SAGA O PROTURAKETNIM PROJEKTILIMA

Postavljanje proturaketnog štita posljednjih je mjeseci glavni razlog američkog pritiska na Europu. Radi se o sustavu proturaketnih i radarskih baza koje bi Češka i Poljska ugostile na svom teritoriju, prema bilateralnim sporazumima koje republikanska vlada Georgea W. Busha nastoji što prije potpisati. Amerikanci grade štit zbog navodnih prijetnji iz Irana i Sjeverne Koreje. Istovremeno, Pentagon oštro niječe da će štit upotrijebiti kao zaštitnu i obavještajnu mjeru protiv Rusije. Priča je dobrano šuplja, domaća javnost je protiv izgradnje štita, Moskva prijeti vojnim protumjerama, a ni NATO se ne usudi uključiti u ovu vrlo škakljivu igru Bijele kuće. Tuđa čizma na češkom tlu Američki pritisak na Češku i Poljsku te na cijeli NATO savez jača svakim danom. Washington bi, slijedom politike jastrebova, htio već vidjeti postavljen radar u Češkoj i proturaketne projektile u Poljskoj kao dio američkog proturaketnog štita. Amerikanci također žele da se i NATO uključi u cijelu stvar, što Sjevernoatlantski savez za uspješno ignorira jer njegovim članicama nije ni na kraj pameti da se u ovom trenutku zamjere Rusima. Kremlj već ionako daje izjave koje graniče s ratnim huškanjem. Bivši češki premijer Miloš Zeman jednom je prilikom rekao da nema boljeg od bombardiranja. U vrijeme njegove socijaldemokratske vlasti Češka se angažirala u bombardiranju Iraka u čemu je, osim komunista, Zeman imao podršku svih stranaka, pa i Zelenih. Sadašnji premijer Mirek Topolanek ima novi problem u vidu radara.

O problemu raketnog štita smo u Pragu razgovarali s urednikom vanjskopolitičke rubrike visokotiražnog dnevnog lista Dnes (Danas) Teodorom Marjanovičem. Ne radi se o odnosu čeških građana prema NATO-u, kaže on, nego o odnosu češke javnosti prema činjenici da će strana (američka) vojska biti trajno stacionirana na češkom tlu, što je posredno povezano s Irakom i nezadovoljstvom zbog sudjelovanja vojnika njihove zemlje u ratu koji Vijeće sigurnosti UN-a nije potvrdilo, i u kojem ne sudjeluje NATO savez. Česi su odlučili iskoristiti NATO, kaže Marjanovič, kako bi imali jamstvo protiv Amerikanaca. Konačnu odluku ima Parlament, a stanje u njemu je vrlo zanimljivo. Topolanekova vlada desnog centra preživljava s 102 zastupnika nasuprot 100 zastupnika oporbe. Socijaldemokrati su oštro protiv postavljanja radara, a Zeleni će pristati na radar jedino ako NATO pristane. Glasanje o sporazumu dogodit će se u travnju ili svibnju ove godine, kad bi Europa mogla opet imati raketne sustave na svojim granicama. Tim zakonom smjestit će se sto vojnika i sto specijalaca iz Amerike, te radar, a u Poljskoj će se postaviti deset proturaketnih presretača bez bojevih glava. Marjanovič vidi problem u javnom mnijenju jer je 70 posto građana protiv ovakvog zakona, ne žele tuđu vojsku na svom teritoriju i smatraju se iznuđenim od strane američkih imperijalista. No više od američkih, Česi ne mogu podnijeti ruske prijetnje koje se stalno javljaju u češkom i poljskom tisku. Ruski zamjenik ministra obrane Sergej Kisljak već je najavio da će Rusija okrenuti balističke projektile prema Europi ukoliko Poljska i Češka pristanu na američki zahtjev. Idiličan prizor I Poljaci su oprezni. Sada se njihova strasna želja za projektilima iz vremena ultradesničarskog premijera Jaroslawa Kaczynskog utišala. Premijer Donald Tusk kaže da će pristati na postavljanje projektila u Poljskoj jedino ako oni budu garant poljske sigurnosti. Zasada je ta sigurnost neupitna, jer Poljskoj još nitko nije prijetio, a ako bi nekim pukim slučajem bili napadnuti odmah bi se aktivirao Članak 5 NATO-a o kolektivnoj obrani. Česi se s njima slažu. No, Poljaci su dobrosusjedskom taktikom nedavno zaobišli Češku, i 1. veljače postigli dogovor u Washingtonu, iako je postojao dogovor dviju zemalja o zajedničkom potpisivanju ugovora s SAD-pm. Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski složio je ugovor s Bushevom desnom rukom Condoleezom Rice o postavljanju raketa u Poljskoj. To samo treba potvrditi premijer Tusk u ožujku. Česi su ostali zatečeni. Želja Amerikanaca da se napravi proturaketni štit u Europi sa zapovjednim sjedištem u SAD-u pobuđena je strahom od transkontinentalnih projektila iz Sjeverne Koreje, i naročito Irana. Nekoliko važnih činjenica dokazuje da se nešto gadno kuha u tajnim klauzulama bilateralnih ugovora Amerikanaca s dvije zemlje domaćice štita. Kao prvo, strah od iranskih projektila prema Europi je neopravdan. Ne samo da iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad nikad nije govorio o napadu na Europu, nego i hvaljene balističke rakete Shahab 3 i Fajr 3 jednostavno nemaju domet koji bi im omogućio da napadnu i razore europske države. Podaci o tome, paradoksalno, postoje u službenim CIA-inim izvještajima, kao i službenim iranskim izvorima. Zemlje koje bi trebale strahovati su puno bliže Iranu i svode se prvenstveno na Izrael.

