Tapeta, tačke i recesije
Dragi nećače,
Sigurno si već pomislio: „Ali vlade u svijetu ne mogu dovijeka proizvoditi novac. Jednom moraju stati. Cijene ne mogu rasti zauvijek!"
Još jednom se pozabavimo poviješću. Inflacija nije ništa neobično. Zapravo, vrlo je uobičajena. Gotovo bih rekao, dešava se često kao i ratovi, potresi i slične nevolje.
Kad je inflacija tako velika da cijene rastu ubrzano, svakih nekoliko sati, to se zove galopirajućom inflacijom. Evo popisa nekoliko galopirajućih inflacija u prošlosti:
| Godina |
Američke kolonije | 1775.-1781. |
Francuska | 1796. |
SAD | 1865. |
Njemačka | 1923. |
SSSR | 1924. |
Mađarska | 1946. |
Kina | 1949. |
Indonezija | 1965. |
Brazil | 1971. |
Meksiko | 1980-te |
Poljska | 1990-te |
Rusija | 1990-te |
Pazi: nisu to bile samo dvoznamenkaste, već galopirajuće inflacije. Mnogo gore!
Na primjer, u Njemačkoj je funta maslaca 1914. godine koštala 1,4 marke. Već 1918. godine koštala je 3,0 marke. Četiri godine koštala je 2400 maraka, a iduće godine pak 6 000 000 000 000 (šest bilijuna!) mraka. Devet godina kasnije jaje je koštalo 80 000 000 000 (osamdeset bilijuna maraka).
U mađarskoj inflaciji 1946. godine novac je izgubio svu svoju vrijednost. Jeftinije je bilo oblijepiti sobu novčanicama nego tapetama. Za kupovinu stvari trebalo je tako mnogo novca da su ljudi svoju gotovinu vozili na tačkama.
Ponekad vlade čak koriste galopirajuću inflaciju kao ratno oružje. Tokom Drugog svjetskog rata njemačka je vlada krovotvorila milijune britanskih funti, a bilo je glasina da britanska i američka vlada tiskaju njemačke marke, kao i da Rusi tiskaju američke dolare.
No galopirajuće inflacije se obično dešavaju zato što, kad inflacija jednom krene, teško ju je zaustaviti. Da bi razumio zašto je tako, pogledaj ovaj jednostavan primjer. Sad izmišljam. Da bih pojednostavnio stvar, pripovijedat ću ti kao da se radi samo o tvom rodnom gradu, i kao da inflaciju ne stvara vlada, već krivotvoritelj.
Zamisli da si vlasnik trgovine gramofonskim pločama u svom gradu, a ja, tvoj prijatelj, sam lokalni krivotvoritelj. Počinjem tiskati novac da bih platio svoje račune, kao što to inače čini vlada, i toliko sam velikodušan da dijelim taj novac sa svojim prijateljima, baš kako to čini i vlada.
Moji prijatelji počinju mijenjati svoje potrošačke navike. Sve dok proizvođači i/ili ljudi izvana nastavljaju opskrbu proizvodima, moji prijatelji nisu više zadovoljni hamburgerima i Volkswagenima. Umjesto toga, kupuju bifteke i Cadillace. Također, svoje novčane viškove koriste za kupovinu mnogo gramofonskih ploča.
Kratko nakon što sam počeo tiskati novac, primijetio si da je potražnja za gramofonskim pločama porasla. Budući da si pametan trgovac, koristiš priliku koja ti se tu pruža. Širiš svoj posao. Kupuješ mnoštvo gramofonskih ploča. Unajmljuješ više službenika. Kupuješ veći poslovni prostor.
Svaka runda inflacije uzrokuje da poduzetnici čine više grešaka. Potrebno je više korekcija. Tako je svaka iduća recesija nužno teža od prethodne.
Svi su sretni - sve dok cijene ne počnu rasti. Kao savjestan građanin, uznemiruje me činjenica da moja inflacija uništava vrijednost novca mojih prijatelja. Zato prestajem tiskati novac. Do tog časa su i dobavljači izbjegavali dalje prihvaćati papirnati novac.Iznenada, potražnja za gramofonskim pločama opada. Kupuje ih sve manji broj ljudi. Dodatno zaposleni službenici više nemaju toliko posla, pa ih moraš otpustiti. Imaš previše gramofonskih ploča, pa ih moraš prodati s gubitkom. Moraš prodati svoj veliki poslovni prostor i preseliti se natrag u onaj manji, a ta te selidba košta mnogo vremena i novca.
Nezaposlenost raste dok se službenici obučavaju za neko drugo zanimanje i traže druga zaposlenja. Gubiš novac. Tvoj grad pogodila je depresija.
Drugim riječima, moja inflacija navela te da činiš pogreške. Zaposlio si previše radnika. Nerazumno si potrošio novac na novi poslovni prostor i veliku zalihu gramofonskih ploča.
Ispravljanje tih pogrešaka značilo je otpuštanje radnika. Izgubio si novac. Desila se depresija.
je korekcijsko razdoblje koje slijedi nakon inflacije. Za vrijeme depresije poduzeća propadaju, a ljudi gube zaposlenja. Mnogi osiromašuju. Sve je to uzrokovano inflacijom.
Ponekad vlade prestanu inflatirati, ali onda se zabrinu zbog depresije. Vide kako ljudi ostaju bez posla, pa opet krenu inflatirati. To zaustavlja depresiju na neko vrijeme.
