U razgovoru sa velečasnim Rickom Warrenom u njegovoj crkvi Saddleback u mjestu Lake Forest, Kalifornija, 16. kolovoza, Obama i McCain su na ista pitanja neki puta dali gotovo iste odgovore, dok su se neki puta njihovi odgovori u većoj ili manjoj mjeri razlikovali. Recimo, na pitanje: Što je vjenčanje?, obojica su odgovorila da je to za njih zajednica jednog muškarca i jedne žene - odgovor koji će razočarati LGBT aktiviste i, možda, poligamiste, no malo koga drugoga će se uopće ticati. Poput socijaldemokrata staroga kova No na pitanje o pobačaju, inače sekularni McCain je iznenadio izjavom kako će on biti pro-life predsjednik, i kako smatra da su ljudska prava zagarantirana od začeća, dok je Obama rekao kako je on protiv kasnog pobačaja, osim ako je ugrožen život žene, što, drugim riječima, znači da on namjerava biti pro-choice predsjednik. I po pitanju koje suce ne bi imenovali u Vrhovni sud, dva kandidata su se potpuno razlikovala: Obama ne bi nominirao krajnje desne, a McCain lijeve suce. Nema nijednog suca kojeg bi obojica nominirala.
Pitanjima da definiraju Zlo i Bogatstvo, Rick Warren uspio je gledaocima otkriti suptilne stilske i programske razlike među kandidatima. Zlo bi Obama konfrontirao, a McCain porazio. Da li to Obama doživljava svoju kandidaturu kao nadu, a McCain kao sudbinu? Obami nije bilo teško kvantificirati klasne slojeve (ispod 150 tisuća dolara po kućanstvu godišnje su siromašni, između 150 i 250 srednja klasa, preko 250 bogati, koje treba više oporezovati). McCain je to odbijao učiniti, ponavljajući kako on ne želi uvoditi nove poreze. Tek nakon opetovanih upita, McCain je odlučio bogatima definirati kućanstva s godišnjim primanjima od po 5 miliona dolara i više: dvadesetorostruka razlika u odnosu na Obamu. Obama jeste svježa i ugodna promjena u usporedbi sa tzv. third way Demokratima, koji su te teme uglavnom zanemarivali i gurali pod tepih. Poput nekadašnjih socijaldemokrata, on zaista vjeruje u ulogu vlasti u konfrontaciji siromaštvu, rasnoj i seksualnoj diskriminaciji i zagađivanju okoliša: definitivno ga ne možemo vidjeti sa knjigom Adama Smitha pod miškom, iako možda skriva knjigu Miltona Friedmana pod jastukom.
Foto: Mc Cain ima problema sa definiranjem američke bijede (autor fotografije: Q.Sakamaki) Nakon što je vlč. Warren je naveo kako su SAD prve u svijetu po broju zatvorenika po glavi stanovnika, a tek 19. po broju maturanata, oba kandidata su kritizirali američki obrazovni sustav, Obama predlažući nagrade za dobre učitelje, a McCain kazne za loše. Obojica, također, nisu štedjeli Bushevu administraciju, McCain formulirajući svoju kritiku u religiozno-ideološkim terminima služenja višem cilju, a Obama u ekonomsko-legalističkim terminima izgradnje infrastrukture i pridržavanja zakona. Bez novih bushotina!? Oba kandidata su podbacila u oštrini osude nemorala Busheve administracije, zaostajući za bivšim demokratskim predsjedničkim kandidatom Denisom Kucinichem i bivsim republikanskim predsjedničkim kanidatom Ronom Paulom: Ron Paul je bio jedini od deset republikanskih predsjedničkih kandidata u predizborima koji je ustvrdio da je preemptivni američki napad na Irak u suprotnosti sa kršćanskim načelima ius bellum Sv. Augustina (zbog čega je, naravno, Vatikan također osudio taj rat). Na pitanje o energiji i zaštiti okoliša, koje je, na duge staze, najvažnije za čovječanstvo, McCain se odgovorom približio Obami - najbliže u toku ove kampanje do sada: po prvi puta odgovarajući na pitanje o toj temi nije spomenuo nove bušotine! Umjesto toga izlistao je sve alternativne izvore, pedantno, kao da ih je upravo pred razgovor pročitao iz Obaminog govora i nabiflao napamet. Na kraju je dodao: Moramo imati više nuklearki. Francuzi dobijaju više od 80 posto svoje energije iz nuklearki. Amerikanci vole imitirati Francuze. Osim toga napokon imamo francuskog predsjednika koji voli Ameriku. što samo dokazuje da ti se svašta može desiti, ako živiš dovoljno dugo. Na što su se svi nasmijali, iako se radilo samo o vrlo hitroj zamjeni teza. McCainu se vrte vjetrenjače u predizbornoj TV reklami i obećaje 300 miliona dolara nagrade onome tko patentira bolju bateriju - ali je u Senatu osam puta propustio glasati za subvencije industriji vjetra i sunca.
