Brzi novac
Dragi nećače,
Jedan od aspekata inflacije kojega gotovo nitko ne razumije, uključujući i neke ekonomiste, jest brzina kruženja novca. Posljednjih su godina dužnosnici postali veoma zabrinuti zbog brzine kruženja novca. Ekonomisti u Federalnim Rezervama i sad neprestano raspravljaju o tome. Neki pak raspravljaju o srodnoj temi zahtjeva za novcem.
Najprije ću reći nekoliko riječi o brzini, a onda o potražnji za novcem.
Kao i sve drugo u ekonomiji, brzinu kruženja novca može se lako razumjeti ako se zanemare sve složene teorije. Razmišljaj naprosto kao obični ljudi. I, razmišljaj o načinu kako se ljudska bića kao pojedinci ponašaju.
Prije mnogo godina, još dok sam bio student, zamolio sam jednog ekonomista da mi objasni što je to brzina kruženja novca. Rekao mi je: „Brzina kruženja novca je dio jednadžbe razmjene koja se dobije tako da se M1 podijeli s PQ". Nastojat ću biti nešto jasniji od tog ekonomista.
On je zapravo htio reći da je brzina kruženja novca ona brzina kojom novac putuje iz ruke u ruku. Na primjer, ako dolarska novčanica promijeni vlasnika jednom u godini, onda je brzina jednaka jedan. Ako je ta novčanica prešla iz ruke u ruku pet puta u godini, onda je brzina jednaka pet.
Zamisli deset ljudi koji sjede u krugu. Svaki od njih ima u rukama dvije stvari: dolarsku novčanicu i sličicu sportaša. Sad zamisli da svaka osoba proda sličicu za jedan dolar osobi koja joj sjedi zdesna. Svaka sličica je prodana, a svaki dolar promijenio vlasnika jedanput. Brzina kruženja novca je jedan.
Sad zamisli isti taj krug od deset ljudi. Svaki ima sličicu sportaša, ali samo jedna osoba ima dolarsku novčanicu. Sad zamisli da je osoba s dolarom kupila sličicu od susjeda u krugu. Susjed je onda upotrijebio taj dolar da kupi sličicu od drugog susjeda. Taj je pak upotrijebio dolar da kupi sličicu od četvrte osobe u krugu, i tako redom. Dolar je obišao puni krug, i svaka osoba je njime kupila sličicu.
Taj jedan dolar obavio je isti onaj posao kojeg je obavilo deset dolara u prvom primjeru. Sve su karte prodate za jedan dolar. No, novac je putovao iz ruke u ruku ne jednom, već deset puta. Brzina kruženja novca bila je deset.
Drugim riječima, mala količina novca može obaviti isti posao kao i velika količina. Može se koristiti za isti broj transakcija i imati isti učinak na cijene, samo ako dovoljno brzo putuje iz ruke u ruku.
Zašto bi ljudi brže koristili svoj novac? Što bi ih naveli da ga brže koriste?
Smanjenje u potražnji za novcem. Kad sam u jednom ranijem pismu napisao da novac odgovara na zakon ponude i potražnje, mislio sam upravo na ovo. Postoji potražnja za novcem, kao što postoji i ponuda novca. Uostalom, ti želiš novac, zar ne? Kao i većina ljudi.
Kad potražnja za dolarom pada, to znači da ljudi radije troše novac nego da ga čuvaju. Kupuju više roba i usluga, i čuvaju manje dolara. To ima isti učinak na cijene kao i porast ponude novca. Ljudi troše brže, pa se svaki dolar koristi za više razmjena i ima veći utjecaj na cijene.
Ako potražnja za novcem raste, ljudi radije čuvaju svoj novac i manje su skloni da ga troše. Kupuju manje, a to ima isti učinak kao i smanjenje ponude novca. Dolari postoje, ali se ne koriste baš mnogo, i ne utječu mnogo na cijene.
Ovdje je vrlo važna točka u kojoj je potražnja za novcem uzrok, a brzina kruženja novca pak posljedica. Ako potražnja za novcem pada, novac brže mijenja vlasnika, a „brzina kruženja novca" raste; ako potražnja za novcem raste, brzina kruženja pada.
