Krajem svibnja novim kolektivnim ugovorom za cijelu Njemačku okončan je tromjesečni štrajk zaposlenih u javnim službama.
Unatoč uspješnom dogovoru sindikata javnih radnika VERDI (Vereinte Dienstleistungsgesellschaft) i njemačkih pokrajina, Njemačkoj prijeti kolaps bolničkog sistema.
Tisuće liječnika zaposlenih na sveučilišnim klinikama diljem Njemačke od 16. ožujka ove godine štrajkaju nakon višemjesečnih protestnih akcija koje su štrajku prethodile. Nakon jedanaest tjedana obustave rada slijedećih dana sukobljene strane će opet stupiti u pregovore. Liječnici primarne zdravstvene skrbi protestiraju protiv birokratskih zapreka, prevelikih troškova i premalih prihoda. Njima se pridružuju liječnici općinskih bolnica koji pregovaraju s lokalnim vlastima o poboljšanju radnih uvjeta i povišici plaća, ali još nisu stupili u štrajk. Njihovi kolege sa sveučilišnih klinika u štrajku su pak već mjesecima tražeći povećanje plaće od trideset posto i poboljšanje radnih uvjeta. To objašnjavaju kao nadoknadu za nedavno ukinutu božićnicu i neplaćanje prekovremenih sati.
Sindikat liječnika (Marburški savez) na čelu s Frankom Ulrichom Montgomeryem naime ne priznaje kolektivni ugovor sklopljen između VERDI-a i njemačkih pokrajina. Marburški savez traži vlastiti ugovor za liječnike u sveučilišnim klinikama koje financiraju pokrajine.
Hartmut Möllring
Vođa pregovora na strani poslodavaca Hartmut Möllring, ujedno i ministar financija pokrajine Donje Saske, tvrdi da ugovor s VERDI-em već obuhvaća liječnike i da Marburški savez nema pravne osnove tražiti vlastiti kolektivni ugovor.
Koliko uspjeha se očekuje od pregovora pokazuje akcija provedena zadnjih par dana u sveučilišnoj bolnici Heidelberg. Ovdje su liječnici prebacili više od osamsto pacijenata u općinske bolnice, a kirurški i internistički odjeli su zatvoreni. No, pokrajine imaju težak zadatak ostvarivanja dogovora što prije, prije početka svjetskog prvenstva. Marburški savez već prijeti i štrajkom u općinskim bolnicama za vrijeme prvenstva.
Nakon radnika u javnom sektoru već mjesecima štrajkaju i liječnici na sveučilišnim klinikama. Zašto je taj štrajk uopće izbio? Zar je situacija liječnika u Njemačkoj postala toliko teška?
Situacija bolničkih liječnika se posljednjih godina znatno pogoršala. Posao je postao sve intenzivniji. Pogotovo produživanjem radnog vremena koje se nije se ni isplaćivalo, ali i zbog sve opsežnijih birokracijskih poslova koje su liječnici morali preuzeti. No kap koja je prelila čašu jest poništenje kolektivnih ugovora. Prvo su ukinute božićnice, onda novac za dopust, a na kraju još i regulacije radnog vremena. U Bavarskoj je ministar financija potpuno ukinuo božićnicu, a radno vrijeme je podigao s 38,5 na 42 sata tjedno. Sa svakim novim ugovorom ili produžetkom ugovora poslodavci su uhvatili priliku i liječnicima dali ugovore s lošijim uvjetima koji se ne temelje na kolektivnom ugovoru.
Zbog prekovremenog rada liječnici više nisu imali vremena baviti se znanstvenim radom, što se naravno odrazilo na karijeru. Znanstveni rad, koji se traži od liječnika na sveučilišnim klinikama, mogao se provoditi samo vikendom ili poslije posla. Pri tome je normalno na sveučilišnim bolnicama liječnike prisiljavati na prekovremeni rad bez isplate prekovremenih sati.
Mi smo uvijek govorili kako se ugovori ne smiju mijenjati jednostrano nego se moraju odrediti novim kolektivnim ugovorom. No takav ugovor s Marburškim savezom do danas ne postoji.
Tek u rujnu 2005., nakon godinu dana protestnih akcija i štrajkova, dobili smo ponudu za pregovore koji do sada, nažalost, nisu urodili plodom.
Štrajk se vuče već mjesecima. Čini se da niti jedna strana ne želi popustiti pa su izgledi za sporazum vrlo mali. Zbog čega su se pregovori toliko zakomplicirali?
Nakon tih prvih pregovora došlo je do cijele serije pregovora između Marburškog saveza i Tarifnog saveza njemačkih pokrajina, TdL (Tarifgemeinschaft deutscher Länder). TdL je partner u pregovorima, zato što su pokrajine kao poslodavci organizirani u tom savezu i isto kao Marburški savez žele problem riješiti kolektivnim ugovorom za cijelu Njemačku.
Nakon rujna 2005. imali smo seriju intenzivnih pregovora. Na primjer, pregovori u Munchenu koji su trajali 26 sati. Pri samom kraju pregovora zamjenici TdL-a zatražili su zeleno svijetlo kod pokrajinskih ministra financija za novi ugovor, no ovi su dali negativni odgovor. Tako je i štrajk u ožujku 2006. eskalirao.
Nakon toga su se obadvije strane pod vodstvom Möllringa na strani poslodavaca i Montgomerya iz Marburškog saveza pokušale ponovno približiti. Ali ni to nije dovelo do željenih rezultata. Möllring nam je primjerice nudio uvjete koje su bile ispod ponude iz Munchena. I onda smo dobili situaciju na kojoj su pokrajine zapravo i radile. Sa Sindikatom javnih radnika (VERDI) Möllring i TdL su se složili oko novog kolektivnog ugovora za zaposlene u javnom sektoru. Iako se Marburški savez s ugovorom nije ni složio niti ga potpisao, oni su objavili da taj ugovor važi i za liječnike.
