MESO S MOZGOM

Od zlatnih pedesetih i uspona karijere Bebe Selimović za koju je vrhunac estradnog koketiranja bilo mahanje bijelom maramicom, preko nekoć skandalozne Brenine minice i uspona turbo folka i razgolićenih pjevaljki kratkog daha - bosanski dokumentarac Posao snova premijerno se prikazuje u Zagrebu 25. veljače, u okviru festivala dokumentarnog filma Zagreb Dox.
Film govori o zabavnoj industriji u susjednoj Bosni i Hercegovini, a nastao je kao koprodukcija Grupe za ženska ljudska prava B.a.B.e. i Centra za kulturni i socijalni popravak iz Banja Luke. Poveznica između folka i B.a.B.a., kao i pojavljivanje Lepe Brene, Hanke Paldum, Selme Bajrami, Romane u feminističkom filmu, tek su blagi začin ove potresne, hiperrealistične, bosanske ženske filmske priče. Dvadesetsedmogodišnjoj redateljici filma Danijeli Majstorović, propitkivanje ženske problematike nije nimalo strano – protekle je godine režirala Kontrapunkt, zapaženi dokumetarac o trgovini ženama u Bosni i Hercegovini. Otkud sada u toj priči estrada?

Upravo se na bosanskoj estradi odnosi moći, dominacije i patrijahalne ideologije najbolje vide. Estrada i pop kultura predstavljaju mikrokozmos društva i to naročito u današnje vrijeme, s obzirom na to da se većina stanovništva identificira s ljudima s malih ekrana, objašnjava redateljica. Iako sam osobno jako kritična prema folk kulturi, o kojoj je dosta snimao i govorio B92 kroz dokumentarnu seriju Sav Taj Folk , moj film nudi nesto drugačije čitanje estrade. «Posao snova» ima višeslojne poruke i nije puka kritika estrade, već nalaz stanja s kojim je suočena većina žena u današnjoj Bosni i Hercegovini, ali zapravo i u Srbiji, i možda na malo suptilniji način u Hrvatskoj.
U dokumetarcu Posao snova uistinu padaju sve krinke imaginarnog glamura pjevačkog i zabavljačkog ženskog posla, ali film paralelno dekonstruira i predrasude gledatelja prema folk kulturi.
Posao snova se može iščitati kao priča o siromaštvu i socijalnoj nepravdi, kaže Danijela Majstorović. On razotkriva odnosa menadžera koji su u pravilu muškarci i drže bosansku estradu i eksplatiranih pjevačica, moderatorica, zabavljačica, ali film priča i priču o uspješnim ženama koje su u naizgled bezizlaznim situacijama uspjele ostvariti uspješnu karijeru i zaraditi puno novaca.
I tu dolazimo do Lepe Brene, najtiražnije pjevačice na ovim prostorima pokretačice Grand produkcije, iliti srpskog Nashvillea, uspješne poslovne žene, koja je na karijeri folk dive izgradila poslovno carstvo. Osamdesetih su se žene na području bivše Jugoslavije doslovno oslobađale patrijahalnih stega kroz mini suknju Lepe Brene i bilo mi je jako važno čuti što će mi ona ispričati o svojoj karijeri, veli Danijela Majstorović, na čije se čuđenje Lepa Brena, bez imalo nagovaranja uključila u film.

Ćao, Brena je! Naravno da želim sudjelovati, pa ovo je važan film! Bila je dovoljno otaviti poruku na sekretarici Grand produkcije i Lepa Brena je uzvratila poziv i zakoračila u Posao snova.

Dama sevdaha Beba Selimović, koja je od početaka karijere izrasla u sinonim kvalitetne interpretacije bosanske sevdalinke o suvremnom imidžu pjevaljki nema za ispričati ništa pozitivno, kao ni o folku ili turbo folku koje smatra neukusom. Ovo nije moje vrijeme! kaže Beba, za koju nikada nije došao u obzir nastup u bilo kakvoj kafani. Moje je promocije i turneje organizirao radio, a kafanske pjevačice nisu ni mogle doći u radijski eter.