Ako vlada zaustavi depresiju prije nego se razvije, to je onda recesija. Recesija je početak depresije koja se nije razvila u punom zamahu.
Eto, zbog toga imamo inflaciju, pa recesiju, pa inflaciju, pa opet recesiju, i tako u krug. Političari inflatiraju sve dok se ne uplaše porasta cijena. Potom prestanu inflatirati sve dok se ne uplaše nezaposlenosti. Onda opet krenu inflatirati. To muvanje gore-dolje-gore-dolje zove se ekonomski ciklus.
Svaka runda inflacije uzrokuje da poduzetnici čine više grešaka. Potrebno je više korekcija. Tako je svaka iduća recesija nužno teža od prethodne.
Zato svaka recesija zahtijeva još malo više inflacije da bi se zaustavila, pa svaka iduća inflacija nužno mora biti malo gora od prethodne.
Težina depresije ovisi o tome koliko je usporila inflaciju. Primjerice, recesija 1975. godine bila je vrlo gadna zato što je veoma usporila inflaciju. Proizvodilo se vrlo malo novca. No recesija 1970. godine bila je vrlo blaga zato što je tek malo usporila inflaciju. Recesija 1982. godine bila je grozna.
Kako da razlikuješ depresiju od recesije? Jedan bradati vic veli da, ako tvoj susjed izgubi posao, to je recesija; ako posao izgubiš ti, onda je to depresija.
Recesije ili depresije nastaju zbog loše politike inflacije. One otkrivaju poslovne pogreške i loša poslovna ulaganja učinjena pod utjecajem inflacije. Stoga su recesije i depresije korekcijska razdoblja u kojima poduzetnici nastoje proizvodnju i cijene bolje prilagoditi željama potrošača.
No zapravo je lako razlikovati ih. Ako je inflacija usporena ili zastala na nekoliko mjeseci, to je recesija. Ako je inflacija zaustavljena godinama, onda je to depresija. Inflacija se mora trajno zaustaviti kako bi se ekonomija mogla pridići na zdravoj ili dugotrajnoj osnovi.U osnovi, u depresijama obično dolazi do deflacija. Deflacija je kad se količina novca smanjuje, što uzrokuje da vrijednost novca raste. Cijene padaju.
Za sad, upamti da recesije ili depresije nastaju zbog loše politike inflacije. One otkrivaju poslovne pogreške i loša poslovna ulaganja učinjena pod utjecajem inflacije. Stoga su recesije i depresije korekcijska razdoblja u kojima poduzetnici nastoje proizvodnju i cijene bolje prilagoditi željama potrošača.
Iako se čini da vlada spašava ekonomiju kad još jednom pokreće inflaciju, te tako recesiju odnosno depresiju privodi kraju, time se završetak inflacije samo odgađa. Time se samo gomila još više devijacija i pogrešnih investicija, a povratak zdravome novcu još više otežava.
Prije mnogo godina nitko nije razumio ekonomski ciklus. Nitko nije znao što ga izaziva, a neki ljudi davali su svu silu glupih sugestija. Na primjer, neki su ljudi mislili da ekonomske cikluse izazivaju Sunčeve pjege.
No, danas znamo da je ekonomski ciklus uzrokovan porastom i smanjenjem količine novca.
Važno je da upamtiš kako političari žele zaustaviti inflaciju. Oni mrze porast cijena ništa manje od nas. No, inflatirali su kroz mnoga desetljeća i, ako sad prestanu, nastat će depresija. Jednom će konačno morati usporiti inflaciju, ili je privremeno zaustaviti. To uzrokuje recesiju, kao što je to bilo 1970., 1975. i 1982. Sve u svemu, boje se zaustaviti inflaciju. I ja bih se bojao da sam na njihovom mjestu.
Ekonomija je danas tako dezorganizirana da je količina dolara koju dužnosnici tiskaju da bi spriječili depresiju vjerojatno veća od količine koju tiskaju da bi financirali svoju potrošnju.
Ako želiš pročitati nešto o stvarnom primjeru kako ljudi donose loše odluke - odluke koje su morale biti ispravljene - zato što je na raspolaganju bilo previše novca, jedan takav primjer opisan je u Wall Street Journalu 3. ožujka 1978.
Radi se o tome da je tokom ranih sedamdesetih godina, kad je vlada proizvela mnogo novca, mnogo ljudi u Atlanti, u Georgiji, uistinu loše investiralo mnogo novca u nekretnine. Čak je i nekolicinu bankara zahvatila ta groznica brzog bogaćenja.
A onda, 1974. godine, kad je vlada prestala inflatirati, sva ta loša ulaganja došla su na vidjelo. Mnogi su ljudi požalili što nisu bili oprezniji. Neke velike tvrtke su propale.
Kao što su ljudi u Atlanti otkrili, inflacija je kao ovisnost o heroinu. Kad se jednom navučeš na inflaciju, prestati možeš jedino kroz apstinencijsku krizu, ekonomsku depresiju.
Kako gadne moraju biti te apstinencijske krize? O tome ćemo kasnije.
Do tad, upamti da inflacija uzrokuje recesije i depresije. Jedini način da se nikad ne upadne u recesije i depresije jest da se nikad ne inflatira.
Također upamti da je inflacija poput poreza. Ona je naprosto jedna od cijena koje plaćamo za velik državni aparat.
Tvoj strikan
"Ma što bilo s lizalicom":
