Dragan Dautovski za Makedoniju predstavlja puno toga, obično ga se percipira kao promicatelja makedonske kulture, istraživača kulturnog blaga i prije svega vrhunskog glazbenika. Zadovoljstvo pričanja sa njime dobili smo na ovogodišnjem zagrebačkom ZGetno festivalu na kojem je nastupio i Dautovski Quartet u, kako mu tepaju, najvećem kinu na Balkanu, kinu SC-a. Još je veće zadovoljstvo predstavljalo iskustvo slušanja i gledanja ovog kvarteta koji vas natjera na misao da je Dado Topić ipak bio u pravu kad je baš Makedoniji udijelio epitet zemlje u kojoj vječno sunce sja. Bez pretjerivanja bi se moglo reći da ste vi najstariji flautist na svijetu. Kako je uopće došlo do priče sa šest tisuća godina starim instrumentom, okarinom? Da ta priča je zaista čudesna, smatram je božjom nagradom jer ne događa se svaki dan da u ruke dobijete nešto tako vrijedno i staro. Neki moji studenti se ne usuđuju dodirnuti taj instrument jer je strahovito mističan. Nešto što je staro šest tisuća godina i što je preživjelo sve te vjetrometine, mora imati nešto mistično u sebi, tako da ja sebe smatram darovanim čovjekom. Valjda sam nešto onda ipak zaslužio u životu, nikome nisam napravio ništa loše, bio sam dobar profesor, otac, suprug...
Kvartet svira na mnogobrojim tradicionalnim instrumentima, photo:Muzika.hr Gajite poseban odnos prema okarini i imate posebne rituale prije sviranja? U Makedoniji svi znaju priču da za moj odnos s tim instrumentom. Na jednoj našoj turneji po Rusiji, nakon svirke sam otišao premoren spavati i u snu mi je pao komad hartije s neba u ruku i na kojem je pisalo Dobit ćeš poruku, iz drugog svijeta ćeš čuti glas. Moram priznati da sam se tada stvarno zabrinuo za vlastito zdravlje.. Nakon točno dva mjeseca zvali su me iz muzeja grada Velesa gdje je instrument pronađen još 1989 godine i rekli da imaju neki neidentificirani artifakt i da trebaju moraju ekspertizu da se utvrdi da li se radi o instrumentu ili je u pitanju nešto sasvim drugo. Ja sam bio u dodiru sa instrumentom samo dva dana i onda sam otišao u Pariz i tek mi je onda dok sam se vozio u avionu palo na pamet da povežem te dvije priče. I zaista uvijek kad sviram uvijek imam sveto pred očima i imam poseban ritual, nekako ga tretiram kao ženski princip i izrazito duhovni instrument. Praktično instrument je u svemu božji, ima tri rupe koje formiraju trokut, a znamo da je trokut, kada ga okrenete prema zemlji ženski princip, a ako ga okrenete prema prema nebu onda je muški princip Negdje sam pročitala da ste pronašli tri nova tona? Pogrešno ste pročitali, okarina ima samo tri tona, sve ostalo je tehnika i ritual. Ja prema ovom instrumentu imam svoj poseban ritual i baš zbog tog rituala sam uspio 16 ili 17 tonova proizvesti. Sve što je u okviru tih 16 ili 17 tonova mogu odsvirati i to sa posebnom tehnikom.
