Prelazak dijelova javnog zdravstvenog sustava u privatiziranu i komercijaliziranu tržišnu sferu provodi se postupno jer se očekuje da bi otpor radnika i korisnika direktnoj privatizaciji bio prevelik
Već godinama slušamo uvijek iste floskule o državi kao najgorem gospodaru, učinkovitosti privatnog sektora, prevelikom i preskupom javnom sektoru i potrebi za "bolnim rezovima". Nešto što se toliko puta ponovi od strane raznih autoriteta ima tendeciju da se počne prihvaćati kao istina, bez provjere i bez konkretnih analiza izrečenog. Krajnje posljedice takvog načina upravljanja većini bi bile neprihvatljive, ali kada se napreduje malim koracima, partikularnim promjenama koje ciljaju u određenom trenutku samo na jedan sektor ili samo na jednu malu skupinu, otpor promjenama se lako ignorira. Sadašnja situacija bolje bi se opisala kao čitav niz rezova koji se događaju simultano, ostavljajući nas dezorijentiranima: promjena radnog zakonodavstva, ukidanje prava na zdravstveno osiguranje dijelu redovnih studenata, privatizacija javnih službi ili djelova zdravstvenog i obrazovnog sustava. Pravo značenje ovih promjena skriva se iza maštovitih izraza poput fleksibilizacije, monetizacije, spin-off tvrtki, podugovaranja i outsourcinga. U nastavku ćemo se pobliže osvrnuti na razne aspekte outsourcinga u zdravstvenom sustavu.
Prelazak dijelova javnog zdravstvenog sustava u privatiziranu i komercijaliziranu tržišnu sferu provodi se postupno jer se očekuje da bi otpor radnika i korisnika direktnoj privatizaciji bio prevelik. Jedan od prvih koraka je razdvajanje na, s jedne strane temeljne ili zdravstvene, a s druge "nezdravstvene" ili pomoćne djelatnosti. Iz hrvatske perspektive teško je i zamisliti kako se linija između onih djelatnosti koje se može i onih koje se ne želi prepustiti privatnim tvrtkama lako pomiče.
Što je sa primarnom zdravstvenom zaštitom u najvećem dijelu? Ona se plaća iz obaveznog osiguranja, ali je obavljaju u velikom broju slučajeva privatnici koji su bivše javne ordinacije uzeli u zakup, što se nedavno promijenilo u model koncesije.[1]
page3image504.jpg
Pitanje osiguranja (security) u bolnicama uopće se ne percipira kao dio te ustanove, a slično je i sa kućnom njegom koju u potpunosti obavljaju privatnici. Djelatnosti koje se najčešće sada spominju i redovito su prve na listi za izdvajanje jesu čišćenje, pranje rublja i prehrana. Nakon toga slijedi održavanje zgrada, informatizacija, računovodstvo, administracija i uprava, laboratorijske i dijagnostičke pretrage, sanitarni prijevoz, pa i krvni pripravci.[2]
Opravdanja koja se pri tome navode su u prvom redu ušteda (uslijed pokušaja smanjivanja proračuna) i navodna veća efikasnost privatnog sektora. Manje poznati razlog su i međunarodni trgovinski sporazumi i obveze koje proizlaze iz njih, a tiču se zaštite tržišnog natjecanja i obaveza države da otvori taj sektor.[3]
Brojni primjeri iz prakse su pokazali da se proklamirana ušteda rijetko kada ostvari, a i tada je to u obimu manjem od planiranog
Ono što su brojni primjeri iz prakse pokazali, jest da se proklamirana ušteda rijetko kada ostvarila, a i tada je to bilo u obimu manjem od planiranog.[4] Ono što je pri tome nastradalo su kvaliteta usluge i radnička prava. Redovito se pokazalo da su ugovori kojima se dio prethodno javne službe prepustio privatnom sektoru manjkavi, da ne postoji učinkovit nadzor kvalitete i ispunjavanja obaveza kao ni predviđene sankcije u slučaju nepoštivanja ugovorenog. Ovo smo već nebrojeno puta vidjeli u raznim privatizacijama u Hrvatskoj, gdje se tvrtke prepuste privatnicima za minimalne iznose uz obećana kasnija ulaganja i razvoj, te zadržavanje (barem dijela) radnika, do čega nikada ne dođe i nitko ne snosi nikakve posljedice. Ništa ne upućuje na to da su u međuvremenu državni službenici razvili neke suvislije vještine u sastavljanju i provedbi ugovora. Nejasno je gdje je u tome prostor za izvlačenje profita za privatne tvrtke: količina rada koja se treba obaviti poprilično je nefleksibilna. Čak i uzimajući u obzir navodno čarobne i u javnom sektoru nezamislive razine učinkovitosti, ostaje ušteda na radnicima kao i na kvaliteti i količini usluga.
