Svijet

Obama, na posao!

Ljepota Obaminih misli je neprijeporna. No, on nije propovjednik, nego predsjednik države, i njegov test ne sastoji se u tome koliko lijepo može govoriti, nego da li će se u stvarnosti zaista nešto promijeniti. Ako nećemo gaziti naše ideale za postizanje trenutnih obrambeno-političkih ciljeva, hoćemo li smjesta zatvoriti koncentracioni logor Guantanamo?

ČITAJTE IVEKA!

Tijekom 2008. godine H-alter je bio u uskom krugu hrvatskih medija putem kojih ste se mogli odlično informirati o svjetskom političkom događaju godine - američkim izborima i dolasku Baracka Obame u Bijelu kuću. U svojim redovitim izvještajima-analizama- esejiima H-alterov newyorški dopisnik Ivo Škorić pisao je o karakteru američkog društva na zalasku Bushove ere, o konvencijama Demokrata i Republikanaca, McCainovoj i Obaminoj izbornoj kampanji, da bi na kraju odmjerio prve mjere novoga predsjednika. Ukoliko ste propustili neki od Škorićevih članaka, predlažemo vam da to sada nadoknadite.

KAD MENŠEVICI MARŠIRAJU - 1. dio

Koliko dugo će potrajati Obamina revolucija? Iz njegova štaba čuje se nećkanje oko ukidanja Bushevih poreznih olakšica bogatima, progresivci iz izbornog štaba polako ga napuštaju, osvjedočeni prijatelji agresivnog cionizma zauzimaju položaje, novi predsjednik je pristao na kompromis sa naftnom industrijom…

KAD MENŠEVICI MARŠIRAJU – 2. dio

Obama je sastavio ekonomski tim koji smatra da je napredak jedino moguć ako oni koji su dolje, ostanu dolje. Kakva je to promjena u odnosu na Georgea Busha? Obamin tranzicijski tim bi se trebao nad tim pitanjem ozbiljno zamisliti, jer Netroots, koji su ga doveli na vlast, mogu se vrlo brzo okrenuti protiv njega i učiniti da slijedeće četiri godine on i narod koji ga je izabrao samo broje dane kada će mu isteći mandat.

SMRT KULTA SLOBODNOG TRŽIŠTA

Ekonomska recesija nalaže hitno preoblikovanje neoliberalnog kapitalizma: Ideja o apsolutnoj moći tržišta koje ne treba obuzdavati nikakvim pravilom i bilo kakvom političkom intervencijom bila je luda, kao i ideja da je tržište uvek u pravu, smatra, primjerice, Nicolas Sarkozy. Evropski politički lideri smatraju da bi buduće mjere trebale značiti i uspostavljanje moralnijeg ekonomsko-financijskog poretka, koji će počivati na proizvodnji, a ne na financijskoj spekulaciji.

Ameriku mu ostavili u banani

Šteta je što Obama može provesti prvih nekoliko godina svojega mandata samo u pokušajima da od Amerike ponovno napravi pravnu državu, demokraciju i supersilu, jer mu je njegov prethodnik ostavlja kao trećesvjetsku diktaturu, banana republiku kineskog i blisko-istočnog kapitala

CHRISTIANIA, SLOBODNI TERITORIJ

Kako god bilo, građani koji razmišljaju o alternativi, građani koji se usude djelovati, uvijek su opasnost po vladajuće strukture. Zato je kopenhagenska Christiania u gotovo četrdesetogodišnjoj borbi za opstanak. Čak i ovakav, ne previše agresivan otpor, uznemiruje kapitalizam. Pogotovo kad je smješten u središtu glavnoga grada jedne od zemalja EU.

‘DRILL HERE, DRILL NOW!’

H-alterov reporter se javlja sa skupova Sarah Palin i Baracka Obame u swing državi Missouriju: Možda se pojavi nova energetska uzrečica - konzervativci svih zemalja, ujedinite se za čisti ugljen! Obećanja prelaze granice dobrog ukusa: Republikanci će smanjiti sve poreze kojima su opterećeni američki građani, čuvati američke poslove u zemlji, a na čelo države sjest će čovjek koji je cijeli svoj život posvetio američkom narodu.

SEDAM VELIČANSTVENIH (razloga zašto Obama mora pobijediti)

Obama će biti izabran. Valjda zato što je crn, ostavili su mu Ameriku u banani. Nitko ne može odgovoriti hoće li zaista moći ispuniti sva svoja obećanja, koja su bila planirana prošle godine, kad je američko tržište bilo otprilike dva puta bogatije nego je danas. Možemo se samo nadati.

'BOLONJA' NA SJEVERNOAMERIČKI NAČIN - 2. dio

Promišljanja uz čitanje teksta The State of Intellectual Play: A Generational Manifesto for Neoliberal Times Fuyuki Kurasawa: Apelirajući na akademsku generaciju X, kako na sjevernoameričku, tako i na globalnu, pa i na našu ovdašnju, da prostor akademskog života nikada nije bez otvorenog horizonta mišljenja, a samim tim i kritičko-progresivne tendencije promjene – kojeg čak niti tehnokratska mašinerija Bolonje ne može suziti, ako joj mi to ne dopustimo - zaključimo s Kurasawinim riječima: ako ne mi, tko? Ako ne sada, kada?