Sedamnaesta sjednica
Nakon ljetne pauze održana je 23. rujna sedamnaesta sjednica Skupštine. Poziv je opet bio pretrpan ogromnim dnevnim redom. Najvažnije je bilo izvješće o izvršenju proračuna Grada u prvih šest mjeseci ove godine i izvješće o poslovanju Holdinga u prošloj godini. Naravno i prijedlog odluke o taksi službi zadobio je ogromnu pažnju zastupnika.
No, prije nego se osvrnem na rasprave o spomenutim temama moram najkraće komentirati i aktualni sat. Ponovno su utrošena dva sata na pitanja upućena gradonačelniku ili (rijeđe) njegovim suradnicima. Čini se da je gradonačelnik ovaj puta pokazivao za nijansu manje bahatosti, ali nije odustao od svojih nepodnošljivih dosjetki. Tako je, naprimjer, na pitanja zastupnice Nure Ismailovski o prostoru koji nedostaje nekoj manjini odgovorio da ta manjina ima prostor "kao da je na Manhattanu" i to zahvaljujući njegovom velikom srcu "koje je veće od Martin brega"! Zaista, nepopravljiv je! Misli da mora biti duhovit i da još uvijek svi ovise o njegovom velikom srcu!
Dojam je da klub HDZ-a neprekidno prenosi u gradsku skupštinu međustranački obračun s nacionalne razine
Nebrojeno se puta čula lijepa metafora da su Grad i Holding spojene posude, te da nije moguće sagledati cjelinu gradskih problema ako se zajedno ne razmatra njihovo poslovanje. Ipak se raspravljalo o proračunu Grada za prvu polovicu ove godine, a o poslovanju Holdinga za prošlu godinu u odvojenim točkama dnevnog reda.
Neki su zastupnici konstatirali da je to već deveti puta da skupština ovog mandata raspravlja o proračunu. Prema tome sve je poznato i već komentirano i u ovoj kolumni H-altera. Bitna je činjenica da su prihodi podbacili u odnosu na planirane, dok su rashodi u nekim stavkama u cijelosti ispunili planirano (dakle, bili su veći nego što bi trebalo) dok su trošenja u nekim stavkama bila daleko ispod planiranog. Ponovno se vidjelo da se naročito "štedjelo" na javnom prometu (ne plaćaju se računi koji stižu u Holding za nove tramvaje) i mjesnoj samoupravi (gradskim četvrtima i mjesnim odborima), dakle na mjestima koja su najbliže potrebama građana. Također je ponovno rečeno da nerealno planiranje prihoda/rashoda dovodi do samovoljnih procjena kome platiti obaveze, a kome ne platiti, što je prva pretpostavka za korupciju. Simptomatično je da ni ovaj puta gradonačelnik nije prisustvovao raspravi o proračunu, čime daje do znanja da mu još uvijek nije stalo do kooperacije sa Skupštinom. Kako se zaista zamišlja upravljanje gradom, vidjelo se iz nesvjesno iskrene izjave gradonačelnikove zamjenice, gospođe Jelene Vukičević, koja je na usputnu primjedbu da se nisu smanjivala gradska davanja privatnim školama, za razliku od investiranja u javne škole, demonstrativno izjavila: "Mi ćemo i dalje ulagati u privatne škole ..." Tko su ti "mi"?
Kod rasprave o Holdingu ponovili su se sustavni napadi zastupnika HDZ-a na Ivu Čovića, iako je Holding u cjelosti poslovao pozitivno. Treba se podsjetiti da postoje tri ogromne stavke troškova grada, koje je gradonačelnik nametnuo Holdingu prije nego je SDP "instalirao" gospodina Čovića na ovo mjesto, a to su stanovi u Jelkovec-Sopnici, novi tramvaji i autobusi te kupovanje nekretnina koje stoje neiskorištene (Zagrepčanka, Paromlin...). Iako HDZ-ova zastupnica Danira Bilić često iznosi na skupštini aktualne probleme (ovoga puta bio je to problem opasnog otpada koji se, ponovno, nigdje u Zagrebu ne može odložiti niti skladištiti neopasno) dojam je da klub ove stranke neprekidno prenosi u gradsku skupštinu međustranački obračun s nacionalne razine. To je zaista deplasirano u ovom slučaju, jer je glavni akter (gradonačelnik) do nedavno činio sve što mu je palo na pamet da spriječi konstituiranje skupštine koja će umjesto njega samoga upravljati Holdingom. Dakle, ometao je upravljanje firmom, dok neplaćanjem dugova utječe na njenu likvidnost, a proziva ih da nisu štedjeli kao što on štedi! Međutim, nije velika, ali je simptomatična ušteda Holdinga koji je potrošio na donacije samo 4 umjesto 40 milijuna kuna, nakon što se osamostalio od gradonačelnika.