Problem je u tome što bolju bateriju možda neće izumiti Amerikanac, jer, upravo zbog takvih političara kao što je McCain, inovacija ne dolazi više iz Amerike: SAD dobiva 1 posto svoje energije iz vjetra, Danska dobiva 20 posto; 1/3 svih vjetrenjača proizvodi se u Danskoj - proizvođači u Danskoj se boje konkurencije iz Kine: SAD nitko i ne spominje kao igrača u toj industriji. Činjenica je da, dok su superbrzi električni vlakovi danas arterije evropskog i japanskog progresa, u Americi vlakovi puze prastarim šinama s trulim pragovima na smrdljivi i sve skuplji dizel, a ljudi se voze u prevelikim autima i zagađuju zrak avionima: SAD danas ima tri puta manje elektrificiranih pruga nego 1930. godine!!! Borba za vjetrenjače To nam je tzv. stara elita (naftni i automobilski lobby) dala - da imamo Bin Sauda za maršala. Godine 1943. tranzit 73 posto tereta obavljao se vlakom, 2001. 42 posto. Danas se u SAD-u željezničkim prometom uglavnom prevozi ugljen za termoelektrane, dok neki političari McCainove stranke tvrde da globalno zagrijavanje nije problem i da svijet ne treba spašavati, jer da je svijet već spašen pred dvije tisuće godina! Pruge, elektrifikacija, superbrze lokomotive, generacija električne energije iz vjetra, sunca, vode i drugih obnovljivih izvora - eto kako ekonomija može oživjeti. Najveća svjetska snowboard kompanija, Burton, koja se nalazi u Burlingtonu (država Vermont), u zgradi u kojoj je General Dynamics nekad proizvodio sisteme za navođenje krstarećih projektila, kupila je drugu zgradu General Dynamicsa u svom susjedstvu (gdje su se do sada proizvodile oklopne ploče za tenkove), kako bi dio svoje proizvodnje iz Kine vratila u svoje dvorište: mačeve u plugove, projektile u snowboarde. Nakon godina outsourcinga, eto, proizvodnja se danas vraća natrag u SAD kako zbog rasta troškova prijevoza, uslijed rasta cijene nafte, tako i zbog pada cijene američke radne snage na svjetskom tržištu, uslijed pada vrijednosti dolara. Ta proizvodnja trebat će infrastrukturu.
Foto: Snowboarderi zauzimaju zgradu General Dynamicsa u kojoj su se proizvodili projektili Obama, također, oprezno, pominje nuklearke, osjetljivo pitanje u njegovoj kandidaturi, no Obamina energetska politika uključuje i: federalni budžet od 150 milijardi dolara za alternativne obnovljive izvore, hybrid-automobile, subvencije za baterije za električne automobile, pomoć obiteljima zbog skupog lož ulja (odmah ove zime 1000 dolara po siromašnoj obitelji), subvenciju od 4 milijarde dolara proizvođačima automobila da pređu na proizvodnju hybridnih i elektricčih vozila, subvenciju od sedam tisuća dolara ljudima koji takvo vozilo kupe, otvaranje strateških zaliha da se cijena goriva natjera da padne, nove bušotine - mogu, ali samo kao dio cjelokupnog paketa, dodatne poreze na proizvođače nafte koji bi se uložili u alternative, proizvođače energije iz vjetra osloboditi poreza na pet godina (sada su oslobođeni poreza na dvije godine, što nije dovoljno da se amortizira ulaganje), dostizanje 10 posto energije iz obnovljivih izvora za njegovog mandata, 15 posto smanjenje potrošnje, a do 2050. automobili koji troše 5-10 puta manje nego današnji, 80 posto smanjenje CO2 emisija i 5 miliona novih zaposlenja u industriji alternativnih obnovljivih izvora energije. Isti iznos od 150 milijardi trenutačni predsjednik Bush utopio je u antibalistički sustav koji ne radi, i koji zapravo i postoji samo zato što nema šanse nikad proraditi. Zimu u Guantanamo! U usporedbi s tim energetskim