Za neke, ne tako davne, 1943. godine njemački vojnici prve brdske postrojbe Runolist načinili su pokolj nad stanovnicima malog grčkog sela Kommeno. Kasnije su ovi runolišćani na Balkanu postali poznati po kaznenim akcijama protiv civilnog stanovništva nakon partizanskih napada. Danas se brdske postrojbe Bundeswehra, oružanih snaga Savezne Republike Njemačke, svake godine spominju palih drugova Drugog svjetskog rata, dok za civilne žrtve runolišćana komemoracija nije predviđena.
Puka je ali istovremeno nevjerojatno odgovarajuća slučajnost, da vojnici Bundeswehra zaslužni za najnoviji skandal njemačke vojske dolaze iz vojarne koja nosi isto ime kao spomenuta zloglasna jedinica Drugog svjetskog rata, Runolist.
Skupljači jezivih suvenira
Njemački vojnici na mercedesovom terencu izlažu ljudske lubanje, kite se ljudskim kostima, te jedan od njih ispred svog razgolićenog spolnog organa drži lubanju. Te fotografije nisu izašle iz arhiva o Drugom svjetskom ratu, nego potječu iz Afganistana, 2003. godine. Naime, najtiražnije njemačke tabloidne novine Bild krajem prošlog mjeseca objavile su ovaj za njemačku vojsku nezgodni materijal.
Izjava generalnog tajnika SPD-a (Socijalna stranka Njemačke) Hubertusa Heila, da se kod dotičnih vojnika radi o pojedinim strašnim slučajevima, opovrgnula je nedugo zatim RTL televizija. U večernjem televizijskom programu RTL je objelodanio slične slike, sada iz 2004. godine s novim protagonistima. Žuti tisak nije dozvolio da joj žuta televizija ukrade pozornost javnosti, tako da Bild već par dana kasnije objavljuje nove sličice sa datumom kraja 2003. početkom 2004. godine.
Dvojbenost izjave Hubertusa Heila o pojedinim slučajevima potvrđuje i sumnja da je slučaj oskvrnuća posmrtnih ostataka bio poznat i višim oficirima u sjevernoafganistanskom Kundusu. Polje na kojemu su fotografije nastale, vojnicima ISAF-a je znano kao tajni favorit za skupljače jezovitih suvenira. Prema izjavi jednog suradnika njemačkog Društva za tehničku suradnju, koje pomaže u izgradnji infrastrukture u Afganistanu, njemački oficiri primili su više puta pritužbe lokalnog stanovništva na teret njemačkih vojnika koji su navodno na jednom polju u blizini Kabula oskvrnjivali posmrtne ostatke.
Idioti u vlastitim redovima
Još jedanput, Njemačkom je prostrujao kratki, ali oštri val negodovanja. Ovakav skandal Njemačku i njezinu vojsku našao je potpuno nespremne. Sunčajući se u krivom osjećaju nadmoćnosti zapadne civilizacije i našeg nasuprot arapskom svijetu naprednog morala njemačka javnost se pokazuje užasnutom. To nisu samo idioti nego ljudi koji riskiraju sigurnost vlastitih jedinica. Naravno da će teroristički neprijatelj upravo ovakve stvari iskoristiti i reći: Gledajte kako se nevjernici prema nama ponašaju, izjavio je za bavarski radio Bernhard Gerz, predsjednik udruge Bundeswehra.
I više pozicionirani nisu se ustezali od kritika. Kancelarka naravno – a što će drugo – najoštrije osuđuje postupke vojnika u Afganistanu. Angela Merkel je obećala, da će se poduzeti sve mjere, kako se ovakvi slučajevi ne bi ponovili. Ministar obrane Josef Jung tvrdi, da je ovakvo ponašanje njemačkih vojnika nepodnošljivo i kako dotičnim vojnicima nije mjesto u vojsci. Ipak ministarstvo obrane upozorava na uopćavanje. Ovih 20 vojnika moramo staviti u relaciju sa više od 200.000 koji su do sada služili u inozemstvu, glasi u izjavi ministarstva.