Druga zanimljivost jest izvještaj američkih tajnih službi koje tvrde da je Iran još 2003. godine prestao s proizvodnjom i atomske bombe i atomskih projektila, a atomsko naoružanje je bio glavni argument za postavljanje radara u Češku i Poljsku. Kako se rakete s konvencionalnim naoružanjem i dalje grade, novi protuargument američke vlade je da će možda, u budućnosti, postojati potencijalni neprijatelji. Sve to smrdi na preventivni napad koji je u Iraku završio onako kako znamo da jest. I naposljetku, ako radar bude radio, a ne bude presretao iranske rakete koje ne postoje, koga će onda presretati? Možda će pratiti ruske vojne vježbe? Amerikanci kažu da im nije ni na kraj pameti da špijuniraju Ruse, i da postavljaju rakete ako Rusi slučajno napadnu. Jer rakete doista jesu obrambene, ali radar je nešto sasvim drugo. Pentagon se kune da su odnosi s Rusijom fantastični, a Kremlj prijeti bombardiranjem Istočne Europe. Zaista idilično. Partnerstvo za kapacitete Ruski car Vladimir Putin predložio je svom kolegi Bushu da, umjesto gradnje novoga štita u Europi, koji je Rusiji prilično mrzak, zajedno iskoriste postojeće postrojenje Qabala u sjevernom Azerbajdžanu. Radi se o velikoj tajnoj sovjetskoj bazi koja ima ogromne ratno-obavještajne kapacitete. Azeri se slažu, Rusi se slažu, ali tu Amerikanci nisu sigurni. Pa zar se akcija protiv (nepostojećih) transkontinentalnih iranskih raketa ne bi bolje vodila iz Azerbajdžana? Uostalom, odavde se mogu kontrolirati i Shahabi i Fajri. Jedino se bune azerski seljaci. Kažu da imaju radioaktivne probleme u selima blizu baze. Isti strah imaju i češki seljaci iz Štitova. U blizini će im sagraditi radarsku bazu, radijacija će zasigurno porasti. Ljudi se boje za vlastito zdravlje, i za svoju sigurnost. Ne vjeruju da se radar postavlja zbog europske sigurnosti, već da ima neke druge zadaće. Česi su vrlo nezadovoljni. Nakon Baršunaste revolucije Vaclav Havel je obećao da u Češkoj više nikada neće biti niti jedna strana vojska, niti jedna strana vojna baza. Izgleda da su češki političari olako zaboravili temelje suvremene češke države. Kako bismo uvidjeli zašto u Češkoj ne žele radar, a time i stekli bolji uvid u cjelokupnu europsku, pa tako i našu sigurnost, donosimo deset razloga udruge Ne Zakladnam, koja se bori protiv proturaketnog štita:

Deset razloga

• Nema značajne razlike između radarske baze i raketne baze. To su dva integralna dijela istog sustava i ne mogu se ni tehnički ni politički razdvojiti. Cijeli sustav se može koristiti i kao obrana i kao napad.
• Ako naša zemlja ugosti vrlo moćnu i tehnički uznapredovali američku radarsku bazu postat ćemo oruđe unilateralne američke vanjske politike kojoj je cilj militaristička hegemonija i tzv. Rat protiv terorizma. Ovaj rat je za sada uspio samo u povećavanju terorizma, uništavanju Iraka, destabiliziranju regije i stvaranju zatvora poput Guantanamo Baya i Abu Ghraiba.
• Naše članstvo u NATO-u ne stvara nikakvu obvezu da prihvatimo radarsku bazu. Izgradnja radarske baze je unilateralna akcija Sjedinjenih država.
• Ova nam baza neće pružati više sigurnosti. Naprotiv, dovest će nas u veću opasnost. Trenutačno, Češka republika nema neprijatelja među državama. A projektili i radari nisu djelotvorni u borbi protiv terorizma.
• Kao i u slučaju raketne baze, Češka ne bi mogla ništa reći na ono što se događa u američkoj radarskoj bazi na našem tlu ili onome što će se doista ovdje instalirati. Baza će biti u potpunosti pod kontrolom zapovjedništva američkih zračnih snaga u Europi.
• Takva će baza, bilo raketna ili radarska, povećati međunarodne napetosti, naročito u odnosima s Rusijom, i pojačati međunarodnu utrku u naoružanju, koja bi mogla prerasti u ozbiljan sukob.
• Takva je baza potencijalna meta za napad. U slučaju sukoba između država koje posjeduju balističke projektile srednjeg dometa radarska bi baza bila prva meta.
• Izgradnja novih baza prijeti izbijanjem novih krugova naoružanja diljem svijeta. U zemljama u razvoju to rezultira povećanjem siromaštva već očajnog stanovništva. U Europi to bi značilo kraj državnog jamstva socijalne sigurnosti.
• Učinci visokodjelotvornog radarskog sustava na obližnje stanovnike nije poznat. Jedini slični radarski sustavi su smješteni u zabačenim i nenaseljenim krajevima.
• Djelotvorna obrana protiv terorizma i rata zahtijeva smanjivanje međunarodne napetosti. Nove baze, koje povećavaju napetost, sigurno neće pomoći u tom smislu.