Poštovani,
Premda me prijatelji upozoravaju da samo gubim vrijeme, želim ipak na ovaj način reagirati na "članak" vaše suradnice Vesne Pažin - ZagrebDox - put od alternative do komercijale.
Naime, kako taj uradak započinje nimalo naivnim (kurzivom istaknutim) tekstom "Filmovi na koje je Dox ove godine uglavnom privlačio gomile publike takvi su, naime, da im kako bi bili gledani nije potreban festival dotiran javnim novcem", a ja se kao ravnatelj festivala nalazim na poziciji Autorica očito u ZagrebDox projicira neke svoje želje, frustracije, interese i (poveliko) neznanje jer govori o stvarima koje jednostavno - ne stojeda odgovaram za taj novac, smatram da mi je dužnost odgovoriti na "teze" iznesene u njemu.
A one se mogu svesti na uvodni paragraf u kome se kaže: "Trebalo je neko vrijeme, ne baš ni tako dugo, da se potvrde sumnje kako preseljenje Zagrebačkog međunarodnog festivala dokumentarnog filma iz Studentskog centra u multipleks na Kaptolu nije bilo tek pitanje ove ili one dvorane, nego i same koncepcije festivala. Ovogodišnje, jedanaesto izdanje ZagrebDoxa bjelodano je, naime, pokazalo kako prvenstvo na njemu više nemaju "mala", nezavisna, aktivistička i autorska, odnosno punokrvna dokumentaristička djela, kao što je to bilo početkom novog milenijuma kada je Dox pokretan, nego da, na žalost, sve veću ulogu i tu dobijaju, doduše "prihvatljivo" upakirani, ali ipak - spektakl, komercijala i propaganda."
Ova se "teza" osim niza apriorističkih, poluistinitih i izravno uvredljivih kvalifikacija, "dokazuje" "analizom" čak tri od 150 prikazanih filmova.
ZagrebDox je programski kompleksan festival. Čini ga petnaestak programa koji su ustrojeni po različitim principima. Ne željeti to razumjeti (a siguran sam da je i vaša izvjestiteljica to u stanju) znači biti - zlonamjeranNo, najprije o "logici" teksta. Ona se iscrpljuje u slijedećim tezama:
- Filmovi prikazani na Doxu nisu mali, nezavisni, aktivistički i autorski, odnosno punokrvna dokumentaristička djela
- Kad bi filmovi bili mali, nezavisni, aktivistički i autorski, čak i da privlače gomile publike, festival bi trebalo dotirati javnim novcem. Ovako, to ne treba raditi!
- Umjesto malih, nezavisnih, aktivističkih i autorskih filmova, ZagrebDox prikazuje filmove koji su "spektakl, komercijala i propaganda".
- Uz to, na festivalu je daleko previše američkih filmova
- Moja malenkost spada u (hrvatske) "ljevičarske aktiviste" koji se predaju tek tako, gotovo šaptom, kao da se nikada i nisu borili protiv nečega i/li za nešto …", a na Doxu je previše američkih filmova zbog moje "mladenačke nostalgije … za Amerikom šezdesetih…"
- Tri filma koje se uopće "analizira", služe isključivo da se napadne festival:
- Autorica se zgražava nad činjenicom da je glavnu nagradu festivala dobio film "Virunga" koji predstavlja "ujedinjenje svega nekada proklamiranoga kao odiozno - od takozvane, safarijevske ljubavi prema životinjama do imperijalističke moći (i) ignorancije, garniranih još k tomu holivudolikom manijakalnom opsjednutošću špijuniranjem"
- Drugi je grijeh prikazivanje filma "Titovi odredi smrti" koji "uopće nisu dokumentarni, a pitanje je da li su uopće i filmovi, te im, kao i još nekima na sličnu temu, nije ni mjesto na takvom festivalu"
- Treći film o kojemu se uopće govori u ovom članku jest film "Pas lutalica" koji, je "takav … "(white) trash" da je njegovo uvrštavanje teško opravdati bilo čime, autoričnim prethodnim solidnim (igranim) filmom ili nekakvim bizarnim "nacional-pomirbenim" nastojanjima festivala..."
Prije svega, moram reći da autorica očito u ZagrebDox projicira neke svoje želje, frustracije, interese i (poveliko) neznanje jer govori o stvarima Proglašavati filmove iz Međunarodne konkurencije poput "Boljeg života", "Hotel i lopta", "Jednogodišnji najam", "Kamčatka - lijek za mržnju", "Mogućnosti su beskonačne", "Olupina", "Santa Cruz del Islote", "Snovolovka", "Vrijeme za čaj", "Staedtebewohner" i dr, filmovima koji nisu autorski, već spadaju u "spektakl, komercijalu i propagandu" jest, usuđujem se to reći - bezobrazna ignorancijakoje jednostavno - ne stoje:
- Tako gđa. Pažin ne zna čak ni točan (dugi) naziv festivala o kome piše, pa ga naziva "Zagrebačkim međunarodnim festivalom dokumentarnog filma". Festival sa takvim nazivom jednostavno - ne postoji!
