Pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu Pavle Kalinić raspisao je u lipnju 2005. godine natječaj za dodjelu potpora za gradske potrebe u kulturi za 2006. godinu. Udruga Zamirnet se prijavila sa svojim portalom Zamirzine, uz procjenu podnositelja prijave da važnost tog portala za zagrebačku kulturnu scenu godišnje teži tričavih 100 000 kuna.
Ono što me, kao vlasnika otetog imena koje se iznebuha našlo na mjestu glavnog i odgovornog urednika Zamirnetova portala, osobito zanima, jest kako je do krađe imena došlo. G. pročelnik je naime, na upit potpisnika ovoga uvodnika, nakon tri dana zavlačenja, procijedio na usta svoje sekretarice da on nema ništa s tim. Na moje izričito pitanje je li možda došlo do greške u Uredu za kulturu prilikom sastavljanja Potreba u kulturi, odgovor je glasio - ne. Pored toga, doista je zagonetno to što osoba odgovorna za provedbu nekoga natječaja sebe ne smatra odgovornom za verifikaciju istinitosti podataka koje se nude u natječajnoj dokumentaciji, ili koji su istaknuti u objašnjenju odluke o dodjeli sredstava.
Nagađanjima o tome kako je moje ime i prezime odvojeno od moje osobe i prilijepljeno uz točku 75. poglavlja o medijima Gradskih potreba u kulturi, možemo uploviti u vode fantastike. Jer, kao što u Zamirnetu kopiraju autorske članke sa drugih portala i objavljuju ih na vlastitom, na isti način vjerojatno kopipejstaju projektne prijedloge i nude ih istim ili nekim drugim potencijalnim donatorima. Pa su možda Gradskom uredu za kulturu predali identičan zahtjev kao i godinu prije, kada sam doista i bio glavni urednik toga portala, bez obzira na to što je tadašnji projektni prijedlog bio sačinjen prema mojoj uređivačkoj koncepciji. Moguće je i da su se u toj udruzi u odsutnom trenutku sudarili s pitanjem - kojega novinara predstaviti kao urednika njezina portala, a da bi povećao šanse za dobijanje tih 100 000 kuna. U pomanjkanju vlastitih novinarskih kadrova moguće je da im je pao na pamet đavolski plan, a potom se pristupilo i realizaciji, da u tu svrhu glavnim urednikom privremeno proglase ime i prezime koje inače pripada potpisniku ovih redaka. Dakako, uz puno povjerenje u inertnost članova komisije Gradskog ureda za kulturu, tj. da oni tu nesvakidašnju igru, proglašenje jednog imena i prezimena glavnim urednikom, neće ni primjetiti. Znači, primijenjena je možda samo jedna podvarijanta kopipejst-tehnologije: analogno uređivačkoj politici zasnovanoj na publiciranju tuđih već objavljenih tekstova, iza kojih stoji nekakav novinarski rad, u ovom se slučaju pristupilo potpisivanju tuđeg imena i prezimena - iza kojega također stoji nekakav novinarski rad.
Moguće je, dakako, i da je Pavle Kalinić uvidio grešku do koje je došlo u njegovu uredu, ali je procijenio da je bolje slagati kako greške - nema. No kako je moje ime i prezime i dalje na stranicama Ureda za kulturu angažirano u svojstvu glavnog urednika toga portala, ne preostaje mi nego da ponovim: lopovi, lažljivci & prevaranti! Jer takve greške ili greške, bez obzira na to radi li se o podvali ili o tipfeleru neke daktilografkinje, pokazuju da u Gradskom uredu novac dodjeljuju onako, odoka, bez jasnih kriterija, bez ozbiljnijeg uvida u same projekte i u kadrovsku strukturu njihovih izvršilaca, a možda i po babi i po stričevima. Ukratko: netransparentno.
U čitavoj situaciji iskrsnula je i jedna nova, nimalo nezanimljiva spoznaja: u Zamirnetu su se javno pohvalili da su za svoj portal na temelju projektnih prijedloga bez perja i imena Tonija Gabrića u ovoj godini već osigurali 392 000 kuna. H-alter je, s tugom u srcu priznajemo, kao projektni prijedlog daleko neuspješniji: za 2006. godinu dosad je osigurao svega 115 000 kuna, dakle skoro 4 puta manje. Čitateljicama i čitateljima ostavljamo da usporede kako ta dva portala izgledaju, dakle što oni doista jesu, izvan okvira njihovih papirnatih projektnih prijedloga: je li Zamirzine doista četiri puta bolji, informativniji, ažuriraniji, atraktivniji, provokativniji, čitaniji?
Dodatna literatura: Kupus, Ured se zabunio...
