Jedan od fenomena moje generacije je opsesivno vježbanje. Kako smo se kao vrsta, bar u tzv. razvijenim društvima, uspjeli osloboditi
fizičkog rada brže nego su naša tijela izgubila potrebu za fizičkim naporom, tako danas provodimo sate buljeci u ogledala mučeći sebe na raznim kompliciranim razbojima. Moja majka je primjetila kako je nekad Sveta Inkvizicija rastezala ljude za džabe, a danas ljudi plaćaju tisuću eura godišnje da to rade sami sebi.
Plaćaju da bi radili
Danas su većina karijera od kojih se moze preživjeti sedentarne profesije. Nekad je čovjek bio plaćen za fizički rad, danas placć da bi fizički radio. Generacija naših očeva gledala je da se što manje fizički napreže: ideal je bio naći posao koji će se sastojati uglavnom od poslovnih ručkova i potpisivanja ugovora. Tako su svi postali debeli i gadni prije trideset pete. Nešto što se mojoj generaciji niti u ludilu ne može desiti. Oni su trebali internistu u četrdesetoj, mi trebamo ortopeda. Zbog potrganih tetiva, izlizanih hrskavica, uklještenih živaca. U Americi ortopedi su liječnici sa najviše posla prema statistikama. Tokom svoje zadnje posjete Zagrebu sa zadovoljstvom sam primjetio kako je pošast "zdravog života" uspjela zagospodariti i Hrvatskom. Ranije sam se uvijek mučio da nađem teretanu da bih zadovoljio svoju ovisnost. Tog problema više nema. Sad je pak svuda prevelika gužva. Kao u New Yorku. Jer ipak pošast dolazi odavde.
Sjedimo svak pred svojim ogledalom, svak u svom stroju, i uživamo gledajući svoja gotovo perfektna tijela kako se pate pod naporom, svijaju pod teškim gvožđem. Perfektan spoj katoličkog narcisizma i protestantskog mazohizma. Mislio bih da nisam normalan, da nas nema toliko. No, mi smo u većini. Drugi nam zavide na izgledu (oni koji se ne mogu ufurati u furku mučenja samog sebe ispred ogledala, ili za to jednostavno nemaju vremena, jer moraju sjedit pogrbljeni i zarobljeni ispred kompjutera po cijeli dan i držat telefon na uhu da bi zaradili za život). Jer izgled je ono što se prodaje. Generacija mlađih hollywoodskih glumaca, koji vise nisu baš tako mladi, jer su svi tak mojih godina, Tom Cruise, Brad Pitt, Matt Dilon, Jonny Depp, Mark Wahlberg, Wesley Snipes, svi izgledaju kao grčki bogovi isklesani u
mramoru. Zavidni jezici to pripisuju plastičnim operacijama i dijetama. Međutim, činjenica je da se za takav izgled mora ozbiljno fizički raditi, odnosno imati dovoljno novca i vremena da se provode sati u teretani. I volje da se vježba. Dakle, treba znati kanalizirati endorfine, tako da to bude užitak, a ne patnja.
Kao u Štulićevoj pjesmi
U svakom slučaju, kako je ta opsesija postala preeminentna prvo u američkom društvu, misli se da je ona originalno američka izmišljotina. A nije. I to su donijeli imigranti! Prva generacija nabildanih hollywoodskih superheroja bili su: Arnold Schwarzenegger -austrijski imigrant, Jean-Claude VanDamme - belgijski imigrant, Mel Gibson - australski imigrant, Sylvester Stalone - sin talijanskih
imigranata. Američko društvo bi bilo dosadno i učmalo bez imigranata. Baš kao što ljudi percipraju srednjoevropska društva. Imigranti donose Americi ono što privlači ljude da dođu u Ameriku. Ako se taj krug jednom razbije, Amerika će imati iste probleme sa negativnim demografskim rastom i percepcijom, koju je Austrija (nakon što je Arnold otišao) dozivjela u Štulićevoj pjesmi, kao Evropa, a bez evropskih prednosti: uhodanih socijalnih servisa, brzih vlakova, univerzalnog zdravstvenog osiguranja, automobila koji malo troše i solidnog besplatnog školovanja.
Meksikance ubijaju paravojne jedinice na granici. Sad dolazi vojska da pomogne paravojnim jedinicama. Zakoni se spremaju da reduciraju broj imigranata - koji ulaze u zemlju, i koji su već u zemlji. Milijuni ljudi bi mogli biti deportirani ili bačeni u tamnicu po novim zakonima, ako ih ikada netko pomisli dosljedno i ozbiljno provoditi (što se u Americi nikad ne zna: da li se zakon donosi da se zamaže oči biračima koji ga žele, ili da ga se zaista dosljedno i ozbiljno provodi).
Što će biti od Amerike?
Jedan primjer je Raccoonova klijentica S.J. Došla je prije 5 godina iz Sandžaka sa krivotvorenim pasošem. Netko drugi je dobio vizu, a onda su stavili njenu sliku i podatke u pasoš. Ušla je u SAD bez problema. Tu si je našla dečka iz Plava i rodila dvoje djece, američkih državljana. Sinovi su stari 4 godine i 14 mjeseci. Bajka je medjutim vrlo brzo krenula tragičnim putem. Njen dečko, koji ima zelenu kartu, ju je zamrzio i ne želi je oženiti, a ona ne može dobiti legalni status, osim ženidbom. Htjela je azil, ali Amerikanci više ne daju azile našim ljudima: rat je prošao, demokracija je kao fol svuda došla, itd. On ju je čak prijavio imigraciji - majku svojih sinova, te je uhapšena, i krivotvorena putna isprava joj je oduzeta, što ju je stavilo na listu za deportaciju. Po starim zakonima puštena je na slobodu, jer ima malu djecu, da se o njima brine. U New Yorku je čak zadržala zdravstveno osiguranje za siromašne i subvencioniranu hranu (food stamps -točkice), po sistemu da lokalna uprava ne smije pitati ljude za njihov imigracioni status.
Po novim zakonima, to se mijenja: ona bi bila smjesta uhapšena i deportirana, djeca bi joj bila oduzeta i stavljena pod starateljstvo oca i njegove dvije sestre (što bi on želio da se desi). Od dokumenata ona jedino ima davno istekli staro- jugoslavenski pasoš. Urgirao sam da smjesta zove ambasadu SiCG i izvadi novi pasoš. Jer ako nema važeći pasoš, onda je neće moći deportirati, a koga neće moći deportirati, držat će u zatvoru neodređeno dugo bez ikakvih prava na žalbu. Grozno. Što će biti od Amerike onda?