- ZagrebDox sebe nije nikada predstavljao kao ljudskopravaški ili subverzivni festival. U tekstu povodom prvog izdanja festivala, napisao sam: "odlučili smo pokrenuti festival čija ja ambicija upoznati najširu publiku s najboljim svjetskim dostignućima dokumentarnog filma i predstaviti širok spektar dokumentarističkih tema, autora i žanrova." I to radimo već jedanaest godina. Po općem sudu - uspješno.
- Idejni, estetski ili pak ideološki ekskluzivitet ostavljamo festivalima koji vole, kako to kažu anglosasi - preach to the converted. Svaka čast. No, mi radimo inkluzivan, ne ekskluzivan festival.
- ZagrebDox stoga nema u svom konceptu apriorno prikazivanje isključivo "malih, nezavisnih, aktivističkih i autorskih" filmova.
- ZagrebDox je programski kompleksan festival. Čini ga petnaestak programa koji su ustrojeni po različitim principima. Ne željeti to razumjeti (a siguran sam da je i vaša izvjestiteljica to u stanju) znači biti - zlonamjeran. Jer, čak je i klincima u Teen Dox žiriju jasno da su kriteriji izbora filmova za Konkurenciju ili Kontroverzni Dox, posve različiti.
- Proglašavati filmove iz Međunarodne konkurencije poput "Boljeg života", "Hotel i lopta", "Jednogodišnji najam", "Kamčatka - lijek za mržnju", "Mogućnosti su beskonačne", "Olupina", "Santa Cruz del Islote", "Snovolovka", "Vrijeme za čaj", "Staedtebewohner" i dr, filmovima koji nisu autorski, već spadaju u "spektakl, komercijalu i propagandu" jest, usuđujem se to reći - bezobrazna ignorancija.
- Kada je u pitanju film "Virunga", moram reći da sam konsterniran time da autorica "članka" stavlja na dušu festivalu činjenicu da je taj film dobio glavnu nagradu. Poznati su mi, naravno, (a očito i autorici) festivali u kojima direktori festivala dogovaraju sa žirijima koji će filmovi dobiti nagradu. Siguran sam, međutim, da čak i gđa Pađin zna da ZagrebDox nije takav festival. Stoga je njezino iščuđavanje - deplasirano.
- Činjenica da je film "Virunga" do sada dobio 15 međunarodnih nagrada te bio nominiran za još njih 16, gđu Pažin zbilja ne mora impresionirati. No, teško je ignorirati činjenicu da je financiran (i) sredstvima Bertha Foundation, fondacije koja financira ne samo filmove koji Zanimljivo je da je ista autorica, u prikazu festivala Sedam veličanstvenih, mnogo blaža u ocjenjivanju filma "Virunga", kao što je zanimljivo i da neke od filmova koje na tom festivalu hvali, a igrali su i na ZagrebDoxu (Pravila Igre ili Vrtni Ljubavnici) u svom tekstu o našem festivalu, jednostavno - ne spominje. I to bi trebalo biti - novinarstvo? dolaze iz, ili se bave problemima zemalja u razvoju, (uključujući i IDFA/Bertha fondaciju), već je vrlo aktivna i u medijskom aktivizmu i pravnom zastupanju. Misli li doista autorica "članka" da bi ta fondacija financirala "gotovo perverzno ujedinjenje svega nekada proklamiranoga kao odiozno"??
- Zanimljivo je međutim, da je ista autorica, u prikazu festivala Sedam veličanstvenih, mnogo blaža u ocjenjivanju filma "Virunga", kao što je zanimljivo i da neke od filmova koje na tom festivalu hvali, a igrali su i na ZagrebDoxu (Pravila Igre ili Vrtni Ljubavnici) u svom tekstu o našem festivalu, jednostavno - ne spominje. I to bi trebalo biti - novinarstvo?
- Također, o trudu autorice da se ozbiljno posveti temi kojom se bavi, najbolje govori činjenica da se pokušava šaliti/rugati sa nazivom nagrade "Movies That Matter" koju je "Virunga" dobio na ovogodišnjem ZagrebDoxu, bez elementarnog poznavanja činjenica o istoimenoj nizozemskoj ljudskopravaškoj udruzi. Akribičnost autorice, ovom prilikom, nije došla čak ni do notornog Googlea!
- Kada je u pitanju film "Titovi odredi smrti" autorica se jednostavno, kako bi rekli Zagorci - pravi bedasta. Kao i kod većine ostalih filmova prikazanih u okviru programa Kontroverzni Dox, ovdje se radi o filmu koji, prije svega, treba pokrenuti raspravu. Moguće je da autorica članka, kao ni njegovi naručitelji (redakcija H-Altera) smatraju da našem društvu rasprave, pa i o temi naručenih ubojstava, nisu potrebne. Osobno smatram da jesu. Pa i pod cijenu da film koji predstavlja povod za taj razgovor nije mali, nezavisni, aktivistički i autorski.
