Moj tata nikad nije bio ni u kakvoj vojsci. Nije ni služio vojni rok jer je bio nesposoban za služenje jer ne vidi na jedno oko. Po zanimanju je diplomirani pravnik, a do ljeta 1994. radio je u Uredu za obranu Split. Tada je dobio otkaz zbog „političke nepodobnosti", a na isto radno mjesto je vraćen 2001. nakon dobivanja sudskog spora protiv Ministarstva obrane presudom o povratku na radno mjesto u Upravu za obranu Split.
No, zašto vas zamaram ovim nepovezanim detaljima iz biografije jednog državnog službenika? Zato jer je moj otac, dobivši presudu protiv države, „u paketu" dobio i potvrdu o braniteljskom statusu za vrijeme od 1991. do 1995. godine!
Čovjek koji nije nikad u životu nosio ratnu uniformu, i koji je čak jedno vrijeme tijekom rata bio otjeran iz državne službe, nalazi se na „famoznom" popisu Registra branitelja
To znači da se čovjek, koji nije nikad u životu nosio ratnu uniformu, i koji je čak jedno vrijeme tijekom rata bio otjeran iz državne službe, nalazi na „famoznom" popisu branitelja, koji zbog zahtjeva predsjednika Republike za njegovim objavljivanjem, ovih dana ponovo uzdrmava hrvatsku javnost. Svoju iskaznicu drži spremljenu negdje među osobnim papirima kao još jedan dokaz o besmislenim postupcima hrvatskih vlasti. On je samo jedan od tko zna koliko „zalutalih branitelja" među ljudima koji su za vrijeme rata život provodili na ratnom bojištu.
Jedna gospođa koja je radila u administrativnom sektoru jedne brigade (podaci poznati redakciji) nije zalutala na taj popis. Ima braniteljski status no nije bila u borbenoj funkciji. Iako je izlazila na „teren", kaže da se to ne može usporediti s ljudima koji su bili u rovu. Zalaže se za objavu Registra jer smatra da iako postoje valjani argumenti da se on ne objavi, situacija u nas je, prema njenom mišljenju, drugačija. „Kad sve zbrojim i oduzmem, mislim da je u nas bilo previše zloupotrebe i politikanstva i stoga smatram da je objava Registra dobra stvar koja bi riješila zahuktalu situaciju među braniteljima."
A da je situacija zahuktana smatra i Jurica Raić, glasnogovornik grupe na Facebooku pod nazivom „Podržite objavu registra branitelja" koja broji preko 10 tisuća članova. Jurica Raić je umirovljeni hrvatski branitelj, član nekoliko udruga i predsjednik županijskog ogranka Udruge veterana i branitelja Vojne policije. „Namjera je bila da nas se raskomada i zavadi kako bi se moglo smireno vladati. Da smo jedinstveni, bili bismo korektiv Vladi".
Moguće je da nisu svi svoje iskaznice igrom slučaja dobili i spremili u ladice, već da su se potrudili dobiti ih u svrhu ostvarivanja povlastica kao što su mirovine, upisi na fakultete, socijalne beneficije ili povlaštene kupovine auta. No da bismo to saznali potrebno je otkriti jednu od najčuvanijih državnih tajni
Predrag Matić Fred, savjetnik predsjednika Josipovića, u razgovoru za H-alter kaže da je dobio na stotine mailova u kojima se traži objava Registra. „Mi živimo u paralelnom svijetu. Mene je iz mog sna ili jave probudio tek jedan mail branitelja koji traži da ne objavljujemo njegovo ime" , kazao nam je Matić Fred.
Stoga Arbanas, čija je udruga 2008. objavila dio podataka iz Registra, predlaže da se osnuje komisija koja bi poslala upit braniteljima na njihove adrese kako bi se konačno utvrdilo što oni misle o objavi i riješile nedoumice o stavovima branitelja po ovom pitanju.
Na taj bi se način riješila politička manipulacija braniteljskom populacijom koju vode čelnici Republičke kordinacije. Ante Kotromanović, ratni veteran i saborski zastupnik SDP-a kaže nam o predstavnicima braniteljskih udruga koje se protive objavi Registra da „su ispolitizirani" dok za sebe kaže da se" bori za depolitizaciju".
No objava Registra i kateogrizacija ne bi iznijela na svjetlo dana samo nebulozne primjere kakav je onaj s početka teksta, već bi vjerojatno i otkrila neke nezaslužene privilegije kao i one koji su takve povlastice dijelili i omogućili da broj branitelja sa 360 tisuća naraste na gotovo pola milijuna. Stoga i ne čudi što se umirovljeni branitelji bune protiv najava o „rezanju" povlaštenih mirovina, kad nemaju pojma tko sačinjava tih 68 tisuća ljudi koji te mirovine primaju. Moguće je da nisu svi svoje iskaznice igrom slučaja dobili i spremili u svoje ladice, već da su se potrudili dobiti ih u svrhu ostvarivanja povlastica kao što su mirovine, upisi na fakultete, socijalne beneficije ili povlaštene kupovine auta. No da bismo to saznali potrebno je otkriti jednu od najvećih državnih tajni, a „čuvari" popisa neće tako lako otkriti podatke koje bi uzdrmale njihovu vjerodostojnost i otkrile nezakonita postupanja u svrhu vlastitih probitaka, a nauštrb onih koji su se borili za njihove današnje pozicije.
