Svijet

Zanimljivo je bilo pratiti proteklog tjedna tko je kamo, kada i zašto letio. Papa Benedikt XVI. je, recimo, doletio u Ankaru da se na aerodromu sastane sa turskim premijerom i dade mu blagoslov za ulazak u EU, nakon čega je Erdogan blažene duše odletio u Rigu na NATO summit, a Papa u Istambul na demonstracije protiv vlastite posjete. Osim Erdogana i Bush je letio u Rigu, a Nouri Al-Maliki u Teheran.

Njemački vojnici na mercedesovom terencu izlažu ljudske lubanje i kite se ljudskim kostima. Jedan od njih ispred svog razgolićenog spolnog organa drži lubanju. Te fotografije nisu izašle iz arhiva o Drugom svjetskom ratu, nego potječu iz Afganistana, 2003. godine; najtiražnije njemačke novine Bild krajem prošlog mjeseca objavile su ovaj za njemačku vojsku nezgodni materijal. Sunčajući se u krivom osjećaju nadmoćnosti zapadne civilizacije i našeg nasuprot arapskom svijetu naprednog morala, njemačka javnost se pokazuje užasnutom.

Tiranija je zbačena. Nije baš pad Bastilje, ali je velik, dubok i temeljit poraz neo- konzervativnog ideološkog dogmatizma pobornika Novog Američkog Stoljeća apsolutne dominacije nad svijetom, koji se ugnijezdio u Republikanskoj stranci u posljednjih 12 godina njihove vladavine. Narod je izašao na izbore u rekordnom broju i rekao odlučno ne bushizmu.

George Bush kaže da ima plan za pobjedu u Iraku, samo se nije još izjasnio čiju. I Hitler je tvrdio da ima plan za pobjedu, sve dok se jednog dana nije potiho ubio u svom bunkeru. Prilike su takve, da bi Amerikancima danas teže bilo probiti se od Bagdada do Kuvajta, nego što im je bilo 2003. godine probiti se od Kuvajta do Bagdada.

U istraživanju Morgan Quinto Press (Education State Rankings 2005-2006), Vermont je proglašen najpametnijom državom u SAD-u, dok su u deset država sa najlošije plaćenim učiteljima na vlasti Republikanci. Nije stoga čudo što je tokom predsjedničkih izbora 2004. godine Vermont bio prva država koja je pobrojala glasove, a Bush je izgubio u svim općinama. I vermontski senator Patrick Leahy uspio je isprovocirati Dicka Cheneya da ga tako opsuje usred Senata, da ni Vojislav Šešelj ne bi bolje.

Kad god netko od vodećih Demokrata provali neobjašnjivu glupost baš usred momentuma njihove strateške predizborne premoći, zapitam se ne plaćaju li Republikanci možda Demokrate da im budu opozicija, kako se u svijetu ne bi pomislilo da Amerika zapravo nije demokracija. Tragedija Kerryjeve izjave nije u tome što je on izostavio jednu riječ, mijenjajući time značenje, jer rečenica ne bi bila ništa više duhovita niti u originalu. Tragedija nije u tome što je rečenica uvredljiva, jer šale i pošalice su obično uvredljive. Prava tragedija je nešto drugo...

Koprcamo se komunicirajući simboličnim akcijama, dok nam nasmiješeni vladari krešu krila. Kad sam prvi put čitao o kampanji STAND UP dugo sam buljio u nevjerici. Prvo sam pomislio kako se radi o nekoj fori, performanceu, čemu već. Nakon što je zbunjenost prošla, dileme više nije bilo. STAND UP kampanja je zazivala što veći broj ljudi da 15. i 16. listopada fizički ustanu i time iskomunicira svoju poruku za borbu protiv siromaštva u svijetu. Ček', čekaj malo, pomislio sam, pa to oni misle kako bismo borbu protiv siromaštva trebali iskomunicirati (koji dobar izraz) tako da jedan dan ustanemo iz svojih stolica?!

Kako da običan smrtnik prozre posjeduje li Sjeverna Koreja nuklearno oružje ili ne? Eto, Japanci kažu da su zabilježili već drugi test, a ni Kina, ni SAD, ni Južna Koreja nisu ništa zabilježili. Kod prvog testa samo su se razlikovale procjene u snazi (Rusi su recimo izmjerili 5-15 kilotona, a svi ostali su se na kraju složili na negdje ispod 1 kilotona). No, kako možemo znati što su uređaji zaista zabilježili, a što su političke snage u datim zemljama dozvolile da se objelodani?

Kao i američki predsjednik George W. Bush, sjevernokorejski dragi vođa Kim Jong Il je nasljednik dobro uhodanog režima, koji se nikada nije morao nizašto sam izboriti i uvijek je živio ušuškan u realnosti kreiranoj za njega od očevih povjerljivih savjetnika. Zato se obojica jednako djetinjasto ponašaju.

Nakon tri uzastopna i neobjašnjiva pokolja u osnovnim školama u različitim državama SAD-a, Bush je ponovno obećao svom narodu (u govoru kojim je naravno upropastio šanse guvernera Colorada za reizbor) da će škole biti nagrađivane prema uspjehu studenata na testovima. Osim toga je ponovio kako se u Iraku situacija popravlja, eto ljudi su dobili slobodu, imali izbore, glasali i dobili što su htjeli, a naravno rat protiv terorizma traje, ali zapravo ide na bolje. Mrtav hladan.