Naš stav je, da mi imamo pravo zastupati liječnike. Mi organiziramo više od sto pet tisuća liječnika, a VERDI u cijeloj Njemačkoj možda šest stotina. Dakle, oni nemaju pravo za nas pregovarati radne uvjete. Mišljenje raznih pravnih stručnjaka potvrđuje da imamo pravo na štrajk i da je Marburški savez jedina legitimna organizacije koja može u ovom pitanju zastupati liječnike. Taj pokušaj da ih se poklopi ugovorima o kojima nisu niti pregovarali, do kraja je razljutilo liječnike i štrajk je pooštren.
Dok pokrajine uvjeravaju javnost da su blagajne prazne, Marburški savez traži trideset posto veće plaće za liječnike! Zar ne mislite da ste s tim zahtjevom pretjerali, uzevši u obzir financijske probleme koji masivno opterećuju njemačku državu?
Trideset posto je u neku ruku simbolična, čarobna brojka za ovaj štrajk. Ovaj zahtjev se temelji, kao što sam već naveo, na jednostranom ukidanju kolektivnih ugovora. Liječničke plaće su se zbog toga smanjile za devet posto. Kroz bezbroj neplaćenih prekovremenih sati možemo dodati pet do petnaest u nekim slučajevima i dvadeset posto. Osim toga plaće njemačkih liječnika u internacionalnoj usporedbi nisu konkurentne i niže su od onih u drugim visokokvalificiranim profesijama. Znači kada se sve to skupi onda sa trideset posto dosežemo razinu u Švedskoj ili Engleskoj.
Tim iznimno visokim zahtjevom smo skrenuli pažnju javnosti i medija na loše radne uvjete pod kojim liječnici moraju raditi. Na primjer noćne smjene od preko dvadeset i četiri sata u komadu.
Mi i ne tražimo da se tih trideset posto ispuni odjednom nego u više navrata u kombinaciji s poboljšanjem radnih uvjeta. A radni uvjeti se moraju poboljšati jer ćemo inače izgubiti visokokvalificirane liječnike. Više od 12 000 njemačkih liječnika već radi u inozemstvu. Osim toga i pacijente ugrožavaju dosadašnji uvjeti rada, zbog kojih imamo premorene liječnike. Ti uvjeti krše zakon o radnom vremenu. Vladi i nadležnim ustanovama je sve to poznato. Svejedno nisu učinili ništa kako bi to prekinuli.
U sveučilišnim klinikama primaju se samo hitni slučajevi. Dovode li se štrajkom u opasnost pacijenti kako vam predbacuju neki političari i zdravstvena osiguranja?
Za sada se štrajka samo u sveučilišnim klinikama. U općinskim bolnicama i privatnim klinikama radi se normalno. Znači od 2000 relevantnih medicinskih ustanova u Njemačkoj štrajkaju 35 sveučilišnih klinika, a oni ne štrajkaju kontinuirano. Time je i tamo prva pomoć osigurana. Sa te strane medicinska skrb nije u opasnosti.
Baš zbog mogućih reakcija u javnosti naši liječnici se trude liječiti one kritične slučajeve. Ankete pokazuju kako javnost stoji iza štrajka. Uviđa se da liječnici imaju pravo boriti se za bolje radne uvjete. Ali nije dovoljno da je javnost toga svjesna. Toga moraju biti svjesni i poslodavci.
Dosadašnja šteta u klinikama u kojima se štrajka iznosi oko sto pedeset milijuna eura. Marburški savez čak želi povećati te gubitke kako bi povisio pritisak na pokrajine. No na kraju sve troškove snosi društvo pošto će sigurno zbog tih gubitaka, ali i povišice plaća liječnika skočiti doprinosi zdravstvenim osiguranjima. Nije li to nepravedno, ovaj sukob na kraju prebaciti na leđa građana?
To što štrajk traje toliko dugo, nije bila namjera Marburškog saveza. Uzevši u obzir, da su protesti počeli već 2004. moramo se pitati koliko su poslodavci tromi i tvrdoglavi, kada ne mijenjaju loše uvjete za liječnike. Sigurno su operacije koje nisu izvedene prouzrokovale dio štete. Ipak, pacijenti koji se nisu liječili u sveučilišnim klinikama na liječenje su otišli u općinske bolnice koje su tako zaradile dodatne prihode. Zato moramo postaviti upitnik pred svaku općenitu računicu u vezi sa zdravstvenim sustavom.
Počinjena šteta je zapravo veća nego što bi bio trošak u klinikama, da su poslodavci dovoljno rano ispunili zahtjeve Marburškog saveza. Kvalitetni zdravstveni sustav ne može se održati ako se temelji na neplaćenom radu. Ne možete, slikovito rečeno, voziti Mercedes, a platiti samo za Golf . Ako društvo želi visoko efikasni zdravstveni sustav, onda se za to mora i platiti. Ne smijemo računati s time kako će dobrodušni liječnici svoj posao obavljati besplatno.
U sistemu postoji dosta financijskih sredstava. U zadnjih nekoliko godina su troškovi administracije u bolnicama skočili s četiri milijarde na osam. Onda se možemo pitati što je srž jedne dobre bolnice. Zar je to skupa administracija?
Liječnici doprinose medicinskoj njezi kroz angažirani, efikasni i kvalitetni rad. Zbog toga imaju i pravo biti adekvatno plaćeni.
