Politolog Josef Schmid profesor je političkih znanosti na Sveučilištu Tübingen. Predaje na Odsjeku za političke teorije, unutarnju politiku i politiku EU. Naš novi dopisnik Marko Lederer razgovarao je s prof. Schmidom o izbornoj kampanji u Njemačkoj, sprovedbi reformi, i novoj političkoj snazi u Njemačkoj, Savezu ljevice.
Dolaskom na vlast koalicije CDU/CSU-a moglo bi doći do smanjivanja radničkih prava. Može li se očekivati produženje radnog vremena, veće mogućnosti davanja otkaza i sl., koliko oštre će na kraju biti te mjere?
Sigurno će doći do mjera promjene zakona koji propisuju radničkih prava. No te mjere će biti ograničene iz dva razloga:
Kao prvo CDU/CSU je narodna stranka i to će ostati nakon izbora. Prema tome CDU/CSU mora odgovarati željama svojih glasača – radnika. Drugi razlog su udruge poslodavaca. Preoštra deregulacija njima nije u interesu. Poslodavci ne žele narušavati «mir u vlastitoj kući» i ne žele direktan sukob sa radnicima. Znači CDU/CSU ne smije naljutiti poslodavce s preoštrim mjerama na tom polju, odnosno mora imati na uvidu pozitivnu funkciju tarifnih ugovora.
Hoće li Nijemci biti dovoljno strpljivi za provođenje reformi ili se može dogoditi da i Angela Merkel ne obavi posao do kraja?
Strpljanje ovdje možda i nije prava riječ. Radi se prije svega o računici građana po pitanju gubitka i koristi. Građani točno znaju gdje leže troškovi za provođenje reforma, znači koje i kakve gubitke mogu očekivati. No nepoznati faktor jest korist koju mogu izvući iz reforma. Građani će sebi postaviti pitanje, hoće li nakon reforma biti na strani pobjednika ili gubitnika. To je paradoks reformi: Svima je jasno da su one potrebne, ali je samo nekolicina spremna snositi rizik, budući nije jasno koliko te reforme korisne pojedinom građaninu, t.j. glasaču.
Za sada se čini kako je CDU/CSU voljna provesti reforme. Krščansko Demokratska Unija u izbornoj kampanji naglašava potrebu reformi puno jače nego što je to činio Gerhard Schröder 1998. On je tada odstupio od propagiranja reformi kako ne bi izgubio glasove. No CDU/CSU dramatizira stanje u zemlji i raspravu oko reforma. Na taj način pokušava u izbornoj kampanji dobiti bodove protiv SPD-a i prikazati SPD kao stranku koja ne uviđa stanje u zemlji, ili se ne usudi provesti reforme na pravi način.
No hoće li Angela Merkel, ukoliko dođe na vlast, moći provesti neophodne reforme ne ovisi izuzetno o građanima, t.j. biračima ili obećanjima koja se daju u izbornoj kampanji. Puno ovisi i o pokrajinama. Budući da se interesi saveza i pokrajina vrlo često sukobljavaju, Bundesrat bi mogao unatoč većini CDU/CSU-a zaustaviti potrebne zakone.
Njemačka pak pokušava naći nekakav srednji put za izlaz iz rercesije, što opet vrlo vjerojatno neće funkcionirati. Mi sjedimo između dvije stolice: Porezi su sa jedne strane za jednu stabilnu socijalnu državu i njezine mogućnosti zapošljavanja preniski, a s druge strane previsoki da bi se razvili sektori usluga i niskih plaća.
Koliko su dobri rezultati Novih ljevičara na istoku posljedica nezaposlenosti i recesije, te ima li La Fontaine nešto konkretno i drugačije u programu od ostalih ili je to novi pripovjedać bajki istog prezimena?
To sigurno ima veze s recesijom i nezaposlenošću ali i s nesposobnošću kako Vlade tako i CDU/CSU-a da građanima na pravi način objasne potrebu reforma i namjere reforma te kako ih konzekventno provesti. Posljedica je nepovjerenje u dvije narodne stranke.
Glasači radije poklanjaju povjerenje Savezu ljevice zbog njegovih konkretnih obećanja koja u principu ne može ispuniti. Program Oscara Lafontainea i njegovog Saveza ljevice ne sadrži stvarno provedive ideje: oni obećavaju gospodarstvo Robina Hooda. Takvo gospodarstvo je divno i krasno zamišljeno ali ne funkcionira, jer s raspodjelom ne možete ojačati konkurentnost. Uvjeti globalizacije se ne mogu tako lako promijeniti.
