Svijet

Promišljanja uz čitanje teksta The State of Intellectual Play: A Generational Manifesto for Neoliberal Times, Fuyuki Kurasawa: Utisak koji se na prvi pogled može steći, da je s Bolonjom postalo jednostavnije ući na akademsku instituciju nego što je to bilo u starom sustavu, u kojem se novo radno mjesto otvaralo tek s odlaskom u mirovinu starijeg kolege/ice, često je zapravo tek privid. Naime, sve veći broj izbornih kolegija izvode honorarno plaćeni vanjski suradnici, a i sama Bolonja, uostalom, jasno propisuje tek jednu trećinu stalno zaposlenog kadra na pojedinim odsjecima.

Američki kapitalizam je komunizam za bogate, a robovlasništvo za siromašne. Profiti bogatih su njihovi privatni, a njihovi gubici su socijalizirani zakonima. Nakon Senata i Kongres je popustio. Banke su tako spašene. Ne i ljudi. Ljudi i dalje gube kuće i zaposlenja (159 tisuća u rujnu) i postaju beskućnici bez zdravstvene pomoći. To je Amerika danas.

Noam Chomsky u Cunter Punchu: Čišćenje Krajine koju su podržale SAD (ukupan broj se procjenjuje na oko 250.000 izbjeglih, uz veliki broj ubijenih) je vjerojatno najgori primjer etničkog čišćenja u Evropi posle Drugog svetskog rata. Sudbina tog pogroma u zvaničnoj istoriografiji je predstavljena objektivno koliko i Trocki u staljinističkoj Rusiji, iz jednog prostog i sasvim dovoljnog razloga: jer nije u skladu sa neophodnim imidžom plemenite SAD u borbi protiv srpskog zla.

Terorizira podređene poput Hloverke na Televiziji, gradi mostove bolje od Jure Radića, protivi se pobačaju više od čitave Hrvatske biskupske konferencije, napreduje usprkos sitnoj djeci kao Kolinda Kitarović. Republikanci, posebno evangelici i neonacisti, oduševljeni su njenom zdravom, jedrom, atletskom, kršćanskom, arijevskom, bijelom obitelji. Iza nevinog lica školskog psihologa, guvernerica Aljaske je zapravo stub naftnog lobija.

McCain je naglasio da će Amerika prestati slati 700 milijardi dolara godišnje zemljama koje nas baš previše ne vole. Umjesto toga - bušit ćemo nove naftne bušotine ovdje, i bušit ćemo odmah! Urlanje oduševljene, jeftine nafte gladne publike. Nanizao je naftu, plin, nuklearke, ugljen, vjetar, sunce, električne automobile, upravo obrnutim redom od Obame. Dakle, dalje po starom, ravno u provaliju.

Republikansku konvenciju obilježili su demagoški ispadi poput izvlačenja papirnatih zastavica koje su nakon konvencije Demokrata završile u smeću, podmetanja Demokratima i Obami, kojem su predbacivali čak i to što je pomagao crncima na ostvarenju njihova glasačkog prava, samozadovoljne fraze o Americi kao najslobodnijoj, najprosperabilnijoj, najvelikodušnijoj zemlji na svijetu, hvaljenje McCaina kao Bogom danog predsjednika...

Demokratska Konvencija u Denveru započela je lijepim vremenom, koje bi ljudi najradije proveli na godišnjem odmoru. Voditeljica ABC mreže, Cokie Roberts, okomila se na Baracka Obamu što je proveo tjedan dana (nakon 18 mjeseci neumorne kampanje) na Havajima, tom stranom, egzotičnom mjestu. Iako su Hawaii jedna od američkih država, baš kao i Aljaska, i iako je išao u posjetu baki.

Ususret još jednom 11. rujna SAD su i dalje na početku: Bushova administracija dovela je Ameriku pred poraz u globalnom ratu za srca i duše, i to protiv ljudi koji neselektivno ubijaju nevine žene i djecu i pokazuju nevjerojatnu okrutnost prema svojim neistomišljenicima. Amerika ne može pobijediti islamistički ekstremizam strahom i silom, nego nadom koju bi trebala ulijevati u muslimanske mase, da je ono što im nudi bolje, pravednije, slobodnije i prosperitetnije od vizije svijeta koju im nude Al-Kaida i Talibani.

Zaključak nakon suočavanja McCaina i Obame pred velečasnim Rickom Warrenom: Ameri će nastaviti voziti aute koji puno troše, potrošnja goriva će rasti, a s njome i cijena nafte – do momenta kad će to prestati biti isplativo, bez obzira na to tko pobjedi na izborima u studenom: lijepi Obamin energetski plan, ili McCainovo uzaludno bušenje na plažama i u nacionalnim parkovima.

Ukoliko vodeći političari Demokratske stranke na predstojećoj konvenciji u Denveru pokažu imalo sumnje u Obamu, McCainu i Republikancima neće biti teško diskvalificirati njegovu kampanju. Zato Obama podilazi koliko može, u nadi da će Clintoni biti u stanju progutati svoj solipsistički narcisizam i barem tri dana svog života uložiti u politički uspjeh nekog drugog.