Mnogi ljudi govore tako kao da je brzina kruženja novca nekakva sila sama za sebe, međutim, ona to nije, već je samo simptom. Kad želimo znati je li potražnja za dolarom u porastu ili u padu, samo treba pogledaki kako brzo dolar putuje iz ruke u ruku.
Inflacija se obično razvija u tri stadija. Svaki stadije je uzrokovan promjenom u potražnji za novcem. Evo nekoliko primjera:
: Pretpostavimo da si zaradio 20 dolara, i da želiš kupiti radio-aparat. Prošle je godine taj radio koštao 10 dolara, no vlada je tiskala novac tako da je cijena radio-aparata porasla na 12 dolara. Odlučio si zadržati svoj novac, i sačekati da se cijena radio-aparata vrati na 10 dolara.
U ovom prvom primjeru nisi potrošio svoj novac. Čuvaš svoje dolare, i oni ne kruže. Tvoja potražnja za dolarima je visoka, a brzina kruženja tvojih dolara je niska.
U prvom stadiju inflacije ljudi štede svoj novac i čekaju da cijene padnu. Budući da zadržavaju svoj novac, on ne dolazi na tržište kako bi izlicitirao više cijene. Troši se malo tiskanog novca, pa cijene ne mogu brzo rasti.
Drugi primjer: Pretpostavimo da još uvijek imaš svojih 20 dolara, i da vlasti i dalje tiskaju novac. Cijena radio-aparata porasla je na 15 dolara, i odlučio si kupiti ga prije nego što još poskupi. Tvoj brat, koji je namjeravao kupiti ga dogodine, također odlučuje kupiti ga prije nego opet poskupi.
Skrećem ti pažnju na to da je tvoj brat ubrzao svoju kupovinu. Rješava se svog novca brže nego što je namjeravao. Novac kruži brže. Potražnja za dolarima je pala, a brzina kruženja novca je porasla.
U drugom stadiju inflacije novac mijenja vlasnike brže. Mala količina novca obavlja isti posao kao i velika količina. Cijene počinju rasti brže nego što se novac tiska.
Treći primjer: Pretpostavimo da si zaradio još 20 dolara. Cijena radio-aparata porasla je na 20 dolara. Ne želiš još jedan radio-aparat, ali tvoj novac gubi vrijednost. Ti znaš da radio-aparati ne gube na vrijednosti. Zato mijenjaš svoj novac za još jedan radio-aparat, jer više vjeruješ u vrijednost radio-aparata negoli u vrijednost dolara. Tvoji prijatelji i susjedi čine to isto. Kupuju što god mogu, samo da se riješe svog novca prije nego što postane bezvrijedan.
U trećem stadiju inflacije novac prelazi iz ruke u ruku velikom brzinom. Ljudi ga ne žele, pa nastoje da ga se riješe. Potražnja za novcem pada kao kamen, a brzina kruženja novca uspinje se kao raketa.
U trećem stadiju više nitko ne može spriječiti da novac gubi svoju vrijednost. Čak i da se zaustave tiskarski strojevi, novac postaje bezvrijedan jer ga nitko ne želi.
Treći stadij je krajnji, galopirajući stadij inflacije. On završava tako da ljudi sasvim odbace sav novac, i kao novac počnu koristiti nešto sasvim novo. Obično se prebace na dobru stranu valutu, ili pak na zlato ili srebro. Tokom američkih galopirajućih inflacija u pravilu su ljudi prelazili na zlato ili srebro.
Ako si ikad dulje vrijeme boravio u latinoameričkim zemljama, mogao si vidjeti kako inflacija prolazi kroz sva tri stadija. Odmah nakon toga nastupa depresija ili recesija. No u latinoameričkim zemljama inflacija prođe sve tri faze prije nego što je dopušteno otpočeti s korekcijama.
Sad kad znaš što je brzina kruženja novca, možda će te to malo zabrinuti. Možda ćeš se pitati što zadržava brzinu kruženja novca od iznenadnog divljanja i uništavanja vrijednosti novca. Što brzinu kruženja novca drži pod kontrolom?
Odgovor glasi da ljudi - ti, ja, i svi ostali, držimo brzinu kruženja novca pod kontrolom. Točnije, vjerojatno nema ni jednog drugog dijela ekonomije koji je tako demokratski kontroliran kao što je brzina kruženja novca.