Još nije razjašnjeno, radi li se o posmrtnim ostacima ruskih vojnika od prije 1989. godine ili muslimana, a istraga protiv osumnjičenih trenutačno još traje. Pored nečasnog otpuštanja iz vojske prijeti im i kazna zbog oskvrnjivanja posmrtnih ostataka.
Izaslanici demokracije
Savezna Republika doživjela je svoje građane u uniformi u dosada nepoznatim aktivnostima. Ti izaslanici demokracije u Afganistanu na objavljenim slikama čine upravo suprotno od onoga što bi trebali.
Pored zgražanja, javnost je ovoga puta reagirala i sa nekolicinom konstruktivnih pitanja kao: Što dovodi vojnike do toga da se igraju na takav način? Zašto ne shvaćaju da moral koji važi u Stuttgartu ili Münchenu isto tako važi i na Hindukušu i jesu li uopće svjesni tih norma i vrijednosti? Naravno da se u pitanje dovodi i obuka, spremnost ili psihička stabilnost vojnika.
Protestantski vojni dekan Stefan Werdelis zna za probleme vojnika na zadatku.
Nikoga ne zanima ekstremna situacija njemačkih vojnika u inozemnim akcijama, sve dok ne dođe do žrtava i skandala. Neobična ratna situacija, napad minobacača, opasnost po život, stres i napetost, monotonija ili oskudica, sve su to faktori koji dovode do ovakvih pretjeranih reakcija.
I jedan od dotičnih vojnika svoje postupke je objasnio prevelikim stresom i napetošću. Svi smo bili nervozni zbog nesreća koje su se događale i napada.
Reinhold Robbe, opunomoćenik za pravna vojna pitanja, tuži se na nisku naobrazbu u vojsci. Sve manje visokokvalificiranih se odlučuje služiti vojsku. Mi moramo vojnicima prenijeti međukulturalnu kompetenciju i moralne vrijednosti, izjavio je Robbe.
Ovakva diskusija potrebna je prije nego se vojnike pošalje u inozemstvo, a ne samo kao reakcija na skandale i vrijedi ne samo za Njemačku nego za sve vojske u inozemnim zadatcima. No priča sama ne vrijedi ništa bez poduzetih mjera.
Žrtve rata protiv terorizma
Interesantno je bilo tiskovno praćenje ovog skandala. Prvo zaprepaštenje zbog kolektivnih izleta s lubanjama, pa neuobičajeno konstruktivno raspravljanje o obuci i spremnosti vojske. Nakon toga je politika trebala biti na potezu, potaknuta javnom raspravom poduzeti mjere za poboljšanje obuke i psihološke brige vojnika. Ali do sada nije poduzeto ništa. Gotovo mjesec dana nakon što su fotografije objavljene, navedena pitanja su pala u zaborav, a pogotovo traženje njihovih rješenja.
Dapače njemački parlament produžio je mandat vojske pri ISAF-u, pa čak i specijalnim jedinicama ponovno dodijelio mandat u upitnoj američkoj operaciji Enduring Freedom u Afganistanu. Pri tome nikome više nije na umu poboljšanje nedovoljne psihološke brige vojnika i nezadovoljavajuća obuka vojske koje se šalje u inozemstvo. Radije se čeka povratak psihički uništenih mladih ljudi kućama, umjesto da o njima na licu mjesta vode brigu kvalificirani psiholozi.
Ni ljudska prava ne vrijede puno u borbi protiv terorizma, kako pokazuje slučaj Nijemca turskog porijekla Murata Kurnaza, otetog od CIA-e. Njemačka je vlada navodno već kratko nakon otmice 2001. godine znala gdje se zatočenik nalazi, javljaju ovih dana mediji. Ipak nije mrdnula ni malim prstom da oslobodi svog državljana. Zašto bi se dakle odgovorne institucije brinule o par oskvrnutih kostiju i o psihi mladih ljudi kada ne poštuju ni ljudska prava?
Nalazimo se u ratu protiv terorizma, a Njemačka se brani na Hindukušu, rekao je već 2002. Peter Struck, bivši ministar obrane. I zato ne smijemo biti sitničavi. U ratu se događaju i gore stvari.