- Film "Pas lutalica" je, pored svojih neospornih filmskih kvaliteta, baš kao i film "O ljudima i ratu", progovorio o, za nas, vrlo važnoj temi - odnosu prema veteranima. H-Alteru i autorici se ta tema može činiti (koje li sjajne ironije!) "nacionalno-pomirbenom". Meni ne. Smatram ju bitnom.
- I na kraju, da ne bismo bili u zabuni o čemu se u ovom "članku" u stvari radi, autorica na kraju "poentira": "Bilo je … dosta hrvatskih i regionalnih (premijernih) naslova - koji uglavnom bilježe (za sada) blagi zaokret k eskapizmu, što i nije neočekivano budući da je Factum Nenada Puhovskog ujedno jedan od najvećih lokalnih producenata". Stvarno, dokumentarci koje sam producirao posljednjih godina, poput Moguće je da autorica članka, kao ni njegovi naručitelji (redakcija H-Altera) smatraju da našem društvu rasprave, pa i o temi naručenih ubojstava, nisu potrebne"Goli", Djeca tranzicije", "Prolaz za Stellu", "Čedo" i sl, pravi su i (da upotrijebim autorici drag izraz) "punokrvni", primjeri ne samo eskapizma, već i "spektakla, komercijale i propagande"!!!
Da zaključim:
- Prije svega želim jasno reći da tekst gđe Pažin nije ni u kom slučaju tekst o filmskom festivalu ZagrebDox. On je pokušaj dokazivanja jedne teze koju je, u svakoj argumentiranoj raspravi, jednostavno nemoguće obraniti. Pokušaj da se to učini nizom apriornih diskvalifikacija i "analizom" svega tri od 150 filmova iz našeg programa, pokazuje da "novinarki" jednostavno nije stalo ni do kakvih argumenata.
- S druge strane, pokušaji vrijeđanja mene kao osobe krive za sve i sva, napuštanje ideala koje bih (po nečijem, valjda, ukusu) trebao imati i festivala kakvoga bih (po tom istom ukusu) trebao raditi, ili pak kao čovjeka koji čarobnim štapićem dirigira sveukupnoj regionalnoj dokumentaristici da ode u … eskapizam, doista prelaze minimum dobrog ukusa.
- Evidentno je, također, da autorica ne uzima u obzir sve ono što se (pa i kao rezultat rada ZagrebDoxa i Factuma) u proteklih deset godina desilo na hrvatskoj i regionalnoj dokumentarističkoj sceni, prije svega drugačiji odnos HTV i HAVCa prema nezavisnom dokumentarcu. To, posve sigurno, jest premalo, no ne vidjeti realitet kakav on stvarno jest, nije zdravo ni za koga.
- Moram reći da me ovaj tekst neodoljivo podsjeća na kampanju koju je H-Alter započeo još 2010, mojim intervjuom iz koga su (i mojom greškom jer ga nisam stigao autorizirati nekoliko dana prije festivala) izvučeni pretežno dijelovi o (tada) novom prostoru, a sve u funkciji stava redakcije koja je žalila za "alternativnim" SCom koji je, eto, zamijenjen "konzumerističkim rajem". Pri tome, činjenica da su praktično i svi drugi festivali otišli iz SCa, autorici i redakciji očito ne predstavlja - ništa.
- Znakovito je da je g. Gabrić, glavni urednik ovog portala, tada (2010) rekao "jer i sam smatram da je održavanje takvoga festivala na takvome mjestu jedan u nizu događaja u trendu komercijalizacije kulture". Očito, ono što je bila teza tada - ostalo je tezom i danas. Jer, kultura jednostavno NE SMIJE biti komercijalna! Gotovo. Kraj. Nema više…
- Kako ja, za razliku od autorice "članka" i uredništva H-Altera, ne patim od ideološke isključivosti, ne pada mi na pamet da se zgražavam, ili čak tražim popitivanje javnog financiranja ovog portala samo zbog toga što se jedan nezavisni medij financira (i) sredstvima Američkih global-kapitalista (US Embassy), Agencije za elektroničke medije (opterećenu nizom skandala pri dodjeli koncesija), HEP-a (optuženog za korupciju i političke marifetluke) pa ni trenutačnog "slučaja svih slučajeva" - Grada Zagreb.
- No, kako se ovdje ne radi o novinarstvu, već pamfletu, uzimam si za pravo da ovaj svoj stav podijelim i sa drugima.
Bilježim se sa štovanjem
Prof. Nenad Puhovski, ravnatelj ZagrebDox
