Dan otvorenih vrata Europske komisije (ali i ostalih EU institucija u Bruxellesu), 6.svibnja, koji je tradicionalna uvertira u Dan Europe 9.5., u EU je poseban, jer je to jedini dan u ovoj godini kada su tzv. obicni gradani EU mogli prosetati hodnicima glavne egzekutive EU. Ponuda je bila bogata, a cirkus koji je u subotu nakratko doselio ispred vrata EK, odnosno njezinog sjedista, Berlaymonta, jedna od glavnih atrakcija. Osim zabavne, cirkus je obuhvatio i donekle zadovoljio i simbolicku razinu ovog dogadaja - o krajnje izbirokratiziranoj srzi EU i njezinim svakodnevnim akrobacijama, koje u ovome trenutku obuhvacaju cak 25 lopti (clanica Unije) i 3 loptice zvane Kandidati.
Sarenu su sliku u i oko Evropske komisije upotpunile i domace zivotinje, tocnije, krave, magarci, ovce i koze - kao inscenirana saka u oko institucionaliziranoj svakodnevici bruxelleske EU cetvrti. Metafora je uspjela, unatoc tome da je psihicki stres popracen probavnim smetnjama kod izmaltretiranih krava, magaraca,ovci i koza cjelokupni dogadaj zvan Danom otvorenih vrata cinio pomalo odbojnim. Medu eksponatima u predvorju Berlaymonta bilo je i obicno povrce, kao dosta otuzan podsjetnik na cinjenicu da su Europljani povrce kao takvo jednostavno zaboravili. Toga se zbilja trebalo sjetiti. Posjetioci se tog dana, barem na ovakve dosjetke, medutim, nisu zalili, iako svaki Eurobarometar pokazuje i to da zitelji EU stosta zamjeraju Uniji. Na izlazu iz Berlaymonta, na tzv. zidu avisa, svoje su potpise i zelje u subotu pisale gomile ljudi. Tog im se dana pruzala prilika upoznavanja prizemlja, press dijela, ali i onih najvisih hodnika moci u Komisiji - prostorija iznad desetog kata, u kojima europski povjerenici stancaju prijedloge zakona koji ce sutra postati europska zbilja - i tako vec 56 godina.
Dobrih ideja poput one o Danu Europe, u Uniji, cini se, nikada nije nedostajalo. Prvi Dan Europe organiziran je 1986., i to nakon sastanka Europskog Vijeca u Milanu u lipnju 1985.
Neki smatraju da se 9. svibnja otada razvio u nesto vise od proslave deklaracije Roberta Schumana (svibanj 1950.), te da je on postepeno postao prilikom za potvrdu europskim gradanima o pripadnosti Europi i europskim vrijednostima. Doista, cini se da su problemi oduvijek velikim dijelom lezali negdje drugdje, a ne u dobrim idejama. Nedavno je zakljuceno da je jedan od tih problema komunikacijski, odnosno da su se institucije i njezini predstavnici previse udaljili od gradana koje zastupaju. Na Danu otvorenih vrata EK 5.6.06., fizicke su barijere barem nakratko uklonjene. Komunicirati s predstavnicima EU institucija - pa i s povjerenicom za komunikaciju i institucionalna pitanja EU Margot Wallstroem - mogao je, doslovce, svatko. Pokrenuti tzv. Plan D: Demokracija-dijalog-debata, koji uokviruje i ovogodisnje proslave 9. svibnja diljem EU dosjetila se upravo povjerenica iz Svedske, a rezultati su pokazali da je gospoda Wallstroem tim projektom, kao i svojim blogom, na neki nacin 'ponovno probudila' komunikaciju s EUropljanima .
No, povjerenicu Wallstroem, kao i ostale povjerenike EK, nakon ugodnog ce vikenda cekati jos puno posla, jer nered u glavama gradana Unije i dalje buja. Opresivni zastoj, koji je startao odbacivanjem Ustava EU na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj, u EU se i dalje nastavlja. Povjerenicima cemo ostaviti mali podsjetnik da su, izmedu ostaloga, duzni objasniti Cipranima, Njemcima, Austrijancima i Belgijancima - koje to posebno muci - da je problem tzv. novih radnika iz novih EU-zemalja ujedno i problem africkih radnika na crno. Glavni realni uzrok straha gradjana EU buduci je ulazak Turske u EU, jer bi ona po broju stanovnika u 10 slijedecih godina mogla preteci najmnogoljudniju zemlju u Uniji, Njemacku. Mala Hrvatska, s oko 4,5 milijuna stanovnika, koju nenastrojenost Europljana prosirenju jako pogada, tesko da bi mogla ugroziti radno mjesto bilo kojem radno sposobnom Cipraninu.
Margot Wallstroem
