U organizaciji Hrvatskog audiovizualnog centra, 9. svibnja na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti održana je konferencija za javnost gdje je djelomično predstavljen budući međunarodni postdiplomski studij filma koji bi uskoro trebao biti osnovan u Splitu pod vodstvom mađarskog redatelja Béle Tarra.
Doktorski studij u Hrvatskoj ionako je pojedinačni luksuz, eksces za nekoga tko nije zaposlen u visokoškolskoj ili državnoj instituciji koja ga usputno financira
Prije predstavljanja samog projekta zaredale su se kratke protokolarne izjave "čelnika za stolom". Bruno Gamulin, prodekan za međufakultetsku, međusveučilišnu i međunarodnu suradnju ADU, zaželio je Tarru sreću "jer će mu trebati", nadodavši kako će ADU biti neizravno uključena kao jedina koja u Hrvatskoj ima srodni MA studij. Ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar smatra da je ova inicijativa dobra za "malu" Hrvatsku koja mora djelovati kao zemlja komunikator za umrežavanje ljudi. Rektor Splitskog sveučilišta Ivan Pavić istaknuo je kako je čast i privilegij dobiti Tarra u Hrvatsku te se nada da će se "u svijetu govoriti o splitskoj filmskoj školi". Pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević budući studij vidi kao ambiciozan i težak projekt te jedan od najvažnijih koje će Ministarstvo ove godine podržati.
Upitan za razloge zbog kojih se odlučio za osnivanje studija u Splitu, Béla Tarr odgovorio je kako mu je, nakon odluke da prestane režirati filmove, glavna želja podučavati mlade filmaše. Njegovo predavačko iskustvo je dugotrajno; među ostalim, od 1990. gostujući je profesor u Berlinu. U svome radu s mladim filmašima zaključio je kako se radi o jednostavnom poslu koji se bazira na osjećajnosti. Pritom smatra kako je podučavati umjetnost nemoguće jer svaki umjetnik ima svoj drukčiji jezik, te da ih može samo ohrabriti i pomoći da ga razviju, kako bi "sami činili ono što žele". Za Tarra, doktorski studij će biti mjesto na kojem će studenti biti "zaštićeni" i učiti kako odoljeti filmskoj industriji koja će ih htjeti uništiti.
Splitski studij filma zamišljen je kao trogodišnji PhD program za koji će natječaj biti otvoren 15. rujna i primiti će se 16 studenata koji će s radom početi u veljači. Kandidate će birati komisija, ali konačna odluka i odgovornost biti će na samom Tarru. Redatelj je kazao kako je doktorat zasad zamišljen samo za redatelje i da neće biti starosnog cenzusa za upis, navevši primjer poznatog mađarskog redatelja Miklósa Jancsóa koji je snimio svoj prvi film s 42 godine. Studij će pravno biti dio Splitskog sveučilišta, a konačna elaboracija projekta i financijska struktura biti će predstavljeni na Splitskom filmskom festivalu u rujnu.
U sklopu studija kombinirat će se teorijska razina, s projekcijama filmova koje će biti otvorene za javnost, zatim praktične radionice s gostujućim filmašima te individualni projekti studenata koji će godišnje morati napraviti po jedan video i film. Tarr je naglasio kako je raspored za prvu godinu već posložen i nabrojio 17 svjetski značajnih predavača iz filmske struke, lista kojih je zaista impresivna. Spomenimo redatelje Jima Jarmuscha i Gusa Van Santa, zatim Akija Kaurismäkija i Carlosa Reygadasa, te glumicu Tildu Swinton i snimatelja Freda Kelemena, kao dio onih koji će biti zaduženi za praktične radionice. U teoretskom dijelu predavat će filmski povjesničari Ulrich Gregor i Jonathan Rosenbaum, kustosica filmskog arhiva njurorške MOMA-e Jytte Jensen, glavni urednik Cahiers du Cinema Jean-Michel Frodon, Manuel Grosso sa seviljskog Sveučilišta, programski direktor Moskva film festivala Kirill Razlogov i drugi. Tarr je budući studij nazvao laboratorijem: "Bauhaus za film...između edukacije i pokreta, koji pokreće duh slobode". Na komentar Hrvoja Turkovića kako studij zvuči kao nešto što će imati "personal touch...što je novitet u hrvatskom školstvu", Tarr se složio kazavši da je u renesansi student birao majstora, dok, pervertirano, u današnjem sustavu institucije biraju studente. Za kraj je napomenuo kako ne želi da se govori studiju kao "seksi" projektu već kao nečem ozbiljnom.
Nedvojbeno, Béla Tarr je izuzetan filmaš i svojim autoritetom uspio je posložiti impresivan kolektiv predavača, no kako je atmosfera u dvorani ADU bila negdje između euforije zbog elite stranih predavača i adoracije autorske persone Béle Tarra, olako se prešlo preko pitanja plaćanja školarine i kvota za domaće studente. Tarr je naglasio kako ne želi raditi biznis, ali budući da se "svugdje u svijetu PhD plaća" (pogrešno! op.a.), tako će i njegove školarine biti standardne za hrvatski doktorski studij; dakle, možemo pretpostaviti oko 10 tisuća kuna po semestru. Kazao je da time želi privući hrvatske studente, a ne "bogate buržuje". Pitanje je hoće li to ostvariti jer doktorski studij u Hrvatskoj je ionako pojedinačni luksuz, eksces za nekoga tko nije zaposlen u visokoškolskoj ili državnoj instituciji koja ga usputno financira. K tome, ako će projekt, kako izgleda s obzirom na umiješanost HAVC-a, Ministarstva kulture i splitskog Sveučilišta, većinski biti financiran iz državnog budžeta, čini se logičnom postojanje kvote za hrvatske državljane. Upitan o tome, sa sugestijom kako je to bitan doprinos tome da studij zaživi s lokalnom zajednicom, Tarr je odgovorio kako mu je to nebitno pošto je poziv ionako otvoren svakome. Nadalje, simptomatična je i "neizravna" (ne)zainteresiranost ADU kao "jedine" s odgovarajućim MA studijem, koja nauštrb svojih studenata nastavlja tradiciju autistične vaninstitucionalne politike.
Iako Tarrov međunarodni postdiplomski studij filma u Splitu idejno zvuči kao sjajno mjesto za otvaranje međunarodne filmske suradnje, širenja mogućnosti edukacije domaćih filmaša, te može poslužiti i korektivni primjer općoj neozbiljnosti organizacije doktorskih studija u Hrvatskoj, pitanje je koliko će se "splitska filmska škola" isprofilirati kao nešto više od ekskluzivne turističke atrakcije, o kojoj će se, naravno, moći snimiti "divan" promotivni spot.