Simptomatična je ušteda Holdinga koji je potrošio na donacije samo 4 umjesto 40 milijuna kuna, nakon što se osamostalio od gradonačelnika
Dugotrajna i zanimljiva rasprava razvila se povodom prijedloga nove odluke o taksi službi. Zastupnike su na ulazu čekali s propagandnim materijalom predstavnici nove konkurentske tvrtke koja želi ući u Zagreb s nižim cijenama (nakon Rijeke i Osijeka). Predstavnici postojeće udruge zagrebačkih taksista promatrali su raspravu s galerije. Za temu smo svi zainteresirani kao korisnici taksija, a bila je zainimljiva kao paradigma našeg koketiranja s liberalizacijom tržišta i neprepoznavanjem javnog interesa. Zastupnica Morana Paliković se založila za kontroliranu liberalizaciju i zaštitu postojećih taksista pa je dobila pljesak s galerije. Mladi SDP-ovi zastupnici (Jurica Meić, Dan Špicer i Tomislav Saucha) debatirali su prvenstveno s gledišta građana koji su zainteresirani za jeftiniju taksi službu. Zaključeno je da se do slijedeće sjednice skupštine doradi odluka na taj način da se u pregovore uključe udruge taksista i potrošača. Njihov posao neće biti lak. Najspornije će biti pitanje da li grad propisuje jedinstvenu cijenu usluga (što žele postojeći taksisti, otprilike na nivou sadašnjih cijena) ili samo najvišu cijenu (što želi konkurencija, koja nudi niže cijene). Kad bi se uzelo u obzir da su taksiji zapravo jedan vid javnog prijevoza i da ne bi trebali u potpunosti ovisiti o tržišnim uvjetima (kao ni ZET) možda bi se pronašlo rješenje koje zadovoljava taksiste, ali i građane koji su zainteresirani za niže cijene taksi usluga. Tako bi, naprimjer, grad mogao taksiste osloboditi besmislene obaveze da vozilo mora biti bijele boje (tim više što od te bjeline ne ostaje ništa kad se prekrije šarenom reklamom) ili da ih oslobodi plaćanja gradskog prireza.
U vrijeme kad se svuda govori o političkoj krizi svatko od nas postavlja pitanje - gdje je izlaz? Profesor Ivo Josipović apelira da se civilno društvo i znanost značajnije uključi u upravljanje društvom. Zaista, da su Pravo na grad i Zelena akcija imali više utjecaja na odlučivanje o Varšavskoj ulici ne bi li to bilo bolje za Zagreb? Ili, da se više čuju apeli Autonomne ženske kuće ne bi li bilo manje ubijenih supruga? Još mnogo primjera opravdanih ali ignoriranih stavova civilnog društva moglo bi se navesti. Što se tiče znanosti očigledno je da nedostaje objektivnih znanstvenih istraživanja, naročito društvenih fenomena. Jedno takvo, sociološko istraživanje, teškom je mukom sada nametnuto od strane građana Starog Trnja, povodom izrade još jednog urbanističkog plana za to područje. Također, prisustvo tri sveučilišna profesora i znanstvenika u aktualnoj gradskoj Skupštini (Josip Kregar, Zvonko Maković i Velimir Srića) pokazuje se dragocjenim. Njihove rasprave imaju u vidu cjelinu, iako vide i detalje, uravnotežene su i objektivne te nepterećene bilo kakvim stranačkim ciljevima. Uostalom, da li bi znanstvenik i mogao drugačije razmišljati? No, kako veći broj takvih ljudi privući u politiku, pitanje je sada.
