Svijet

Dodijalo vam je izležavanje na plaži, miris ulja za sunčanje, pečenog mesa europskih turista, pečenih srdelica i ćevapa, lakih romana iz EPH-biblioteke, i željeli biste sami sa sobom ovoga ljeta učiniti nešto pametno? H-alter vam nudi reprezentativni izbor posve drugačijeg sadržaja: Ecotopia u Turskoj, Biketour od Bugarske do Turske, klimatske kampove u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, PGA skup u Grčkoj, Europski socijalni forum u Švedskoj, ortakluke s raznoraznim 'ipijima što 'odaju goli... Navali narode, još malo pa nestalo!

Amerika u kojoj danas živimo - 2. dio: Obamina kampanja nije kampanja za Obamu nego za Promjenu - ispod njegove slike i na njegovim transparentima ne stoji njegovo ime, nego Promjena - Promjena, u koju možemo vjerovati - to je prvi put slučaj u američkoj predsjedničkoj kampanji. Obama je, po tome, američki Gorbačov. No, nakon perestrojke došao je Jeljcin, a onda Putin, i danas se mnogi pitamo što se zapravo u Rusiji promijenilo. Zato treba s dosta opreza pristupiti nadi da je Obama zaista nositelj suštinske promjene, a da Promjena nije samo vrlo inteligentan branding.

Sa zebnjom u srcu prilazim benzinskoj pumpi. Gdje je još prije par godina stajalo jedan, danas stoji četiri. Cijena benzina je porasla četrdeset posto u šest mjeseci. Očekivali smo da će jednom nastupiti kriza fosilnih godiva, no da će nastupiti ovako naglo, da će se cijena goriva udvostručiti u jednoj godini, to nitko nije očekivao. Cijena benzina je dosegla razinu kada i desnica postaje socijalistička: Fox News-ov krajnje desni politički komentator Bill O’Reilly je otvoreno pozvao velike naftne kompanije na odgovornost prema američkom radnom narodu (!) i počeo zagovarati električne automobile.

F. William Engdahl, autor bestsellera Stoljeće rata i Stoljeće rata 2: Prema mojoj procjeni barem šezdeset posto današnje cijene nafte otpada isključivo na financijske spekulacije. Na tržištu nafte, kao i na tržištu žitarica i hrane, sve je mutno. NATO danas više ne bi smio postojati kao ni Varšavski pakt. Ne trebamo NATO, ne trebamo vojnu prevlast jedne države nad cijelim planetom. Moramo pronaći rješenja za miran suživot. Zato sam napisao Stoljeće rata 2.

Tumarajući Indijom, H-alterova urednica zatekla se u Kalkuti: Većina ljudi s Kalkutom povezuje slike umirućih i bolesnih koje po ulicama skupljaju sestre Majke Tereze. Indijcima se to pak ne sviđa, jer oni ovaj grad smatraju centrom umjetnosti i kulture. Dok većina indijskih gradova izaziva grčeve stresa u želucu, Kalkuta je iznenađujuće opuštena. Ovdje čak postoji podzemna željeznica i tramvaji, tako da kretanje gradom ne izaziva nužno noćne more i ne ostavlja trajne psihičke posljedice.

Dolazak američkog predsjednika Busha u Hrvatsku obilježen je ne samo neviđenim medijskim masturbiranjem nad tom činjenicom, nego i cijelim nizom sigurnosnih mjera koje su paralizirale cijeli Zagreb. Pored zabrane prometovanja, zabrane kretanja, zabrane otvaranja prozora na rutama kojima se Bushova povorka kretala, najave zabrane prosvjednog okupljanja na Cvjetnom trgu, najlicemjernija zapravo nije neka zabrana, nego upravo dozvola javnog okupljanja na Markovom trgu.

H-alterova urednica tri mjeseca je provela putujući Indijom, a prva priča je o Varanasiju. I taj će grad, čini se, preživjeti sve, i japanske turiste koji s kamerama i velikim teleobjektivima pokušavaju probiti zabrane snimanja kremiranja, i gubitak nešto stanovnika u bombaškim napadima, i uprljane vode Gangesa, i otupljujuće višegeneracijsko krajnje siromaštvo tisuća svojih građana... Mlin vremena tu nije gotovo ništa promijenio. Uvijek će biti onih koji će dolaziti na njegove gatove, bacati cvijeće i puštati svijeće u Gangu...

Krajem februara neko je na unutarstranačku kampanju za kandidata na poziciju predsjednika SAD-a dolio ulje na vatru kada je medijima proslijedio fotografiju Baracka Obame odjevenog u tradicionalnu somalsku nošnju s turbanom na glavi. Pitanje koje niko ne postavlja jeste na kakvom nivou je najveća demokratija na svijetu kada porijeklo čovjeka ili njegova vjerska pripadnost predstavlja problem ili čak prepreku za dolazak na bilo koju poziciju u društvu, pa bila to i Bijela kuća.

H-alterov novinar posjetio je Kirgistan, zemlju u kojoj islam još nije postao teroristički, dijelom i zbog vojne baze u kojoj zdravlje nacije privremeno čuva tisuću američkih momaka, a sve to na nekoliko puškometa od ruske vojne baze. Ljudi ovdje prečesto žive u kućicama od nepečene cigle, plaća od 140 eura smatra se premijom, a bogati tovariši i muslimani smješteni su jedni kraj drugih u mogilama na groblju.

Ovo je zalazak jedne ere, i ukoliko se ne promijeni smjer i način kretanja u iskorištavanju i potrošnji resursa, sve je izvjesniji svijet pun nemira i kaosa. Bez zajedničke suradnje na iznalaženju izlaska iz suludog potrošačkog životnog stila, uništavanja najvrednijih svjetskih ekosustava i klime, ratova za resurse, teže dostupnosti odnosno sve većih cijena najvažnijih energenata, nije moguće uspjeti. Solo brijači, etički potrošači kao zasebni samodopadni akteri u društvu, izolirani eko rajevi, i slična uskogrudna tapkanja nemaju utjecaja na društvo, a taj utjecaj je ono što tražimo.