Kapi znoja se vide kroz rupu za oči na njegovoj poznatoj crnoj balaklavi. Mora da je vruće najslavnijem živom pobunjeniku Latinske Amerike, ali popiti čašu vode značilo bi skinuti masku a to ne dolazi u obzir. Ali snalazi sa on sa pušenjem svoje lule, što je stvar koja mu je prirasla za srce. Moja nova knjiga izlazi u lipnju, sa zadovoljstvom najavljuje subcomandante Marcos tijekom prvog intervjua koji je nakon više godina dao za britanske medije. Ovaj put u tekstu nema politike. Samo seks. Čista pornografija. Postoji literarna komponenta u Marcosovoj revolucionarnoj personai još od kada je izveo šaroliku zapatističku urođeničku armiju iz džungle u južnoj meksičkoj državi Chiappas prvoga dana nove 1994. godina. Počelo je sa lirskim komunikeima o pravima majanskih Indiosa, preko faze oštrog sarkazma i skatologijskih osuda, a nedavno je pridodan i kriminalistički roman s pobunjeničkim detektivom. Prikupljanje sredstava Danas je čak i njegova erotska mašta upregnuta u korist zapatističke stvari kao način za prikupljanje sredstava. Siguran sam da će se prodavati ako stavimo puno X-eva na koricama.
Ipak, Marcos kaže da će njegov slijedeći pisani projekt biti političko-teorijski rad kojim će analizirati snage za koje vjeruje da guraju Meksiko u pravcu radikalnih socijalnih promjena. Od siromašnih urođeničkih zajednica nemoćnih da zaustave izgradnju brana i širenje agrobiznisa koji im uništava zemlju, do uličnih prodavača koji su izbačeni sa prijestolničkih pločnika da bi napravili mjesta za maloprodajne magnate, siromašni i eksploatirani ove zemlje su na rubu pucanja, kaže on. Nekadašnji ortodoksni marksist-lenjinist preobraćen u anti-globalističkog gurua, koji sam nije urođenik, predviđa da će podsvjesna moć godine 2010. - dvjestote godišnjice rata za nezavisnost i stota godišnjica meksičke revolucije - zapaliti fitilj koji su postavila američka nastojanja da se osigura bilateralna granica, ostavljajući tako milijune ljudi u nemogućnosti da pobjegnu na sjever u potrazi za poslovima. Meksiko će se pretvoriti u ekspres lonac, kaže. I, vjerujte mi, eksplodirat će.
Marcos kaže da meksički političari, mediji, pa čak i najozbiljniji ljevičarski akademici nisu svjesni radikalizacije koju on vidi kako ključa odmah ispod površine. Ističe da oni također nisu imali pojma da je navodno pitomo stanovništvo Chiappasa bilo na rubu oružane pobune prije trinaest godina. Nije baš da se zapatistička pobuna uklapa u tradicionalni kalup latinoameričke oružane borbe, ili da je Marcos ikada izgledao ili zvučao kao ustanički lideri drugdje. Čak i to pod (sub) u njegovoj tituli - osmišljeno da bi impliciralo nevjerojatnu podređenost vijeću urođeničkih komandanata - srušilo je koncept vojne discipline koja je primjenjena u većini drugih gerilskih armija. Mi smo izašli iz džungle i krenuli u smrt, prisjeća se Marcos, koji je upamtio kako su slabo bili naoružani njegovi borci. Znam da zvučim dramatično, ali tako je to bilo. Zapatisti su potisnuti za svega nekoliko dana od strane meksičke vojske, ali ne prije nego što su pokrenuli val simpatija širom zemlje i svijeta i primorali vladu da proglasi primirje, kao i da pristane na mirovne pregovore koji će se na kraju raspasti. Za manje od dva tjedna chiappaški Indiosi su postali poznati širom svijeta i njihov misteriozni lider koji nosi masku, puši lulu, i iz koga kulja poezija pojavio se kao najbliža aproksimacija romansiranog mučenika Che Guevare. Od tada jedva da su vodili borbe.