Košarkašica Interpleta iz Brčkog, Fahreta Jahić Živojinović karijeru je za ozbiljno započela pojavljivanjem u Minimaksovoj emisiji, pjevajući o rock'n'rollu i Čačku, da bi se u relativno kratkom roku vinula do popularnosti izvan Ju-granica. Držala je spektakularne koncerte u Rumunjskoj i Bugarskoj na kojima s okupljalo po 100 tisuća ljudi, a posljednji je put u Zagrebu nastupila 29.11.1990.
Moja obitelj, posebice patrijarhalan i vrlo strog otac nametali su mi određeni kodeks ponašanja koji je dakako inzistirao i na tome da žena nema što raditi na estradi. No meni to nije sprečavalo na mom putu, karijeru sam gradila polako i dugo, gajeći prvenstveno veliku ljubav prema glazbi. Nisam odustala pod pritiscima, ali sam vodila računa da ne obrukam obitelj, ispričala nam je Hanka Paldum koja danas, nakon uspješne tridesetogodišnje karijere živi u Njemačkoj, ali je svako malo u svom Sarajevu. Prisjetila se i svojih početaka, dajući nam do znanja da ni sedamdesetih nije bilo jednostavno, ali je kvaliteta ipak bila na prvom mjestu.

Pri mojoj prvoj audiciji, imala sam tek 16 godina, ali jedini kriteriji koji su tada bili važni za uspjeh u glazbenoj karijeri bile su glasovne sposobnosti i kvaliteta. Svoje sam vokalno i scensko iskustvo stjecala polako, i naravno da sam morala biti jaka ličnost da odolim iskušenjima i da ne odem putem bez povratka. Hanka u konačnici tvrdi da je estrada sedamdesetih i osamdesetih godina bila ravnopravnija arena, iz razloga što je pjevačice i pjevače činio prvenstveno talent, a ne vanjski izgled, imidž, glas, a ne stas. Ja i dalje tvrdim, kaže Hanka, «da je za dobru karijeru presudan talent, količina uloženog truda, savjesnost, mudrost, ali i doza sreće! A mlade su kolegice danas nažalost prepuštene sebi, bez uzora, bez pomoći sa strane. To mogu izdržati samo najjače ličnosti!
Svako novo vrijeme donosi nova pravila, to vrijedi i za estradu. Opstaju samo oni koji su najkvaliteniji i kao ljudi i kao profesionalci, tumači Brena. Žena je danas mnogo slobodnija, ne stidi se ničega svoga i mislim da se žena danas postavlja na mjesto koje joj i pripada. Bez nas ipak nema opstanka vrste, bila suknja kraća ili duža!

Film Posao snova, kaže Lepa Brena, treba pokrenuti lavinu osvještavanja ženskih prava, ženske samosvjesti koja se na ovim prostorima tek pokreće. Brena u u filmu izgovara i znakovitu rečenicu: Ma mogli su me svi percipirati kao meso, ali to meso je imalo mozga!

Vrijedi svakako reći da se redateljica i producetnski tim Posla snova u potpunosti slažu da je estrada test (ne)ravnopravnosti žena u Bosni i Hercegovini, jer je, koliko god to bilo paradoksalno, upravo estrada sfera u kojoj su žene najvidljivije. Pa ipak, film vrlo jasno potcrtava činjenicu, da unatoč strategijama i jasno zacrtanim životnim planovima pojedinih pjevačica, put do uspjeha ostaje veoma trnovit jer sva čelna mjesta – bilo da se radi o menadžerima, vlasnicima produkcijskih kuća, privatnih televizija, medija – novac i moć u svojim rukama drže muškarci.

Premijera dokumetarnog filma Posao snova održava se u kinu Tuškanac, 25.2.2006. , s početkom u 17 sati. Svoj dolazak na premijeru je zasad potvrdila Hanka Paldum, a očekuje se da zgog iznimnog interesa za film mogla pojaviti i Lepa Brena.