Neugoda. To je dojam koji su ostavili na nas svi Letonci koje smo pitali zašto 18 posto građana nema pravo građanstva. Rusi čine oko 30 posto stanovništva ove baltičke zemlje sa 2,3 milijuna stanovnika i Letonci tu neugodu vjerojatno osjećaju zbog, kako kažu, slona koji im sjedi na granici i može im zatvoriti plinski i naftni ventil kao što je to učinio Ukrajincima. Nakon prve zbunjenosti predstavnici letonskih nevladinih organizacija u odgovorima naglašavaju kako je letonski zakon koji regulira građanstvo jedan od najliberalnijih u Europi. U prilog tome navode kako je jedini uvjet polaganje laganog ispita letonskog jezika i povijesti. To znači da mali broj ne-građana nije povezan s njihovom nesposobnošću ili nemogućnošću da građanstvo dobiju već s njihovom slabom motivacijom, tvrdi predsjednik Letonske prekoatlantske organizacije Martins Murnieks.
Mit o velikom narodu
Otpor prema naturalizaciji posebno je vidljiv kod starijih pripadnika ruske manjine koje misle kako bi građanstvo trebalo dobiti automatski kao što je to prema zakonu slučaj s djecom rođenom nakon samostalnosti 1991. Velika je mentalitetna razlika Letonaca i Rusa u tome što potonji misle kako su veliki narod i naučeni su kroz sovjetsko vrijeme da država skrbi za njih pa koja god se administrativna formalnost od njih traži, za njih je to neprihvatljivo, ukratko naznačuje jednu od razlika Vjaćeslav Vasin iz ruske nevladine organizacije Civilna inicijativa. Vasin žali što komunikacija između dviju zajednica nije bolja jer je to i pretpostavka da se bolje razumiju no posve je skeptičan da se pomaci mogu učiniti prije nego protekne jedan ljudski vijek.
Vjaćeslav Vasin
Vasin osvjetljava problem s iz drugog kuta: Automatsko davanje građanstva je i politički problem jer se ne želi imati previše ruskih glasača. U prilog tome ide za Letonce neugodna činjenica da su u Rigi i još nekim gradovima u manjini spram Rusa i drugih pripadnika bivših sovjetskih republika. No s druge strane Ilze Brands Kehris iz Letonskog centra za ljudska prava tvrdi kako starija ruska populacija nije motivirana za stjecanje građanstva jer izuzev glasačkog prava ne vide kako bi im to promijenilo život. Godišnji broj novonaturaliziranih pada a jedan je od razloga stav nekih nacionalističkih parlamentaraca iz stranke Domovina i sloboda o tome kako treba preispitati koliko su lojalni novi građani Latvije te uvesti moratorij na naturalizaciju. Premda su odnosi dviju zajednica opterećeni stradavanjem pola milijuna Letonaca i letonskih Židova u dvjema ruskim (1939-1941, 1944-1991) i njemačkoj okupaciji nikakve se napetosti na ulici ne mogu vidjeti. Recimo ne postoje nacionalistički grafiti a Letonci tvrde kako sukoba između dvije zajednice nema. Ako se koji Rus sukobi s nekim Letoncem, tvrdi direktorica Civilnog saveza Rasma Pipike, nije riječ o međunacionalnom sukobu već su motivi negdje drugdje. Zapravo, više zabrinjava strah od useljenika crne boje kože i tu je bilo nekoliko incidenata premda u cijeloj zemlji postoji svega osam takvih imigranata.
Riga, Stari grad
Rusi u Gradskom vijeću
Od Letonaca na ulici mogu se čuti različita mišljenja. Od toga da očekuju da njihova djeca uče ruski jezik i kako tek pripadnici manjinskih političara žele iz ove situacije izvući neke bodove do onih koji izravnavaju povijesnu vagu tvrdeći kako se za sovjetskog vremena nije moglo živjeti bez znanja ruskog. No od nikog se ne može čuti kako su mogući međunacionalni sukobi. Kad je nedavno letonska vlada uvela 60 posto predmeta na letonskom u ruske škole, što je u Rusiji izazvalo bijes i Letonce dovelo u jednoj anketi na prvo mjesto neprijatelja njihove zemlje, osim mirnih prosvjeda ništa se nije dogodilo. Letonska vlada čini sve kako ne bi narušila odnose i veoma je oprezna, ocjenjuje sadašnje stanje turistički vodič i trgovac starim namještajem Juris Berger. I on se skanjuje kad ga se pita jesu li Rusi šikanirani prilikom zaposlenja. Ruska stručnjakinja za energetsku učinkovitost u Gradskom poglavarstvu Rige Maija Rubina kaže kako nema nekih kvota za zapošljavanje manjina no da se gleda samo sposobnost, što dokazuje činjenica da su mnogi članovi Gradskog vijeća Rusi.
Hladnokrvni suživot potvrđuje i Vasin kojeg strani veleposlanici često pitaju zašto svi Rusi nemaju pravo građanstva no svima odgovara kako su jednostavno prepasivni.
Maija Rubina
NATO-jednoumlje
Možda miru pridonose dobra ekonomska situacija jer je rast nacionalnog dohotka 13 posto, a unatoč dosta visokoj nezaposlenosti od 9 posto i inflaciji od 6 posto Letonija privlači strane ulagače. Istina je također da ih privlače i male prosječne plaće od oko 3 tisuće kuna mjesečno. No poljoprivredna samodostatnost i dobra ekonomska situacija ipak na neki način izbijaju euroskepticima i ruskim nostalgičarima adute iz ruke. Živi se bolje nego prije. Za sovjetskog vremena Ruse se naseljavalo u Letoniju jer je i tada bila jedna od najrazvijenijih republika, pa su radikalni vapaji za povratom na staro ili ujedinjenjem svih Rusa u jednu državu, koje recimo propagira Partija nacionalističkih boljševika, posve na marginama letonske javnosti.
Druga je stvar što nitko od nevladinih organizacija ne propituje angažman letonskih vojnika u operacijama NATO-a. Stoga Ilze Brands Kehris tvrdi kako se letonsko članstvo u NATO-u jednostavno poistovjećuje s neovisnošću, pa nedostaje kritičan odnos prema njemu, koji postoji u drugim zemljama. To je, dodaje, rezultat premalog uključivanja organizacija u rasprave o globalnim problemima kao i slabog medijskog praćenja vanjske i sigurnosne letonske politike. Jednostavnije rečeno ljudska prava u svijetu i sigurnosna pitanja dalekih ratova za Letonce su manje važna jer još uvijek ne vjeruju u potpunu vlastitu stabilnost i energetsku neovisnost od Rusije. No i taj stav je nacionalno rezerviran za Letonce jer su Rusi, prema istraživanjima javnog mnijenja skeptičniji prema dobrobitima članstva u NATO-u. Oni se SSSR-a drugačije sjećaju i u Rusiji ne vide nikakvu sigurnosnu prijetnju.