Osim očitog povećanja fragmentacije radnika koji rade u istoj ustanovi, ovakvi procesi dovode do situacija zvanih "two-tier workforce": pod istim krovom i u istoj djelatnosti rade radnici sa posve različitim statusom i pravima.[5] U Britaniji se to događalo zbog regulative TUPE [6], koja je štitila radnike u slučaju preuzimanja njihovog radnog mjesta od strane privatnika. Uz preuzete radnike na isto radno mjesto dolazili bi i novi zaposlenici, na potpuno drugačijim ugovorima, najčešće na određeno vrijeme i sa značajno smanjenim pravima.
Kod čišćenja u zdravstvu, pokazalo se da outsourcing dovodi do smanjenja broja zaposlenih, nižih nadnica, smanjenja radničkih prava, velikog obrtaja radnika, manje obučavanja i povećanja jaza između zdravstvenog i pomoćnog osoblja. U radno intenzivnim djelatnostima kao što je čišćenje, profit se ostvaruje smanjivanjem broja radnika, snižavanjem plaća i lošijim radnim uvjetima.[7] Radnici u outsourcanim djelatnostima prolaze manje obuke nego radnici koji su zaposleni direktno u zdravstvenoj instituciji, što je dodatno pogoršano zbog visokog obrta radnika - nema iskusnijih mentora koji bi ih podučili i kojima se mogu obratiti ako imaju nekih nedoumica.[8]
Redovito se pokazalo da su ugovori kojima se dio prethodno javne službe prepustio privatnom sektoru manjkavi, da ne postoji učinkovit nadzor kvalitete i ispunjavanja obaveza kao ni predviđene sankcije u slučaju nepoštivanja ugovorenog
Za dobru zdravstvenu skrb ključan je timski rad, komunikacija zdravstvenih i pomoćnih radnika i prilagođavanje stalno promjenjivim situacijama. U slučaju kada su pomoćni radnici outsourcani, na minimalcu i stalno se izmjenjuju, ovaj sustav zakazuje i otežava rad čime se dodatno ugrožavaju pacijenti. Čest je slučaj da je potrebno čišćenje izvan rutinskog, na primjer, kada se nešto prolije (a u bolnicama je to često infektivni materijal: krv, urin, povraćanje) medicinske sestre pozovu čistačicu/čistača koji razumije važnost brzog i temeljitog čišćenja. Radnice tvrtke koja je preuzela čišćenje kroz outsourcing često nemaju kanale komunikacije s medicinskim osobljem, ta komunikacija je ponekad i zabranjena, ili ne smiju odstupati od posla koji im je odredio njihov poslodavac - tada imamo situaciju u kojoj pacijenti i radnici ostaju dugo izloženi riziku ozljede i infekcije ili netko od medicinskog osoblja mora čistiti, za što moguće nema odgovarajuće opreme i sredstava, a gubi se i vrijeme koje bi trebalo posvetiti izravnom radu s pacijentima.[9] Kod čisćenja, jedno od područja uštede je i na sredstvima za rad, pa se koriste jeftinija sredstva umjesto optimalnih po učinku ili se radnike tjera da neka sredstva koriste "štedljivo" odnosno protivno propisima (npr. jednokratne rukavice, krpe, sredstva za čišćenje i sl.).
U Škotskoj i Walesu, državna revizija je ustanovila da se u bolnicama s outsourcanim čišćenjem provodi manje sati čišćenja, manje nadzora i supervizije i generalno da je nivo čistoće niži nego u bolnicama koje su zadržale čišćenje u sklopu institucije.[10 ]Nakon toga Škotska i Wales su odlučili čišćenje zadržati u sklopu javnog sektora, to jest u sklopu bolnica.
Problemi sa privatiziranjem laboratorija u Britaniji koje je preuzeo Serco, jedna od najvećih kompanija specijaliziranih upravo za područja koja su ranije bila u javnom sektoru, što je umjesto uštede donijelo veći financijski gubitak, uključuju ogroman broj "kliničkih incidenata" kao što su pogrešno označavanje i gubljenje uzoraka krvi i tkiva.[10] Taj slučaj dobro ilustrira još jednu posljedicu outsourcinga: povećanu nesigurnost radnog mjesta i kompetitivnost među radnicima, zbog čega izostaje horizontalno dijeljenje znanja i informacija koje je esencijalno za ovakva radna mjesta.
