Saulov sin, debitantski dugometražni film mađarskog redatelja Lászla Nemesa, nesumnjivo je obilježio filmsku 2015. godinu. Višestruko nagrađivan, pa tako i na Zagreb Film Festivalu, također je kandidat za nagradu Oscar za najbolji strani film.
Pored brojnih nagrada, film je od same premijere u Cannesu izazvao i brojne diskusije, kako zbog teme tako i zbog narativnih i filmskih sredstava koje Nemes koristi. Među reakcijama na Saulovog sina ističe se knjižica, tj. otvoreno pismo Lászlu Nemesu, koje je napisao francuski filozof Georges Didi-Huberman, a u kojem raspravlja o statusu Nemesova filma s obzirom na umjetnički, filozofski i politički tretman holokausta.
Ophir Lévy je mladi francuski istraživač koji predaje na Sveučilištu Paris III – Sorbonne Nouvelle. Njegovo se područje stručnosti odnosi na pitanje odnosa slike i povijesti Drugog svjetskog rata (naročito na pitanje istrebljenja Židova u Europi).
Po obrazovanju filozof i povjesničar kinematografije, Ophir Lévy obranio je doktorat na temu Potajne slike pod mentorstvom Sylvie Lindeperg. U svojim radovima on pokazuje kako je imaginarij koncentracijskih logora i istrebljenja utjecao na francusku i američku kinematografiju od 1960-ih do danas. Za taj je rad Levy nekoliko puta nagrađivan, a u 2016. godini isti će biti i objavljen.