Dragan Dautovski svira na začudnoj okarini, photo: Muzika.hr Takav tip instrumenta pronađen je samo na području Makedonije? Da, samo u Makedoniji, u zadnje dvije godine sam sve pretražio preko etnomuzikologa iz raznih dijelova svijeta, ali čini se da je to jedini primjerak u svijetu. Nešto slično ima u Kini, to je Sun, koji je jajastog oblika, malo je veći od okarine i ima pet, šest rupica. Vi ste jedina osoba koja ga ima privilegiju svirati? Zasad samo ja imam tu privilegiju. Instrument se nalazi u sefovima uprave za zaštitu baštine Makedonije, tako da ja sa sobom uvijek nosim jedinu repliku koju su napravili majstori svog zanata, savršeno je ista po formi, jedino je drugačija glina,ali smo uspjeli dobiti kopiju koja je ista po formi i boji tona, znači praktično to je unikat i kao kopija. Ali kada službeno predstavljam svoju zemlju Makedoniju, onda uvijek sviram na originalu. Iako smo bili dio zajedničke države, u Hrvatskoj se o Makedoniji i dalje jako malo zna, čini mi se da se ta 'nepravda' ispravlja jedino preko glazbe? Da, istina, Makedonija je uvijek nekako sa strane i baš zbog toga mistična. Ipak, čini mi se da smo što se glazbe tiče, malo originalniji nego naši susjedi. I mogu reći da sam jedan od pionira koji su to sve pokrenuli, taj proces širenja utjecaja makedonske glazbe. Film Prije kiše označio je točku preokreta? Taj film je definitivno imao veliki utjecaj, članovi benda Anastasia su svi moji đaci, a i sa svojim tadašnjim bendom Synthesis sam također radio muziku za taj film.
Aleksandra Popovska, vokal kvarteta, photo: Muzika.hr Imam li pogrešan dojam da su Makedonci nekako više u doticaju sa svojom narodnom muzikom ili jednostavno kod nas prolaze samo bendovi koji imaju elemente narodne glazbe? Pa mislim da ne, do prije 15 godina, pa recimo od filma Prije kiše počela je ta neka kulturna revolucija, ali do tog doba je sve bilo u jazzu, u popu, rocku. Ali kada umjetnik teži ka tome da bude originalan, da bude prepoznat i autentičan onda je vrlo bitno da taj umjetnik ima vezu sa svojom kulturnom ostavštinom i zato je možda naša scena u tom fazonu uočljivija neka ostala balkanska scena , možda smo čak i lideri u tom pogledu vraćanja ka korijenima, ali vidim da i Hrvatska snažno grabi ka tome Ipak se radi o jednoj globalnoj krizi, ne samo političkoj i ekonomskoj, nego i kulturnoj. Uvijek kad se pojavi u svijetu kriza kulture onda je jedini izlaz i jedina formula da se masa okrene ka korijenima koji su opstali tisuće godina, jer je to riznica koja nikad ne može presušiti. Imate li problema sa terminom world music, dosta glazbenika koje se trpa u tu kategoriju se žale da termin ima neokolonijalni prizvuk? Imam da, strahovitih. Baš ste to lijepo rekli i baš ću to upamtiti taj izraz. Mislim da se u taj termin više uklapa Goran Bregović, koji se više bavi komercijalnom stranom muzike, ali kada se bavite umjetnošću i kada tražite umjetnost u folklornoj riznici onda je taj termin suvišan. Čini mi se da ta terminologija prati samo komercijalnost. Koliko se makedonski folklor razlikuje od bugarskog? Vrlo. Makedonski jezik je trodijelan, kada pričam makedonski melodija je uvijek trodijelna, kada pričam hrvatski uvijek je dvodijelna. To je jedinstveni i pravi dokaz da su to različiti identiteti, etnikumi i tu nema politike.
Folklor je način izgrađivanja posebnog makedonskog identiteta, koji se često negira od strane susjeda? To je ta psihologija koja se izrodi iz nekog nacionalnog kompleksa. Makedonija je u ovom trenutku snažno ugrožena, ugrožen joj je identitet i muče nas elementarna pitanja, tko su uopće Makedonci. Međutim folklor i tradicionalna muzika je jedini validni dokument koji priča tko je tko, uvjet da taj narod i nacija opstaje. Identitet jednog naroda, jedne nacije je u folkloru, muzici, nitko u svijetu ne može to negirati Nisam ni političar ni ideolog, već sam zadnjih 15-tak godina prije svega profesionalac i vrlo dobro znam što je folklor i što je sve u njega implementirano. Jezik je stup nacije, ali jezik je i temelj folklora.