Vjerojatno nema ni jednog drugog dijela ekonomije koji je tako demokratski kontroliran kao što je brzina kruženja novca
Svaka osoba, bez obzira na rasu, vjeru ili boju, dnevno donosi odluke kako će trošiti svoj novac. Zato, iako nismo svjesni, svaka osoba donosi dnevne odluke o brzini kruženja novca. Ako osoba troši svoj novac brže nego obično, brzina raste; ako svoj novac troši sporije nego inače, brzina kruženja novca pada.
No, ljudi malo mijenjaju svoje potrošačke navike, osim ako imaju jak razlog, pa se brzina kruženja novca rijetko mijenja. Ili netko petlja s ponudom novca (primjer 1), ili država tiska novac i dokida zakone o službenom sredstvu plaćanja (primjer 2).
Dobra demonstracija primjera 1 desila se u SAD između 1915. i 1929. godine. Tokom Drugog svjetskog rata i 1920-ih godina država je uzrokovala velik porast ponude novca. Novostvoreni dolari bili su glavni uzrok zašto su „Lude dvadesete" bile lude. Inflacija je uzrokovala da su cijene dionica porasle nebu pod oblake, tako da su se milijuni ljudi osjetili bogatima, privremeno. Tek nekoliko ljudi shvatilo je da inflacija koja im je davala takav utisak prosperiteta priprema pozornicu za Veliku depresiju.
Inflacija je navela ljude da troše svoj novac brže, tako da je tokom 1920-ih brzina kruženja novca rasla. Tokom ranih 1930-ih, u vrijeme Depresije, država je zaustavila ekspanziju ponude novca, pa su cijene pale. Ljudi su se uplašili gubitka zaposlenja, pa su izbjegavali trošenje novca, tako da je brzina kruženja novca pala.
Činjenica da inflacije prolaze kroz tri faze ne znači da one nužno, mehanički moraju proći kroza sve tri. Mogu prijeći iz prve u drugu fazu, potom se vratiti u prvu, ako je vlada voljna pokrenuti recesiju
Dobra demonstracija primjera 2 desila se u Vijetnamu tokom 1970-ih. Kad je sjevernovijetnamska vojska napala Južni Vijetnam, svi su znali da će južnovijetnamska vlada ubrzo pasti. Južnovijetnamci su shvatili da uskoro neće biti nikoga tko bi pazio na poštovanje zakona o sredstvima plaćanja.
Vijetnamski novac zvao se pijaster. Potražnja za njim je potonula. Vijetnamci su počeli trošiti svoje pijastere što su brže mogli, i brzina kruženja novca silovito je porasla.
Cijene su podivljale, a ljudi su nastojali zamijeniti svoje pijastere za bilo kakvu robu. Najradije su kupovali zlato, i neki od njih pobjegli su u SAD noseći sa sobom mnogo žutog metala, no željeli su kupiti što god su uopće mogli. Nije bilo neuobičajeno za američke zrakoplovce koji su letjeli u Vijetnamu da im se nude ogromni svežnjevi pijastera u zamjenu za nekoliko američkih dolara.
Primjerice, kasnih 1970-ih SAD su bile u drugoj fazi inflacije i napredovale prema trećoj. Država je obuzdala ponudu novca, i tako izazvala dvije recesije jednu za drugom, 1980. i 1982. godine. Recesija '82. bila je najgora nakon Velike depresije 1930-ih. Potražnja za novcem se stabilizirala, a brzina kruženja novca prestala je rasti. Zapravo, statistika pokazuje da se brzina kruženja novca čak počela padati. Nesumnjivo, vratili smo se u prvu fazu inflacije.
Tih 1980-ih po prvi put nakon Drugog svjetskog rata desilo se da je brzina kruženja novca pala, a državni ekonomisti su se zbog toga prilično zabrinuli. Mnogi od njih prebacili su svoju pažnju s ponude novca na potražnju za novcem.
Nećače, o brzini kruženja novca i potražnji za novcem objasnit ću ti temeljitije u idućim pismima. Za sad, upamti da inflacija prolazi kroz tri faze, i da su te faze uzrokovane promjenama u potražnji za novcem. Brzina kruženja novca je pokazatelj koji nam govori kako se mijenja potražnja za novcem.
Tvoj strikan
"Ma što bilo s lizalicom":
