Oba nagrađena cjelovečernja filma bave se komunističkim sustavom. Dobitnik Zlatnih kolica u ovoj kategoriji, Život drugih, savršena je priča o sumnji Stasijevca u sustav, o spoznaji da život postoji i izvan totalitarizma Istočne Njemačke, u kojoj se gledatelj izvanrednom glumom uvodi u život špijuniranih. Posebno nagrađen film 12:08 Istočno od Bukurešta može proći kao priča iz Rumunjske, ali i bilo koje druge država bivšeg Varšavskog pakta ili Jugoslavije. Gdje ste bili i što ste radili kad je pao vječni sustav istočnoeuropskog socijalizma, kad su nestali likovi poput Ceaucescua, Živkova ili Honeckera? - pitanje je ovog ostvarenja renomiranog rumunjskog redatelja Corneliua Porumboiua. Film se svojim sadržajem vrti oko 22. prosinca u 12:08 sati kad je smaknut mrski diktator Nicolae i njegova još omraženija žena Elena, a rumunjska televizija ostvarila je tada najveću gledanost ikad u povijesti.
Zlatna kolica
U kategoriji kratkometražnih filmova Zlatna kolica dobio je norveški Sniffer, već ovjenčan Zlatnom palmom u Cannesu, antiutopija o svijetu za koji su ljudi vezani gravitacijskim cipelama kako ne bi skinuli društvene okove, uvjetovane konformizmom i krutim načelima, te poletjeli prema slobodi. Nekolicina kratkih filmova ostavila je publiku u nemogućnosti identificiranja onoga što je redatelj htio reći, ali se barem, kao u slučaju Nevjerojatne smrti gospođe Müller (i kuglanje može biti opasno po život, bowlers, beware), dobro nasmijala. Možda je poanta baš u tome.
Program dokumentarnog filma donio je mlade autore u Zagreb, a Sandhya Suri odgurala je Zlatna kolica u Veliku Britaniju. Njezin uradak I kao Indija subjektivna je priča o prilagodbi autoričine obitelji koja je iz Indije stigla u Englesku (ovo je očito postao vječni motiv modernije engleske umjetnosti, sjetimo se samo Zadie Smith, Kureishija, Brick lane....).Osim prizora svakodnevnog života u socijalnim stanovima začinjenim sarijima i chapatijima, prikazani su državni filmovi koje je Engleska prikazivala indijskoj i pakistanskoj manjini ranih sedamdesetih. Posebno je zanimljivo omalovažavajuće objašnjavanje kako se prekidačem pali i gasi svjetlo u dnevnoj sobi. Posebnu nagradu je odnio Ja, vojnik koji prikazuje nacionalističku pompu i apsurd s jedne turske vojne parade.
Novac kao afrodizijak
Zadnji dani festivala ipak su uspjeli uzdrmati publiku , unatoč našoj sumnji da će išta uspjeti nadvisiti Taxidermiju (sjetimo se samo seksualnog odnosa sa svinjom). Zanimljivo je da je mađarski film prikazan u redovno vrijeme, dok je Shortbus pušten u 1 sat iza pomoći zbog eksplicitnih scena gay i straight seksa. Zaključili smo da se radi o diskriminaciji svinja, a ne homoseksualaca, pa neka nas netko uvjeri da je drugačije. Shortbus je unatoč elementima pornjave vrlo emotivan film, na trenutke tragičan, ali i urnebesno smiješan pogled u život homoseksulanog para, seksualne savjetnice koja nije imala te sreće u životu da doživi orgazam, S&M domine koja se samo želi vezati uz nekoga i ima peh da se zove Jennifer Aniston, te nizu drugih likova koji prolaze queer klubom Shortbus.
Svakako treba izdvojiti gruzijsko-francuski film 13/Tzameti, najnoviji europski art hit Géle Babluanija kojeg već časte nazivom novi Tarantino. Ovaj triler snimljen u crnobijeloj tehnici, gotovo lišen teksta, prati mladića koji slučajno postaje player u igri u kojoj sudjeluje 13 igrača, 13 pištolja i 13 metaka, dok se bogataši opijeni afrodizijakom novca i smrti klade tko će preživjeti. Napetost se postiže krupnim planovima lica koja gledaju smrti u oči i manipulacijom redatelja koji nas uvlači u igru i natjera da se kladimo na život glavnog junaka.
Odsustvo pljeska
Tu je i histerično smiješan film Mala Miss Amerike o pokušaju neobične obitelji da postigne uspjeh u zemlji opsjednutoj pobjedama. Gledatelji prate komično putovanje optimističnog i neuspješnog oca, majke koja niže obiteljske tajne, suicidalnog ujaka kojeg je ostavio dečko, djeda kojeg su izbacili iz staračkog doma zbog ovisnosti o bijelom prahu, a koji svi nastoje usrećiti sedmogodišnju Olive koja s ogromnom dioptrijom i pepeljarkama nastupa na izboru ljepote Little Miss Sunshine.
Šutnja i nedostatak pljeska obilježilo je novinarsko prikazivanje dokumentarca Gorana Kovačića Dosije Osijek. Nezavisni beogradski novinar Davor Konjikušić u njemu istražuje slučajeve ubojstva i mučenja srpskih civila u ratnom Osijeku. Dosije je ispovijest preživjelih i obitelji ubijenih u događajima za koje se tereti Branimir Glavaš, a u naslovnoj ulozi nastupa pokajnik Krunoslav Fehir. Nažalost, redatelj nije uspio prikazati pokušaje razgovora s, uvjetno rečeno, hrvatskom stranom, što velikom dijelu filma daje sliku jednostranosti. Za razliku od toga, obje strane je uspio prikazati Oliver Sertić u praćenju aktivnosti Centra za mirovne studije u dokumentarcu pod nazivom Hrvatska (k)raj na zemlji. Radi se o iscrpnom i na trenutke ironičnom prikazu stanja azilanata u našoj zemlji. Razlog nastanka filma skriva se u nepostajanju zakona o azilu i igri bez granica koje vode hrvatske institucije i prihvatni centri u kojoj kraći kraj izvlače nesretni azilanti.
Publika je mogla uživati i u rijetkoj prilici da pogledaju prve filmove danas svjetski priznatih redatelje kao što su Ang Lee, Pedro Almodovar, Neil Jordan i drugi, zabranjene filmove iz vremena komunizma u ciklusu Bunker, u ciklusu Kockica mladih hrvatskih redatelja ( Zlatna kolica je odnio Matija Kluković s filmom Ajde, dan...prođi) i ostvarenja iz Kluba 100 koji su postali poznati u europskim nacionalnim kinematografijama.
S ispremiješanim sjećanjima na smijeh, tugu, duboke misli i preispitivanja, očekujemo da će idući, peti po redu, Zagreb Film Festival biti još bolji. To naručuje 30 tisuća gledatelja koji su u šest dana podsjetili hrvatsku javnost na važnost svjetske filmske umjetnosti.
