Svijet

Tokom zasjedanja Generalne skupštine UN, Clintonova Globalna inicijativa pojavila se kao kabinet Američke vlade u sjeni. Umjesto započinjanja novih ratova, on bi, kaže, radio na održavanju mira i provođenju postojećih mirovnih sporazuma. Recimo, ne bi napustio bliskoistočni mirovni proces, kako je to učinila postojeća administracija. Clinton je u pozi jednog Vespazijana, rekao da bi njegova vlada postupila drugačije od Bushove. Supruga Hillary, nadovezala se pakosnom izjavom kako možda i ne bi bilo 11. rujna, da je njen muž ostao predsjednik

Nakon svega što smo čuli u protekla dva tjedna - pored paljenja Televizije u Budimpešti i vojnog udara na Tajlandu - više nije upitno hoće li biti Trećeg svjetskog rata, nego kada i kako će početi. Sveti otac Papa nas je prvo vratio u 14. stoljeće dobro odmjerenim citatom jednog od posljednjih careva Istočnog Rimskog Carstva. Zatim su događaji u Somaliji i mnogim drugim muslimanskim zemljama potvrdili naše sumnje da 14. stoljeće još nije završeno. Možda je to bio i Papin cilj. Njegov govor je bio ekvivalent Miloševićevog Neće više Srbe niko da bije na Kosovu Polju. Čak je i nezavršeno stoljeće isto: četrnaesto.

Apokalipsa sutra: Tema nuklearnog naoružanja bit će opet skinuta s dnevnog reda čim u nekom strateškom centru bude donesena odluka o smirivanju kolektivne histerije oko iranskog i sjevernokorejskog nuklearnog programa, histerije koju je bilo tako lako pobuditi na valu antiterorističke histerije. Tiha nuklearna prijetnja – bezbrojne nuklearne elektrane diljem svijeta, od kojih su mnoge prave tempirane bombe – permanentna je, a potiskuje se još lakše od prijetnje iznenadne globalne nuklearne katastrofe.

Marina Kelava prokrstarila je Marokom. Zašto? - Maroko nije u Europi, a nije ni previše daleko. To je dovoljno dobar razlog da se ide tamo. A Maroko i Hrvatsku povezuju neke uglavnom nepoznate veze. Berberi daju svojoj stoci krupnog zuba prezimena hrvatskih vatrenih nogometaša. Kada u neki ćorsokak u Fesu zađu policajci, dileri hašišom šapću: Ide Croatia!

Maroko i Hrvatsku povezuju neke uglavnom nepoznate veze. Berberi daju svojoj stoci krupnog zuba prezimena hrvatskih vatrenih nogometaša. A kad u neki ćorsokak u Fesu zađu policajci, dileri hašišom šapću: Ide Croatia!

Autostopom od Zagreba do Maroka? - Ovo nije roman ceste već priča o cesti. Uglavnom, o autocesti. Krenuli smo najkraćim putem do samoga sebe, na putovanje. Na putovanje načinom koji izumire, zbog straha ili zahtjeva udobnosti koji nameće moderno društvo - s palcem u zraku. Ispočetka, u savršenoj autostoperskoj kombinaciji, jedno muško - jedno žensko s prstom u zraku, natpisom u rukama uz cestu, kasnije u troje, čak i u četvero dok na kraju cesta nije odnijela suputnike, i ostale samo cesta i ja.

H-alterov newyorški dopisnik analizira stanje u američkom društvu po isteku prve petoljetke od zloglasnog 11. rujna: socijalne prilike su se jako pogoršale, tržište nekretninama doživjelo je kolaps, vojska je definitivno zaglibila u Srednjoj Aziji, trka u naoružanju vodi se sa Sjevernom Korejom, SAD podsjećaju na Rimsko Carstvo u doba dekadencije, Bushova tvrdoglavost koštat će glave najbližeg mu saveznika Tonyja Blaira, predsjednika danas izbjegavaju i generali i republikanski senatori, a Dick Chenney netragom je nestao...

Sudeći prema militantnim izjavama Huga Chaveza i njegove braće, vidimo da će se cijela stvar u budućnosti kretati unutar granica organiziranog državnog nasilja. Njegovi susreti sa Lukašenkom, Putinom i ostalima malo znače za napaćene stanovnike kartonskih kutija na brdima iznad Caracasa koji su u Chavezu u počecima njegove političke karijere vidjeli svoga Nelsona Mandelu. Dapače, podrška i divljenje spram Chavezu koji su stizali s raznih strana svijeta polako se raspršuju nakon izjava s njegove sadašnje turneje.

Baršunaste revolucije istočnog bloka kao revolucije na kraju povijesti nisu imale nikakav utopijski plan, a događale su se u uskoj sprezi profesionalnih NGO-a, zapadnih trenera i srednjoklasne inteligencije. Iz perspektive Istočne Europe, socijalistički pokreti u Latinskoj Americi izgledaju kao potpuni anakronizam. Redistribucija zemlje onima koji ju uzgajaju, nacionalizacija plinske i naftne industrije, besplatno javno zdravstvo i obrazovanje – je sve ono od čega Istočni blok ubrzano odustaje kako bi se što bolje integrirao u europske i svjetske ekonomske formacije