programom, Interpelacija o radu Vlade Republike Hrvatske Kluba Zastupnika SDP-a u pogledu energetske situacije ne djeluje vrlo impresivno: alternativni izvori se niti ne spominju, tek metode socijalne pomoći obiteljima koje ove zime neće moći podmiriti svoje troškove grijanja. Milanović predlaže smanjenje PDV-a na benzin i dizel, tako da se PDV na energente obračunava na njihovu nabavnu vrijednost (tzv. plivajuća trošarina) kako cijena goriva ne bi prelazila 8kn. l - minimalna ušteda građanima uz nikakav trošak naftnoj industriji. Čak ni takav bezazlen prijedlog nije prošao u Hrvatskom saboru, tako da se postavlja pitanje gdje cijenjeni zastupnici žive, imaju li ikakvog kontakta s narodom koji ih je kao izabrao i gledaju li uopće vijesti iz svijeta. No, dalo bi se pretpostaviti, da će ih siječanj i veljača 2009. malo otrijezniti. U maloj, ali vrlo hladnoj i politički najprogresivnijoj američkoj državici Vermont, u toku je Cow Power program - prve četiri elektrane na kravlje gnojivo u SAD-u, za samo 500 tisuća dolara sakupljenih od pretplatnika koji su pristali plaćati 4 posto veći račun za struju, kako bi se uložio novac u taj program. U Vermontu svake zime bogatiji građani doniraju novac u fond koji drži lokalna elektrodistribucija koja onda preko agencija daje taj novac ljudima kojima je potreban - taj program zove se Shareheat. Drugi program - LIHEAP – je državna pomoć u stilu SDP-a; vermontski senator Sanders se zalaže da se ona ove zime udvostruči, u čemu ima podršku 52 senatora (od čega 13 Republikanaca), no predsjednik Bush prijeti vetom: Cheney i Adington će valjda poslati Zimu u Guantanamo i tamo je mučiti elektrošokovima dok ne prestane biti hladna.
Foto: vermontski senator Sanders govori na javnom skupu protiv Comcasta (na kojem je, btw, H-alterov newyorški dopisnik bio jedan od govornika, op. ur.) Američka auto-centrična realnost je, međutim, vrlo surova: nije tako lako uzeti manji auto koji manje troši jer: 1. svi svuda sa sobom vuku previše stvari, uključujući i mene samog – vidim kad idem na plazu, pun mi je prtljažnik, sa samo jednim djetetom, a kad dođem tamo vidim da smo donijeli mnogo manje stvari nego drugi – zato prosječnom Amerikancu treba auto-kamion da bi otišao na izlet; 2. ljudi su predebeli, preveliki, jednostavno fizički ne stanu u manje automobile; 3. nekima čak ni njihov auto-kamion nije dosta da ponesu sve što im treba, pa vuku još i prikolicu, a to ne bi mogli s manjim autom; 4. velikim autima, koji puno troše, vrtoglavo pada cijena, pa ih se ne isplati prodati, a veliki automobili sa hybrid-tehnologijom su zadnja riječ tehnike i užasno su skupi – čak i uz ovako skupo gorivo, treba proći petnaest godina da se isplati prodati svog američkog žderača nafte i kupiti japanskog štedišu. Zaključak je: Ameri će nastaviti voziti aute koji puno troše, potrošnja goriva će rasti, a s njome i cijena nafte – do momenta kad će to prestati biti isplativo, bez obzira na to tko pobjedi na izborima u studenom: lijepi Obamin energetski plan, ili McCainovo uzaludno bušenje na plažama i u nacionalnim parkovima.
Foto: Veliki automobili marke Hummer čekaju na svoje buduće vlasnike P.S.: Kao što je poznato, Obama je za svojega potpredsjednika imenovao Josepha Bidena. McCain će ime svojega potpredsjednika objaviti u tjednu iza demokratske konvencije. Njegov uži izbor sačinjavaju: guverner Minnesote Tim Pawlenty, bivši guverner Massachusettsa Mitt Romney, bivši guverner Pennsylvanije Tom Ridge i senator iz Connecticuta Joe Lieberman.
