Svijet

Za razliku od ljevice, koja se boji vlastite sjene, desnica ima ideologiju, koristi mitologiju američkog individualizma agresivna je i militantna. SAD su valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj je moguće istjerati milijun ljudi na ulicu da protestiraju protiv uvođenja univerzalne zdravstvene zaštite.

Ako Amerikanci dignu ruke od Afganistana, nema te koalicije koju bi mogli sastaviti Holbrooke i kompanija, a koja bi bila u stanju održati se. Po svoj prilici uslijedio bi još jedan krvavi unutrašnji rat s neizvjesnim ishodom. Doduše, i sadašnji rat je krvav.

Rudnik "1. travnja" ima 16 nivoa. Već na četvrtom nivou s lica mi se cijedi znoj. U rudnik se nose samo vrećice koke jer u nižim nivoima temperatura doseže i do 45 stupnjeva tako da rudari provode po osam ili čak šesnaest sati bez hrane i bez vode. Kako je na šesnaestom nivou, teško je zamisliti, ali nije teško shvatiti zašto rudari smatraju da idu u pakao na posao. Ovdje vlada vrag, šapuću mi na uho.

Najrazličitije europske firme angažirane su u izgradnji stotina tisuća libijskih stambenih zgrada i kilometarskih prometnica. Južni Korejci nastavljaju sa širenjem mreže cjevovoda kojima se na sve strane pumpaju podzemne vode iz južnih dijelova zemlje. A hrvatski odnosi s Gadafijem trpe "zahladnjenje".

U zemlji bez univerzalnog zdravstvenog osiguranja troši se 51,7 milijardi dolara godišnje na zatvaranje ljudi. Amerika ima više zatvorenika nego bilo koja druga zemlja, uključujući Kinu: 2,3 milijuna. Više ljudi u Americi živi u zatvorima nego u stanovima za ljude niskih primanja, koje država potpomaže.

Republikanci, korporacije, osiguravajuća društva, zdravstveni lobiji, oni koji profitiraju od zdravstvenog sustava koji ne valja, pod svaku cijenu žele minirati reformu, ili, kad se to ne pokaže dovoljno teškom optužbom, uspoređivanjem Obame s Hitlerom.

Nasuprot rastućem beznađu u pogledu budućnosti zdravstvenih sustava u cijelom razvijenom svijetu, u području Lahn-Dill, regiji sjeverno od Frankfurta sa 280.000 stanovnika, nazire se obećavajući novi pristup.

Mnogi ljudi vole za inflacije i recesije kriviti svoje neprijatelje. Republikanci krive demokrate, radništvo krivi menadžment, bijelci krive crnce, siromasi krive bogatune i tako dalje. Kad cijene i nezaposlenost porastu, proširi se mržnja. Čovjek počne mrziti ljude koje nikad nije ni vidio. Takve se stvari dešavaju uvijek iznova. Razlog je taj što ljudi misle kako je ekonomija preteška da bi je se razumjelo.

Nemoguće je za sada prognozirati kako će se stvari u Iranu dalje razvijati, no valja se podsjetiti da je politička kriza, koja je kulminirala s Islamskom revolucijom 1979., sazrijevala čitavih godinu dana. Međutim Iran 2009. i onaj od prije 30 godina, nisu isti. Revolucija iz 1979. neće se ponoviti. Neće biti "obojene revolucije" i neće biti promjene režima, ali može doći do personalnih rošada u okvirima teokratske države.

Kad udari inflacija, mnogi ljudi traže dobro mjesto za ulaganje svojih dolarskih viškova; prirodno je da se sjate tamo gdje cijene već jesu u porastu. To uzrokuje da te cijene rastu još i brže. Još više ljudi ulaže, pa cijene rastu još i više. Cijene idu nebu pod oblake sve dok ponuda novca ne presuši.