Natuknica premijera Milovanovića da bi se u nekoj od hrvatskih luka mogao obaviti pretovar sirijskog otrovnog materijala me zaprepastila. I to pošto je nekoliko europskih država, među kojima bogata Norveška i siromašna Albanija, odbilo američki prijedlog. Zaprepašten sam, ne samo zbog ekološkog rizika takve operacije, već i zbog argumenata kojim neimenovani "visoki izvor iz vlade" brani zamišljeni pretovar. Prema Jutarnjem listu - Vlada RH će tražiti od "utjecajnih država ozbiljna jamstva za povrat INA-inih naftnih polja u Siriji koja su napuštena prije skoro dvije godine".
"Utjecajne države" su dakako SAD i njihovi zapadnoeuropski saveznici od kojih visoki izvor očekuje pobjedu u ratnom pohodu na Siriju. Jedini je problem što tog pohoda neće biti. Kako sada stoje stvari - sirijska će se kriza raspetljavati na konferenciji u organizaciji UN-a sljedećeg mjeseca u Ženevi. Tu bi se tražilo prijelazno riješenje za prestanak neprijateljstava s kojim bi se barem u prvoj rundi pregovora trebale suglasiti obje sirijske strane - dakle nekakvo kompromisno rješenje. Režimska delegacija sigurno neće popustiti diplomatskom pritisku i kapitulirati, jer će među pozvanih 30 država (ne znam da li je poziv upućen i RH) biti Rusija, Kina, Iran i još neke koje brane pozicije Damaska. Na takvim konferencijama nema preglasavanja.
Ako se postigne nekakav komromisni dogovor, u prijelaznoj će sirijskoj vladi sjediti i predstavnici sadašnjeg režima, kojega RH nije ničim zadužila.
Bilo kako bilo, ako se postigne nekakav komromisni dogovor, u prijelaznoj će sirijskoj vladi sjediti i predstavnici sadašnjeg režima, kojega RH nije ničim zadužila. Naprotiv, naša ih je vlada antagonizirala - prvo s guranjem među t.zv. Prijatelje Sirije, blok zemalja koje su išle na rušenje predsjednika Asada; drugo, s demonstrativnim povlačenjem INA-e iz Sirije, čime je naša kompanija jednostrano prekršila ugovor kojega je imala sa sirijskim partnerom; treće, s priznavanjem oporbenog sirijskog Nacionalnog vijeća (danas Nacionalne koalicije revoluionarnih i opozicijskih snaga) "jedinim legitimnim predstavnikom sirijskoga naroda"; četvrto, s ulogom RH u slanju oružja sirijskoj opoziciji koje je platila Saudijska Arabija i koje je po svoj prilici završilo u džihadističkim rukama.
A ti džihadisti, većinom strani državljani- iz Al-Nusre, i Islamske države Iraka i Levanta - neće biti predstavljeni na konferenciji zbog njihovih veza s Al-Kaedom. Oporbena Nacionalna koalicija pokušava kooptirati u svoju delegaciju za pregovore u Ženevi nedavno formiranu Islamsku frontu, koaliciju sedam sirijskih fundamentalističkih sunitskih grupa, koje surađuju s inozemnim džihadistima. Njihove su oružane formacije na terenu nadjačale brigade t.zv. Sirijske slobodne vojske, čiji štab operira s teritorija Turske. Sve tvrde kako će nastaviti s borbom do rušenja Asada. No teško je zamisliti pregovore za rješavanje sirijske krize bez prekida vatre.
Konfuzna i razjedinjena sirijska oporba, ako uopće bude ženevskih pregovora, neće tamo braniti INA-ine interese.
Konfuzna i razjedinjena sirijska oporba, ako uopće bude ženevskih pregovora, neće tamo braniti INA-ine interese. Imat će previše drugih briga. Pa i kasnije, ako se pronađe formula za nekakvu prijelaznu vladu u kojoj će sjediti njezini predstavnici, malo je vjerojatno da će se ova baviti problemom INA-e.
Ne znam kako u toj situaciji neizvjesnosti "visoki izvor" iz vlade RH može očekivati od "utjecajnih država", dakle od SAD i njihovih saveznika, bilo kakva "jamstva za povratak INA-inih naftnih polja".
A tvrdnja da pretovar otrovnog tereta u jednoj od naših luka "ne predstavlja ozbiljnu opasnost" za lokalno stanovništvo krajnje je neodgovorna. Ni jedna druga europska zemlja nije na to pristala. Koji je razlog hrvatskoga zatrčavanja?