Moćna persona Dok sjedi u vreloj zadnjoj sobi internet cafea u Meksiko Cityju, Marcos priznaje da se poruka u tim ranim danima ponekad gubila u fascinaciji koju je inspirirala njegova persona. On čak priznaje da je povremeno dopuštao da mu slava udari u glavu. Ali uvijek je tu opori humor da kaže 'smanji doživljaj, sjeti se da si mit, ti zapravo ne postojiš'.
To je zasigurno postojan mit, koji je preživio uprkos namjerama svijeta da se okrene dramatičnijim konfliktima kao i vladinim otkrićima da je čovjek ispod maske bivši docent filozofije koji se zove Rafael Sebastián Guillén. Ipak, čini se da je subcomandante uvijek na oprezu i motri na sebe, što je možda jedno od mogućih objašnjenja za razdoblja kada se gotovo nikome ne obraća. Najduže takav razdoblje se dogodilo 2001., ubrzo nakon takozvane Zapaturneje na kojoj je Marcos u otvorenom automobilu putovao po zemlji u društvu stotina međunarodnih simpatizera i policijske pratnje. Izbori su upravo okončali 71-godišnju vladavinu jednostranačkog poretka u Meksiku i Zapatisti su odlučili testirati novu demokraciju sa zahtjevom da se donese urođenička povelja slobode. Kada je parlament ignorirao pritisak, ustanici su se vratili u džunglu i koncentrirali se na provođenje urođeničke samouprave u praksi, s ili bez ustavnog sankcioniranja. Marcos je nestao sa vidika, pojavivši se četiri godine kasnije s novom inicijativom izgradnje saveza koji seže s one strane urođeničkog pokreta. Ovo je posljednja bitka Zapatista, rekao je po pitanju strategije, koja se oslanja na odluku vlade da ne reaktivira stare naloge za hapšenje iz straha da ne potaknu još simpatija za Zapatiste. Ako ne pobjedimo suočit ćemo se s potpunim porazom. Poseban cilj subcomandantea tijekom njegove trenutne suzdržane turneje po zemlji je konsolidiranje šire i labave koalicije marginalnih ljevičarskih grupa poznatih pod imenom Drugačija kampanja. Marcos se nada da će ovaj prilično kaotični miks svakoga, od radikalnih transvestita do marksističkih sindikata, igrati na kraju vodeću ulogu u kanaliziranju nezadovoljstva za koje je uvjeren da će uskoro prouzrokovati neoružani građanski pokret organiziran oko principa poštovanja različitosti. Mi smatramo da ono što će se ovdje dogoditi neće imati 'izam' koji bi ga opisao. Glas mu postaje pun čežnje. To će biti tako novo, lijepo i strašno da će natjerati čitav svijet da na ovu zemlju gleda na potpuno drugačiji način.
Glasačka kutija Takva priča se može vidjeti kao oprečna, možda, u vrijeme kada je ljevica preuzela vlast u većem dijelu Latinske Amerike putem glasačkih kutija, ali Marcosa ne impresioniraju izbori koje vidi primarno kao mehanizam za igranje ping-ponga u okviru elite. Pa dok klima glavom u znak odobravanja za Eva Moralesa iz Bolivije zbog njegovih veza s radikalnim urođeničkim pokretom, on Huga Chaveza iz Venezuele opisuje kao uznemirujućeg, i žigoše brazilskog predsjednika Lulu i nikaragvanskog Daniela Ortegu kao izdajnike. Meksički političari i na ljevici i na desnici od njega ne dobijaju ništa drugo osim prezira. Da li je lakše pretendirati na moralnu nadmoć kada vam je lice skriveno? Marcos priznaje da maska pomaže, iako naglašava da je također i teret. Ponekad svrbi i neudobna je, ali tako je isprepletana s njegovom revolucionarnom osobnošću pa bi skinuti je u javnosti čak i na par sekundi bio kraj za subcomandantea. Maska će spasti kada subcomandante Marcos više ne bude neophodan, kaže. Nadam se da će to biti uskoro da bih napokon bio vatrogasac kao što sam to oduvijek želio. Vatrogasci imaju najljepše djevojke.
Intervju je za Guardian napravio Jo Tuckman. Objavljen je 12. svibnja 2007.