U radno intenzivnim djelatnostima kao što je čišćenje, profit se ostvaruje smanjivanjem broja radnika, snižavanjem plaća i lošijim radnim uvjetima
Ovakav način rada nije kod nas ništa novo. Bolnica u Zadru prepustila je pranje rublja i posteljine drugoj tvrtci (Turisthotel) još u vrijeme Jugoslavije, što je dovodilo do situacija da bi u vrijeme vikenda i praznika vladala nestašica čiste posteljine u bolnici, a dežurne se medicinske sestre nisu imale kome obratiti. Zaposlenice Psihijatrijske bolnice na Ugljanu ističu da je čistoća rublja koje je preuzeo privatnik na nezadovoljavajućoj razini. Iz članaka u medijima se vidi da isto radi i OB Šibenik, dakle outsourcing je već odavno započeo.[11]
Kako se ovih dana barem jednom dnevno od raznih članova vlade spomene outsourcing u javnom sektoru, a na osnovu iskustva kako su se takvi potezi do sada provodili, ne treba očekivati javnu raspravu, izračune uštede, ili davanje bilo kakvih detaljnijih izračuna i obrazloženja zašto se to poduzima. Tu bi temu trebali iznijeti sindikati, s mogućim saveznikom u udrugama za prava pacijenata te stručnim udruženjima iz područja zdravstva od kojih je ipak teško očekivati čak i deklarativnu podršku. Svakako treba zahtijevati detaljne i transparentne podatke o tome koliko te djelatnosti koštaju trenutno, koliki je broj radnika na njima angažiran, kakvi su dosadašnji ugovori s privatnicima u tim djelatnostima (tamo gdje ih ima). Zatim, što će biti s radnicima ako se njihovo radno mjesto outsourca, da li ih je privatnik obvezan preuzeti (sve ili dio) i po kojim uvjetima. Nadalje, kakvi će biti mehanizmi kontrole na svim razinama provedbe ugovora (s obzirom na dosadašnja iskustva s nezadovoljavajućim čišćenjem i održavanjem u drugim zemljama, pokazala se potreba za rigoroznom kontrolom i nadzorom).
Po posljednjim komentarima ministra i drugih službenika Ministarstva zdravlja, čini se da će ipak malo usporiti s izdvajanjem čišćenja, zbog oštrog protivljenja pojedinih liječnika i dijela sindikata. Sada naglašavaju kako treba biti oprezan jer čišćenje operacijske sale nije isto što i čišćenje ureda. Ovakvu promjenu treba uzeti s rezervom kada dolazi od ministra u čijim člancima u posljednjih deset godina zagovaranje outsourcinga zauzima prominentno mjesto. Privremeno povlačenje može biti samo strateški uzmak dok se isti procesi ne provedu na tiši ili postupniji način.
Pridružite se i vi 6. Maršu solidarnosti: Nepokoreni rad!
Bilješke:
1. Graf: Prikaz broja doktora medicine koji rade u privatnoj praksi, zakupu ili državnoj ustanovi od 1995-2005Iz: "Croatian Health service yearbook 2005."
3. O tome je opsežno pisala Sarah Sexton ("GATS, Privatisation and Health")
4. Istraživanje bolničkih infekcija u Britaniji:
Steve Davies, Fragmented management, hospital contract cleaning and infection control, Policy&Politics, Volume 38, Number 3, July 2010
Primjer studije o outsourcingu čišćenja u Kanadi
5. http://www.ippr.org/uploadedFiles/projects/Twotierworkforcebriefing21.pdf
6. TUPE je skraćeno od Transfer of Undertakings (Protection of Employment) i zapravo je bila britanska verzija Transfers of Undertakings Directive 2001/23/EC
7. CUPE: Health care associated infections
8. Scottish Executive (2002). Preventing Infections Acquired While Receiving Health Care: The Scottish Executive's Action Plan to Reduce the Risk to Patients, Staff and Visitors, 2002-2005.
9. Van Iersel, A. (2007e). Infection Control: Essential for a Healthy British Columbia. Provincial Health Services Authority.
10. Auditor General of Scotland. (2003 January). Hospital Cleaning.
11. http://www.corpwatch.org/article.php?id=15790
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010917/zadar.htm
Pranje rublja (nepoznato u kojem opsegu i trajanju) obavljaju privatnici i za slijedece bolnice: Specijalna bolnica za plućne bolesti (Rockfellerova), Hitna pomoć Zagreb (Đorđićeva), Psihijatrijska bolnica Jankomir, Klinika za dječje bolesti (Klaiceva) http://www.dorateks.hr/kemijska-cistionica.php
