeti nikakva opasnost od Evrope ili SAD, već od "islamskog terorizma". Dokaz su problemi što ih Rusija ima u Sjevernom Kavkazu. Ne treba zaboraviti ni iransku nuklearnu opasnost, koja je realna, i prijetnja je sigurnosti same Rusije.
Sugovornici iz druge grupe su sveučilišni nastavnici i/ili samostalni istraživači. Svi su u većoj ili manjoj mjeri kritični prema Rusiji, ali su se uzdržali od pohvala Saakašvilijevoj vanjskoj politici. Temu rata sa Rusijom su izbjegavali. No većina ih ima pozitivno mišljenje o unutrašnjoj politici Saakašvilijeve mlade ekipe. Država koja je bila na ivici raspada, regenerirala se. Vlast je konačno počela ubirati poreze i popunjavati budžet. Korupcija je radikalno skresana, doduše ne uvijek legalnim metodama. Glavne mafije su rastjerane, njihovi šefovi pobjegli u inozemstvo ili se našli iza brave. Neki su pobijeni. Policija je reorganizirana, kao i sudstvo. Počeli su raditi svoj posao. Infrastruktura je popravljena, ceste su asfaltirane, fasade ofarbane, nema više prekida struje, ulice su osvijetljene. Pristupilo se reformi školstva. Sigurnost građana i životni standard su porasli.
U treću grupu spadaju kritičari režima, bolje reći disidenti. Nekoliko, koje sam upoznao prilikom ranijih dolazaka, izbjeglo je razgovarati sa mnom. Jedan, na kojega sam slučajno naletio i uspio s njim razmijeniti par riječi, otvoreno mi je rekao kako se boji. Drugi, koji se izjašnjava kao "nezavisni član parlamenta u opoziciji", mi je zakazao sastanak u holu hotela Marriott, gdje smo i razgovarali. Taj je do nedavno bio član vladajuće stranke, visoko pozicioniran u državnom aparatu. I pored toga što ima najgore mišljenje o "Putinovoj NKVD-ovskoj kliki", zamjera Saakašviliju, kojega dobro poznaje, što je nepromišljeno provocirao rat s Rusijom. Rusima je taj rat došao kao naručen. Pripremali su se za njega i iskoristili ga. Amerikanci su slutili što se priprema, te su pokušavali odgovoriti Saakašvilija, ali ih on nije slušao. Sada je Gruzija osakaćena i unazađena. Perspektive njezina ulaska u euroatlantske integracije su udaljenije nego što su bile prije rata. Ne misli kako bi slijedeći parlamentarni izbori mogli bilo što promijeniti, dok vlada kontrolira sve TV i radio-stanice. Tiskovine su slobodne, ali imaju malo utjecaja na javno mnijenje. Zahvalivši mu na razgovoru - poželjeh mu dobro zdravlje. Odgovorio je kako će mu ono biti itekako potrebno, jer je bavljenje politikom u ovoj zemlji "rizično".
Adžara
20/10/2008 - Poslije noćne vožnje vlakom, jutros rano stigoh u Batumi, glavni grad Adžarske autonomne republike, na obali Crnog mora.
Adžari nisu imali problema s jezikom. Predsjedavajući lokalnog sovjeta, Aslan Abašidze, sporazumio se sa centralnom vlašću - prvo sa Ghamsahurdijom, prvim predsjednikom nove Gruzije, a onda sa Ševardnadzeom, s kojim je potpisao novi ugovor o autonomiji. Bio je to kompromis, neka vrsta kohabitacije - njemu su ostavljene odriješene ruke u upravljanju s Adžarom, a za uzvrat im nije pravio probleme. Nije poput Abhaza i Oseta imao separatističkih ambicija. Osim toga je s centralnom vladom dijelio prihode od izvoza nafte i trgovine koja se razvila sa susjednom Turskom. U Tbilisiju su tvrdili kako veći dio tih prihoda zadržava za sebe.
Odnosi s Tbilisijem su se pokvarili kada je Ševardnadze bio prisiljen na ostavku, a državno kormilo preuzeo Saakašvili. Abašidze je obaranje Ševardnadzea nazvao "državnim udarom". Tada su počeli pritisci koji su kulminirali u svibnju 2004 s Abašidzeovim bijegom u Rusiju. Njegove milicije nisu bile dorasle gruzijskim trupama, dok je vojna podrška Rusije, na koju je računao, izostala.
Jednog sam se dana odvezao do graničnog prijelaza Sarpi prema Turskoj, svega dvadesetak kilometara od Batumija. Bio je zakrčen teškim kamionima sa prikolicama turske registracije.
24/10/2008 - Čitam na Internetu vijest iz Bruxellesa, gdje se šezdeset sedam zemalja obvezalo pružiti Gruziji pomoć od oko 4,55 milijarde dolara. Zapravo, bila je to više demonstracija političke solidarnosti sa Saakašvilijevim režimom nego financijski dogovor. Prisutni su samo mehanički zbrojili što su pojedine zemlje i institucije već prije odlučile: Amerikanci - jednu milijardu dolara, EU - 500 milijuna, EBRD - 975 milijuna, itd. Pomoć, namijenjena "ekonomskoj rekonstrukciji", biti će isporučivana u ratama u narednim godinama. Naravno, odsutni su Rusi, zatražili da donori uspostave "mehanizam kontrole" kako pomoć ne bi bila iskorištena za remilitarizaciju Gruzije.
Ivan Iveković: Gruzijske slagalice
